DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 129 <-- 129 --> PDF |
Intervencije na poboljšanju okoliša u poljoprivrednim zonama relativno su jednostavne. Važno je izdvojiti od normalne proizvodnje dio odvojene i marginalne površine od oko 5-10 % na kojoj treba omogućiti rast grmolikih drvenastih vrsta i manjih stabala. Minimalna površina na kojoj se optimalno može primijeniti takva intervencija je 1 000 ha, ali to može biti i više parcela od stotinjak ha jednog ili više vlasnika. Vrsta intervencije ovisi o vrsti divljači koja se želi favorizirati, ali neke akcije poboljšanja uz adekvatnu poljoprivrednu aktivnost mogu biti učinkovite za povećanje brojnog stanja raznih vrsta divljači koja kontinuirano boravi na tom području. Mnogo je teže korisno intervenirati za migratorne vrste. Ipak, poboljšanje poljoprivredno- šumske strukture povoljno djeluje na održavanje selidbenih koridora i lokacije kraćih zaustavljanja selica. U jednom takvom okružju treba učiniti intervencije koje omogućavaju naseljavanje spontanih drvenastih grmolikih vrsta. Za pernatu stanišnu divljač kao što su poljske jarebice i fazani (kao i za mnoge ptice pjevice) smatraju se korisne grmolike strukture s različitim slojevima vegetacije, gdje je krošnja gusta, isprepletena i pokriva tlo. Živice i šumarci čine izvrsno stanište koje osigurava zaštitu tokom cijele godine. Istodobne i jednovrsne kulture, kao topolici i drvoredi bez ostale vegetacije, manje su korisne za boravak divljači. Ustanovljeno je da šumske formacije u mlađem razvojnom stadiju, kao i mlade kulture, čine dobro stanište za dvopapkare (srne i lopatare), ukoliko se nalaze u zonama ograničenog uznemiravanja. Ukoliko se radi o površinama za produkciju biomase, važno je da se racionalizira godišnja sječa i da uvijek ostaje dovoljno površine za boravak divljači. Za divlje životinje najvažnije su rubne površine poljoprivrednih područja gdje one nalaze hranu i sklonište zahvaljujući raznolikosti biljnog pokrova, koji je karakterističan za živice i manje šumarke. Na primjer, za očuvanje poljskih jarebica živice i šumarci trebaju biti složeni pretežito od niskog grmlja snažnog rasta s postranim lisnatim granama koje se međusobno isprepleću. Komponenta drveća naprotiv treba biti rijetka, da ne ugrozi rast grmlja zasjenjivanjem. Gusta stabla koja prate veliki grmovi na rubovima čine prikladno stanište za divlje grlice, a također za noćne i dnevne ptice grabljivice. Živice i šumarci trajni su elementi poljoprivrednog okružja i nisu podvrgnuti godišnjim ciklusima, što ih čini jedinim jesenskim i zimskim skloništima. Osim toga, ove strukture imaju multifunkcionalnu funkciju: proizvodnja drveta, zaštita poljoprivrednih kultura, očuvanje obala, kanala i vodotoka, berba jestivih plodova, gljiva i samoniklih jestivih biljaka. Idealne strukture rascjepkane su površine u grupama i na rubovima površina. Primjena mehanizacije može biti limitirajući čimbenik. Povoljna je kasna kosidba (druga polovica srpnja), ostavljanje pojasa nepobranih usjeva (kao na primjer kukuruza), koji kao remiza osigurava hranu i sklonište. Potrebno je primjenjivati kasno zaoravanje ostataka kultura koje služe kao gnojivo. Od posebne je važnosti uporaba mehanizacije optimalnog učinka za održavanje spontane vegetacije na rubovima parcela, jaraka i šumaraka, kojima se obavlja rezanje i šišanje krajem vegetacijskog razdoblja, izbjegavajući primjenu herbicida. Lorenza C o 11 e 11 i: Gospodarenje šumama u područjima Natura 2000 U posljednje vrijeme biološka raznolikost i njeno očuvanje postali su objekt međunarodnih rasprava. Godine 1992. članovi EU potpisivanjem konvencije UN priznali su prioritet očuvanja prirodnih staništa. Politika očuvanja prirode temelji se na prethodnim odrednicama zakona o zaštiti divljih ptica i prirodnih staništa biljnih i životinjskih vrsta (direktiva Habitat 1992. g). Srž te politike je stvaranje europske ekološke mreže poznate pod nazivom Natura 2000. Mreža "Natura 2000" sastavljena je od specijalnih zona zaštite (ZPS) združenih za očuvanje 182 vrste i podvrste ptica navedenih u 1. prilogu direktiva "Ptica i stanište". Od opće važnosti navedene su u direktivi 6 biogeografskih regija. Svaka država daje popis prirodnih staništa biljnih i životinjskih vrsta koje su primjerene tim uvjetima. Tim područjima treba upravljati dinamično, vodeći računa 0 lokalnom potrebama ekološkog, ekonomskog i socijalnog karaktera. Po podacima FAO-a, površina teritorija EU iznosi 313 milijuna ha, od čega na šumske površine otpada oko 116 milijuna ha (37 %), a ulaskom 10 novih zemalja površina EU povećava se za 72 milijuna ha, od čega na šumske površine otpada 24 milijuna ha (33 %). Pokrivenost šumama različita je i za zemlje EU u postocima iznosi: Austrija 47, Belgija i Luksemburg 22, Danska 11, Finska 72, Francuska 30, Grčka 28, Irska 10, Italija 34, Nizozemska 11, Portugal 40, Velika Britanija 12, Španjolska 30, Švedska 66. Nove članice EU imaju sljedeću pokrivenost u postocima: Cipar 19, Estonija 49, Letonija 49, Litva 32, Malta 0, Poljska 30, Češka 34, Slovačka 35, Slovenija 55 a Mađarska 20. To znači da će EU imati površinu od 385 milijuna ha i šumskih površina od oko 140 milijuna ha (36,3 %). Šume EU predstavljaju važan izvor primarnog materijala, što omogućava veliku zaposlenost te pozitivan utjecaj na ekološke funkcije. Posljednjih godina površine šuma povećavaju se, što se ne može reći za adekvatno poboljšanje kvalitete njihovog stanja. Manje od 1 % su primarne očuvane šume, dok je sve ostalo sto- 347 |