DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 136 <-- 136 --> PDF |
IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA POSJET HSD OGRANAK DALMACIJA SPLIT HŠD OGRANCIMA VINKOVCI I OSIJEK* Bilo je zadovoljstvo uputiti se i uzvratiti posjet HŠD ograncima Vinkovci i Osijek, nakon njihovih stalnih poziva i velike želje ugostiti nas i upoznati s područjima na kojima djeluju ti ogranci. Marom našeg predsjednika HŠD ogranka Dalmacija Split dr. se. Vlade Topic a i tajnika dipl. ing. Ivana Me Ivan a, spoznali smo kolegijalnu širokogrudnost, dobrotu predsjednika HŠD ogranka Vinkovci dipl. ing. Ilije Gregorovića, u radnoj funkciji zamjenika upravitelja Uprave šuma podružnice Vinkovci te predsjednika HŠD ogranka Osijek dipl. ing. Berislava V i n a j a. Dana 15. svibnja 2003. krenuo je u 9 sati HŠD ogranak Dalmacija Split na dugi put s jednog kraja Hrvatske na drugi, najistočniji dio Lijepe naše, znakovitog u najnovijoj povijesnici samostalne i suverene nam Domovine. Prevozio nas je isluženi prastari autobus sinjskog autoprijevoznika "Litre tours" kojega sam prozvao Pink Panther - karoca, čiju je razavalinu prikrio bojom Cyclamen europaeum i uresio na bokovima iscrtanim božičnim kuglicama. Prozore karoce resile su "koltrine" - zavjese, dakako istovjetnog uzorka, a šofer-šajba za putnu sreću imala je napukline slične paukovoj mreži. Stekao sam dojam da je to bila "osveta" vlasnika za novi autobus kojim smo se vozili kroz aleju crnike u šumi "Dundo" na Rabu, prilikom posjete HŠD ogranku Senj. Naše kolege Vinkovčani i Osječani iz pristojnosti nisu to ni primijetili, a sretna okolnost bila je što je cirkus-karocu vozio mladi, staloženi, samozatajni vozač, kojemu dugujemo što nas je žive vratio u Split, našim obiteljima, roditeljima, ženama, muževima,... No, unatoč tomu, u unutrašnjosti karoce zabavljao nas je band (čitaj bend) "GARIG", duo gitara Zorana i Zvonimira, uz pratnju solo havajske gitare našeg umirovljenog člana, nekada Vašeg kolege iz Uprave Vinkovci, Šumarije Otok, veselog i društvenog Ede Kržanića. Na putu, malo prije Karlovca, naišli smo na "balvane" koje su nam "podmetnuli" naše kolege iz HŠD Ogranak Karlovac, predsjednik dipl. ing. Oliver Vlainić i tajnik dipl. ing. Zoran Sablj a r i ć , te smo bili "prisiljeni " skrenuti u lovište i lovačku kuću "Srn- * Ispričavamo se kolegama iz HSD-a ogranak Dalmacija - Split što ovaj tekst nismo mogli uvrstiti u prošlogodišnje brojeve Šum. lista Pozdravni govori HŠD Karlovac i HŠD Split dać". Na tom šumskom putu prisjetili smo se zakona "spojenih posuda" jer koliko je prašine bilo na putu toliko je bilo i u karoci Pink Panther-a, za što svakako ne krivimo kolege Karlovčane. No, nevolje smo brzo zaboravili pod strehom "Srndaća", ugošćeni srnećim paprikašom i zlatnom hladnom graševinom naših domaćina. No, ubrzo smo napustiti odmorište i izmjenom zdravica oprostili se s "doviđenja" u Dalmaciji, od kolega Karlovčana te nastavili put, prepuštajući se band-u "Garig" i vokalnoj pratnji nazočnih u karoci. Oko 21 sat "Garig" je zamuko i dotakli smo tlo Slavonije te odmah upoznali široku dušu ravnice naših kolega HŠD ogranka Vinkovci, predsjednika društva Dobrodošlica dipl. ing Luke Vukovca u HŠD Vinkovci (hotel Admiral) 354 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 137 <-- 137 --> PDF |
