DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 111 <-- 111 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA U PRIRODNOM ŠUMSKOM EKOSUSTAVU, DIVLJAČ MORA BITI URAVNOTEŽENA SASTAVNICA Hrvatska šumarska znanost i struka odavna posjeduju praktična iskustva i svjedočanstva u gospodarenju šumskim ekosustavima, pa su nedvojbeno i jasno opredjeljene za uzgoj prirodnih šuma. Slijedom toga, isto tako čvrsto stručno opredjeljenje odnosi se i na uzgoj svih autohtonih vrsta divljači u broju koji ne ugrožava stabilnost šumskih staništa i proizvodnost općih dobara. Šumski ekosustavi Hrvatske, zahvaljujući dvjestogodišnjoj šumarskoj tradiciji i načelu potrajnosti, najočuvaniji su u Europi. Po svojoj prirodnosti (95 %), bioraznolikosti, obnovljivosti, proizvodnosti biomase i općih dobara šume, Hrvatska uistinu predstavlja posljednju prirodnu oazu u Europi. Aktualni svjetski razvojni procesi, posebno u okruženju razuzdane globaliziranc ekonomije, nespojivi su s održivim razvojem i sposobnošću građenja sigurne i potrajne budućnosti naših šuma. Pod pojmom održivosti, osim ekonomskih, društvenih i kulturnih, nužni su i neizbježni ekološki sadržaji. O tome kakva je aktualna problematika u očuvanju stabilnosti šumskih ekosustava u Hrvatskoj, progovorit ću kroz prikaz njihove ugroženosti glede neprimjerenog gospodarskog pristupa u uzgoju krupne divljači, posebno srneće. Nacionalna strategija zaštite okoliša jasno se opredjeljuje za: a) gospodarski razvoj b) socijalni boljitak i c) cjelovitu zaštitu prirode. Stanje lovstva u Hrvatskoj karakterizira: smanjenje i degradacija staništa divljači slaba popunjenost populacija (zec, trčka, kamenjarka) kvalitativna destrukcija populacija (ob. jelen, srna) izrazito upitna jednostrana zaštita krupnih predatora (vuk, ris, medvjed) osjetno i opasno povećanje populacije divlje svinje ugroženost od bolesti (svinjska kuga, trihinela, veliki američki metilj, bjesnoća) relativno slaba lovačka izobrazba i znanje o prirodi izostanak stručnih opažanja i pokrivenosti kompetentnim nadzorom slaba zaštita rijetke i posebno zaštićene faune. Pregled lovnih površina prema lovoovlaštenicima: Lovoovlaštenik Površina ha % udio Zajednička lovišta 3,200.000 65,5 Koncesije i zakup 1,346.472 27,6 Hrvatske šume 337.895 6,9 Ukupno 4,884.367 100,0 Iz ovog pregleda, prepoznatljivi su površinski udjeli lovnog gospodarenja prema vrstama lovoovlaštenika. Sa 65,5 % lovišta gospodare lovne udruge, koje s manje ili više izobrazbe, stručnosti i odgovornosti za odnose unutar cjelovitih ekosustava gospodare s divljači. Koncesionari i lovozakupnici imaju 27,6 % lovnih površina, pod isto tako slabom kontrolom u gospodarenju, dok Hrvatske šume d.o.o. gospodare sa svega 6,9 % lovnih površina Hrvatske. Za lovoovlaštenika Hrvatske šume d.o.o. svakako treba naglasiti da u tim lovištima integralno s cjelovitim šumskim ekosustavom gospodare šumari profesionalci, uz stalnu suradnju sa znanošću. Ono na što treba ponovno i jasno upozoriti, je činjenica da još uvijek funkcija nadzora u Republici Hrvatskoj nije u stanju fizički pokriti, pa niti kompetentno nadzirati ukupno lovno gospodarenje. Ne malu, čak izrazito značajnu ulogu u opažanju i predstavljanju važnosti lovstva pred javnošću ima njegova stručna, kritička i medijska prezentacija. Do sada, u medijskoj borbi za zaštitu prirode, nažalost, češće se susrećemo sa zanesenjačkom "romantičnom idilom" nego sa stvarnim poznavanjem i prepoznavanjem nužnosti stručnih i nužnih intervencija u borbi za očuvanje dobre ili ozdravljenje narušene prirodne ravnoteže. Zbog nepridavanja odgovarajućeg značenja zaštiti prirode, lovstvu i temeljnog neznanja, izostaje uloga arbitraže kod institucija