DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Slika 8. Areal u Hrvatskoj (Matić & Vukelić, 2001). VARIJABILNOST I OČUVANJE GENOFONDA Brekinja je vrsta koja je na listi prioriteta očuvanja genofonda u Hrvatskoj i u Europi. Da bi bilo moguće raditi na očuvanju genofonda neke vrste treba je detaljnije istražiti, te izraditi strategiju za njeno očuvanje i korištenje. Ključna su istraživanja varijabilnosti i sadašnjeg područja prirodne rasprostranjenosti. S ekonomskog stajališta, očuvanje varijabilnosti vrste jamči postizanje boljih rezultata u selekciji i oplemenjivanju. Varijabilnost je osnova za uspješnu adaptaciju na promjenjive uvjete okoline tijekom dugog životnog ciklusa šumskih vrsta drveća, a dugoročno i za održanje vrste, odnosno, varijabilnost osigurava adaptabilnost populacija na promjene u okolini tijekom generacija. Očuvanje varijabilnosti genetskih resursa šumskih vrsta drveća osigurava potrajnost korištenja šuma za proizvodnju drva i ostalih šumskih proizvoda, a stoje najvažnije, preduvjet je održanja i unapređenja ekoloških i društvenih vrijednosti koje daju šumski ekosustavi. Čimbenici koji mogu narušiti varijabilnost neke vrste su globalne klimatske promjene, onečišćenje, smanjivanje površina obraslih šumom i dr. U europskim zemljama u kojima se brekinja, kao i oskoruša (Sorbus domestica L.) smatraju ugroženima, kao negativni čimbenici navode se: prekomjerno komercijalno iskorištavanje, uska genetska baza malih populacija, izostanak prirodne obnove, kompeticija drugih vrsta, neodgo varajuće uzgojne mjere i nekontrolirani transfer sjemena (Demeseure, 1998). Na istraživanju varijabilnosti brekinje najviše je rađeno u Francuskoj, a kod nas je istraživanje pokrenuto u okviru projekta Hrvatskih šuma d.o.o. "Zaštita i unapređenje proizvodnje biomase u ulozi podržavanja višestrukih uloga i funkcija šuma", potprojekt "Osiguranje obnove kao mjere stabilnosti i potrajne proizvodnje fitomase u prirodnim šumskim ekosustavima", zadatak: "Varijabilnost brekinje (Sorbus torminalis (L.) Crantz) u Hrvatskoj". Na osnovi varijabilnosti lista u srednjoj Europi opisane su četiri forme (Hegi, 1981): f. torminalis (tipična forma, prethodno opisana), f. semitorminalis (Borbas) Javorka (s donje strane listovi ostaju gusto dlakavi), f. pinnatifida (Borbas) Karpati (najdonji par lapova gotovo potpuno odijeljen) i f. perincisa Borbas et Fekete (najdonji par lapova potpuno odijeljen). Dosadašnja istraživanja genetske varijabilnosti na osnovi polimorfizma enzima u Francuskoj (Demeseure et al. 2000) pokazala su veliku unutarpopulacijsku varijabilnost, što je često odlika šumskih vrsta drveća. Ustanovljeno je daje međupopulacijska varijabilnost značajnija u usporedbi s divljom trešnjom, koja također ima mozaičnu rasprostranjenost, a i u uspored |