DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 131 <-- 131 --> PDF |
Sorrento. Ta oštećenja protežu se u unutrašnjost debla u dubinu od nekoliko cm, a rjeđe sve do unutrašnjosti debla. Ista uzrokuju smanjenje vrijednosti drveta za 40-50 %, a u plantažama namijenjenim za proizvodnju plodova, uzrokuje smanjenje vegetativnog razvoja. iz broja 6 studeni-prosinac 2003. g. izdvajamo: Stefano P u g 1 i s i: Genetska varijabilnost talijanskih populacija bijelog bora (Pinus sylvestris L.) Od svih borova bijeli bor ima najširi areal. Od Pirinejskog, Apeninskog i Balkanskog poluotoka proteže se na sjever sve do Skandinavskih zemalja, a na istok preko Sibira doseže do Mandžurije, dosežući blizinu obala Tihog oceana. Prostorna raznolikost tog velikog područja i dugi evolutivni razvoj, uzrokovali su veliku interspecijalnu varijabilnost. Mišljenje je da se bijeli bor počeo razvijati u Istočnoj Aziji i otuda se širio u Europu, gdje se javlja od tercijara. Ponavljane promjene areala u razdoblju glacijala i interglcijala uzrokovale su pojavu mnogih novih populacija s porastom varijabilnosti i genetske raznolikosti. Važnost ove vrste za šumarstvo srednje Europe i Skandinavije povod je intenzivnih istraživačkih aktivnosti na genetskoj strukturi populacija uz uporabu biokemijskih genetičkih markatora (u novije vrijeme i molekularnih). Rasprostranjenost bijelog bora na talijanskom arealu ograničena je na Alpsko područje te Apenine Ligurije i Emilije, gdje su ostale samo reliktne jezgre malih površina. Ova je vrsta nekada zauzimala velike površine Italije, ali je zbog klimatskih promjena njen areal sužen, osim Alpa, gdje klimatski uvjeti osiguravaju njen opstanak. Kako je bijeli bor heliofilna i pionirska vrsta, obilježava je otpornost i ekološka prilagodljivost, što joj daje važnost u talijanskom šumarstvu glede naseljavanja terena ogoljelih od nepovoljnih i katastrofalnih poremećaja. Kada se govori o biološkoj raznolikosti, obično se u razmatranje uzimaju tri kategorije raznolikosti: genetska raznolikost - nasljedna raznolikost unutar vrste, raznolikost vrsta - koja se sastoji od količine vrsta u jednoj biocenozi, raznolikost ekosistema - koji se razlikuje od prethodnih jer uključuje i abiotsku komponentu te vodi računa o broju vrsta, ali i o njihovoj pojedinačnoj učestalosti. Detalje o ovoj bolesti mogu se naći u Fitopatološkom informatoru broj 7-8/2003 (autori: Carella, Spigno i De Vita). Radi objašnjenja genetske strukture uzeti su u razmatranje osam prirodnih populacija bijelog bora i to 7 iz Alpa i 1 iz Emilijanskih Alpa. Sve populacije su autohtone (od kojih su 4 sjemenske baze). U tim je populacijama bijeli bor uglavnom u čistoj jednodobnoj populaciji. Istraživanja su obavljena uzimanjem češera tijekom 1988. i 1989. g. Zatim su vršene izoenzimatske analize pomoću horizontalne elektroforeze na embrijima 12 sjemenki svakog matičnog stabla. Upotrebljavano je 6 enzimatskih sustava. Tehnički detalji svakog enzimatskog sustava numerirani su te elaborirani pomoću programa BIOSYS-1. Na bazi frekvencija karakterističnih gena računata je serija parametara genetske raznolikosti unutar populacije i različitost populacije. Usporedbom frekvencija gena uočen je niz osobina koje razlikuju apeninsku populaciju od ostalih, što se može objasniti činjenicom da je to izolirana reliktna populacija. Ostale populacije su u biti međusobno slične. Apeninska populacija ima unutar sebe neznatno nižu genetsku raznolikost od alpskih populacija unatoč svoje izoliranosti, jer se tu radi o maloj površini koja je zajedno s nestalim jezgrama bora na Apeninima svjedok migracije koje su se dogodile u interglacijalnom i postglacijalnom razdoblju. Rezultati postignuti u ovim istraživanjima ne mogu sa sigurnošću potvrditi da obje talijanske populacije bijelog bora potječu iz istog glacijalnog ishodišta. Davide T r a v a g l i n i : Konferencija IUFRO U studenom (12-15) održana je u Firenci važna konferencija IUFRO o monitoringu i pokazateljima šumske biološke raznolikosti Europe. Konferencija je organizirana u suradnji zajednice IUFRO, Europskog šumarskog instituta, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Državnih šuma, Talijanske šumarske akademije, Sveučilišta iz Firence i drugih. Sudjelovalo je 150 predstavnika iz 15 europskih i 5 izvaneuropskih zemalja. Konferencija je predstavila veliku važnost susreta i rasprava medu predstavnicima šumarske i ambijentalne znanosti o načinu učinkovite primjene sustava monitoringa biološke raznolikosti u šumarstvu koja se odnosi na vrste, populacije i krajolik. L´ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o tehničkim i ekonomskim odnosima - izdanje Talijanske Akademije šumskih znanosti) 349 |