države. Otuda i istina kako i zašto od državnih institucija nadzora izostaju stvarni obračuni s nesavjesnim korisnicima prirodnih dobara, koji gospodareći prelaze liniju održanja ravnoteže i osiguranja potrajnosti, kao i razlikovanje odnosno vrijednosno priznavanje onih lovoovlaštenika koji znanstveno- stručno uranjaju u sustav prirode, a svojim aktivnostima znalački i programirano utječu na njeno očuvanje, održanje bioraznolikosti ili programiranu uspostavu narušene ravnoteže. Svi naši pozitivni propisi jasno nas obvezuju na očuvanje prirode i prirodne ravnoteže unutar šumskih ekosustava. Stručna, pa i najstarija lovačka literatura, nedvojbeno se određuje prema mogućnostima uzgoja 329 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 112 <-- 112 --> PDF |
divljači. Sažeto, može se izreći jednostavna a dobra misao: Brojno stanje divljači mora biti uravnoteženo s mogućnostima zdrave i izdašne prirodne prehrane, bez značajnijih šteta na šumi i poljoprivredi. Aktualna problematika gospodarenja šumskim ekosustavima bremenita je značajnom ugroženošću šumskih ekosustava sušenjem hrastika i degradacijom nizinskih staništa, ali isto tako u brdsko-planinskom dijelu, sušenjem jele ugrožena su najvrijednija staništa prebornih šuma bukve i obične jele. Posljednjih pet godina (1999-2003) prosječna značajna oštećenost kod hrasta lužnjaka (>25 % osutosti krošanja) kretala se u rasponu od 21,3 % do 30,2 % stabala, dok se značajna oštećenost obične jele u istom razdoblju kretala od 58,1 % do 70,3 % stabala. Takvo stanje značajne oštećenosti naših najvrijednijih gospodarskih vrsta drveća potvrđuje i podatak da je prosječni udio sanitarnih sječa u prethodnom prihodu kod hrasta lužnjaka u razdoblju od 1996-2003. iznosio čak 57 %, pa je prethodni prihod za hrast lužnjak, zbog sušenja, već u osmoj godini valjanosti ŠGOP-a prekoračio ukupno propisanu sječu hrasta lužnjaka za 1,581.677m3. Dakako daje takav razvoj događaja izazvao goleme teškoće u prirodnoj obnovi, posebno lužnjakovih sastojina. Sjedne strane degradacija staništa izazvala je veći udio grmlja i prizemnog rašća u sastojinama, što pogoduje svoj divljači, posebno srnećoj, no istovremeno, značajno su se povećale teškoće, opseg radova i troškovi u obnovi hrasta lužnjaka, kao i štete na pomlatku srneće divljači. Gospodarska jedinica hektara biljaka/ha Bukovac 99,53 13.670 Varoški lug 13,00 26.400 Novakuša-Sikava 95,76 11.347 Česma 117,98 10.251 Ukupno-prosječno 326,27 12.259 Brojčani podaci vrijednog i redovitog osmogodišnjeg utvrđivanja brojnosti pomlatka hrasta lužnjaka Slika 1. Posljedice višegodišnjeg odgrizanja vršnog izbojka 330 statističkom metodom prosječnog uzorka za Šumariju Vrbovec, razlikuju se po gospodarskim jedinicama od minimalno 10.251 biljke po 1 ha do maksimalnih 26.400 biljaka po 1 ha. Ipak, prosječan broj biljaka za Šumariju upozorava kako je ipak riječ samo o 12.259 biljaka hrasta lužnjaka po 1 ha, dok se kod normalnih prirodnih obnova, iskustveno, taj broj kretao između 30-50.000 biljaka po 1 ha. Osim brojnosti pomlatka, po davno predloženoj (i još uvijek neslužbenoj) Metodologiji utvrđivanja i obračuna šteta od divljači (Knepr J.), vršeno je i utvrđivanje količine netolerantnih šteta u postocima. Netolerantno oštećenje poglavito se odnosi na odgriz vršnog izbojka biljke. Taj prosječni podatak za Šumariju Vrbovec iznosi 50,8 %, a kreće se od 38-74 % oštećenih biljaka. Računski, to znači daje od prosječnog broja biljaka hrastovog pomlataka (12.259 biljaka po 1 ha) isto tako prosječno, a netolerantno oštećeno 6.227 biljaka po 1 ha. Ograđivanje svake lužnjakove površine u obnovi nalaže dodatno ulaganje od prosječno 3.564 EUR-a po 1 ha. Ako se zna daje ukupan