dipl. ing. Iliju Gregorovića, koji nas nije ispuštao "iz svojih ruku" sve do rastanka. Uveo nas je i smjestio u novi i djelom obnovljeni hotel "Admiral" u Vinkovcima, i uz prigodnu večeru i govor upoznao sa svojim suradnicima, tajnikom dipl. ing. Ilijom Kristić, Upraviteljem Uprave šuma podružnice Vinkovci, dipl. ing. Lukom Vukovac te izvornim podacima o djelatnosti Uprave Vinkovci. Prijateljstvo i druženje nastavilo se do kasnih večernjih sati, a upoznati smo i sa sutrašnjim planom posjeta. Dana 16. svibnja, uz predsjednika Gregorovića dočekao nas je kolega, predsjednik HŠD ogranak Osijek dipl. ing. Berislav Vinaj, požurujući nas prema Erdutu. Kako u prvim slogovima prezimena ima simbolike, upoznao nas je s najvećim vinogorjem u jednom kompleksu u Europi, od 365 ha u Erdutu, pa doveo do granice Hrvatske na Dunavu na rub desne obale vidikovca Vinarije Erdut blizu kule povijesnih obitelji Ebanovića i Cehova. S nje se vide vojvođanske obale Dunava, cestovne i željezničke prometnice koje nas tim "ćuprijama" povezuju s "komšijama", a Dunav razdvaja, Bogu hvala. Nakon podrobnijih objašnjenja o okolišu, značajkama kraja, povijesnim poslijeratnim događanjima i zbivanjima, kolega Berislav spušta nas u podzemlje Erduta, u veličanstvene podrume Erdutskih vinograda d.o.o. Predaje nas u ruke enologinje gospođe Bošković, koja nam otkriva tajne iz riznice zlatnih kapljica zaštićenih antičkim bogom Bacchus-om, bogom uživanja opojnosti i vina. Impresionirala nas je rukotvorina slavonskih meštara, bačve od 75 000 litara, od koje je svaka druga izrađena od jednog debla hrasta. Pred bačvom za Guimess-ovu knjigu ... Ista je izrađena 1990. u DIK-u Đurđenovac, a ubilježena je u Guiness-ovu knjigu rekorda i posebnosti, kojoj je "Garig" uz pridruženo članstvo bučno zapjevao podoknicu "In vino Veritas". Istinu u vinu otkrili smo degustirajući chardonnay, rizling, graševinu i crni Šumari s krša na obalama Kopačkog rita zweigelt, zahvaljujući gđi Bošković i upravi podruma uz preporuku kolege Berislava, a butelje su imale oblik lijepe ženske potkoljenice (7 del), godina 2001. Teško se bilo rastati s erdutskim podzemljem, ali program posjete predviđao je posjet Kopačkom ritu. Berislav nas napušta i "Pink Panther" s Dalmošima predaje u si- Ostaci Našega broda, nakon četniče agresije ... Ljepotice s krša na obalama Kopačkog rita ... 355 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 139 <-- 139 --> PDF |
i dr., od čega "zlatni" lužnjak čini 68 % sastava šuma. Dolaskom u G.J. "Dubrave" upoznaje nas s upraviteljem Šumarije Vukovar dipl. ing. Brankom T r i f u n o - vicem, koji nas vodi do sjemenske sastojine crnog oraha, za nas vrlo zanimljivih sastojina, kojih ima oko 1 000 ha i 200.000 m3 drvne zalihe. Na brojna pitanja dao nam je odgovore, posebice glede obnove orahovih šuma. Nakon Dubrave, nastavljamo put prema Vukovaru. Sa zebnjom u duši i srcu očekujemo susret s gradom viteške žrtve u obrani jedine nam domovine Hrvatske. Naviru sjećanja Nuštra, Marinaca, Borova Sela, baroknih svodova zgrada u središtu grada, vodosprema, Mitnice, Ovčare... Ulaskom u grad, svjedoci smo napora države u obnovi, kojom se pokušava zacijeliti rane ... Imena nekih ulica ponovno nam ranjavaju hrvatsku dušu. U Vukovaru na obalama Dunava ... Posjećujemo s pijetetom spomen-križ na rubu obale uz Dunav, križ i križni put palima za slobodu i istinu o gradu mučeniku, Vukovaru. Kolege Ilija i Branko vode Kod vodotornja na Mitnici nas do kultnih mjesta. Hvala im za posjet viteškom gradu. Napuštamo grad Mitnicom, pod vodospremom, simbolom stradanja Vukovara, zastajemo i za sjećanje se slikamo, pa krećemo našom karocom ravno prema najistočnijem gradu Hrvatske, Iloku. U Iloku nas dočekuje širokim i dobroćudnim osmijehom upravitelj Šumarije Ilok dipl. ing. Žarko Lončar, znajući za naš program posjete, uvodi nas u središte starog povijesnog grada, medu utvrde koje su branile neprijateljima pristup gradu. Na istočnom rubu utvrde podignuta je župna crkva posvećena Sv. Ivanu Kapistranu, povijesnom zaštitniku grada u obrani od osmanlija. Kolega Lončar prepušta nas simpatičnom župniku