godišnji prihod države od koncesija i zakupa lovišta svega 2,115.147 EUR-a, onda se vrlo brzo može zaključiti kako će troškovi ograđivanja vrlo brzo preteći prihode od lovozakupnine i koncesija, pa se opravdano postavlja pitanje stoje tu racionalno? Odgovore na ta pitanja davno nam je dala naša znanost, praksa i sva zakonska regulativa određenjem iz Zakona o šumama, koji u članku 40. određuje: "Od divljači, mogu se u šumi uzgajati samo one vrste i u onolikom broju koji ne smeta pravilnom gospodarenju šumama." Orijentacijski, normirana brojnost matičnih fondova srneće divljači na 1000 ha lovnoproduktivnih površina može se kretati; na I bonitetu ; od 60 do 100 grla na II bonitetu ; od 40 do 80 grla - na III bonitetu ; od 20 do 60 grla na IV bonitetu ; od 10 do 40 grla - na V bonitetu ; od 5 do 20 grla Slika 2. Skupo i nerazumno ograđivanje svake površine u obnovi |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 113 <-- 113 --> PDF |
(Izvori; dr. Andrija Gostiša; Srne-Zagreb-1952., Stručne podloge za bonitiranje lovišta u Republici Hrvatskoj - 1994. i Lovstvo- Osijek 2001. prema autoru Bakošu i suradnicima 1988). Već i ovako krupne razlike u orijentacijskom normiranju brojnosti matičnih fondova srneće divljači na 1000 ha lovnoproduktivne površine, kao i prepoznatljiva trajna oštećenja na hrastovim biljkama, daju nam za pravo ustvrditi kako svako lovište zahtijeva i nalaže precizno bonitiranje i dakako određivanje stanišno dopustive brojnosti, u ovom slučaju srneće divljači. Bilo bi nekorektno spomenuti daje često u pitanju i neodgovarajuća aktivnost lovoovlaštenika u poboljša- Slika 3. i 4. Trajne deformacije hrastovih biljaka oštećivanih odgrizom nju i stvaranju prirodnih uvjeta za osiguranje izdašne prirodne hrane u lovištima. Naši su davni prednici u gospodarenju lovištima vrlo dobro znali što to treba poduzimati, kako bi se na primjer srneća divljač vezala za stanište i činila na šumi bitno manje štete. Pred zimu, obarala su se stabla mekih listača, a kod svake sadnje unašale su se sadnice jarebike, brekinje, oskoruše, divlje jabuke i divlje kruške. Na odgovarajućim mjestima stimulirao se glog, trnina, kurika, svib, dren, vrbe i lijeska, dok su se mnoge male oranične površine uz rubove lovišta podređivale uzgoju sočnih krmiva. Zbog toga, buduće, revidirane Upute o bonitiranju lovišta moraju vrlo precizno ocjenjivati sve ekološke čimbenike koji predstavljaju temelj kod određivanja bonitetnih razreda za svaku vrstu divljači. I uz pretpostavku vrlo dobro izvršenog bonitiranja, stalna dinamika promjena u ekosustavima nalaže trajnu stručno kompetentnu kontrolu, koja će na svaki poremećaj u odnosima divljač-stanište odgovorno reagirati. Na sve te promjene, institucije nadzora moraju znalački i odgovorno reagirati, a količina šteta na šumi mora biti kriterij za obvezne gospodarske mjere u lovištu. Na kraju, opredjeljujem se i citirat ću točku 3. Zaključaka 6. Konferencije EUROPAFORUM FORSTVERVVALTUNG- a, održanog u organizaciji IUFRO, EFI (Europski šumarski institut) od 18-22. rujna 2002. u Drveniku: "Slijedom ustavnih odredbi u pogledu značaja i obveze očuvanja šumskih ekosustava, šumarsko- lovna struka Hrvatske jasno je opredjeljena za prirodni uzgoj svih autohtonih vrsta divljači u onolikoj brojnosti koja ne ugrožava stabilnost staništa, proizvodnost općih dobara i drveta". Bilo bi dobro, kada bi država shvatila od koje je sudbinske važnosti ravnoteža unutar svih šumskih ekosustava te prepoznala da šumarska znanost i struka Hrvatske mora u budućnosti prihvatiti i ponijeti odgovornost za očuvanje stabilnosti, prirodnosti, bioraznolikosti i potrajnosti svih sastavnica šumskih ekosustava Hrvatske. Tomislav Starčević 331 |