fra. Maloviću, eruditu i svećeniku široke kulture, koji nas uvodi u crkvu i velik samostan pun povijesnih izložaka, posebno očuvane knjižnice-biblioteke, koja je samo njegovim samoprijegorom i oštroumnošću očuvana od primitivnih osvajača 1991. godine. Samostan se izdiže na brežuljku, neposredno nad obalama, s prekrasnim pogledom na Dunav i susjedni grad Bačku Palanku. Jugozapadno s prozora naziremo Široki Srijem. Fra Malović upoznao nas je s činjenicama o spašavanju pučanstva i grada od razaranja srpske agresije JNA. Mudrim vođenjem pregovora gradske uprave, kojoj je bio i član i pregovarač u političkom nadmudrivanju, spašeno je cjelokupno pučanstvo i grad od razaranja. Fra. Maloviću iskreno zahvaljujemo za sve što smo saznali, kao i na ručku te s kolegom Žarkom Lončarom odlazimo u podzemlje Iloka, podrume Iločkih vinograda d.o.o. koji mogu pohraniti 7,5 milijuna litara vina. Prije degustacije, upoznati smo s djelatnošću Šumarije Ilok, kojoj je prva djelatnost vinogradarstvo, a sporedna gospodarenje šumama, glede površine upravljanja. Prije Domovinskog rata gospodarili su sa 84 ha vinograda, od kojih je danas u obradi tek 10 ha, preostalih 74 ha je razoreno i pretežito pod minama. Posjedovali su vlastiti vinogradarski podrum od 40 va- U podzemlju Iloka 357 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 138 <-- 138 --> PDF |
gume ruke upravitelja najveće šumarije Uprave šuma Osijek - Šumarije Darda, dipl. ing. Dragomiru Pfeiferu, koja gospodari s 12 000 ha površine. O pojedinostima i značajkama šumarije upoznao nas je upravitelj te ubrzo stižemo u rajsko podneblje, ptica i šuma, u Parka prirode "Kopački rit". Iako je vodostaj jezera bio nizak, uživali smo u prekrasnoj flori i fauni tj. u krajobrazu iznimnog dara prirode, u području kojem gospodare šumarija Darda i Tikveš. Napuštajući Kopački rit, proputovali smo kroz prvo mjesto u Baranji, Bilje, zatim kroz Kneževe Vinograde, Suza, Zmajevac, uz napomenu da su vinogradi toga područja ponajviše u privatnom vlasništvu, a vino se čuva u ukopanim podrumima u pješčanim okomitim visokim zasjecima, iza svake slikovite baranjske obiteljske kuće. Ubrzo smo dospjeli do mjesta Batina, gdje Dunav nešto sjevernije ulazi na teritorij Republike Hrvatske, a napušta kod Iloka, kojega ćemo tek sutradan vidjeti. S mjesta spomenika ruskim vojnim žrtvama širok je pogled na vojvođansku lijevu obalu Dunava, a preko puta naziru se mjesta Bezdan, Bački Monoštar, južnije Apatin. Pred nama se vidi ulaz u kanal Dunav-Tisa-Dunav, a nešto južnije Dunavom koji nas razdvaja je Batinski most, koji nas opet povezuje s "komšijama". Nakon kraćeg odmora ostavili smo Dunav i krenuli preko Belog Manastira i Baranjskog Petrovog Sela prema Osijeku. S nama je ponovno kolega Berislav i izvješćuje nas kako smo mi prvo HSD koje je prešlo preko novog mosta na Dravi i ušli preko Belišća u Slavoniju, u području gospodarenja najmanje šumarije Uprave Osijek - Šumarije Valpovo, ali zato s najstarijim upraviteljem dipl. ing. Stjepanom Vid ako vicem. Odmoriše u lugarnici "Jarčevac" Pod nadzorom Berislava stigli smo do lugarnice "Jarčevac". Ing. Vidaković ukratkom je opisao povijest lugarnice, koja je nekada bila lovačka kuća i odmorište vlasnika grofa Normana. To nam je bilo odmorište, nakon programa po Baranji. Upravitelj Vidaković predstavio nam je mladog kolegu "drvarca" direktora Belišća, dipl. ing. Mira Špoljarića, koji nam je bio ugodno društvo za slasnim objedom. Nakon primjerenog odmora, zbog programa i želja da što više vidimo, krenuli smo pod vodstvom upravitelja na plantažu topola i vrba, za koje su Dalmoši pokazali iznimnu znatiželju, "dosađujući" čak kolegi Vidakoviću brojnim pitanjima u području G.J. Valpovačko-podravske šume u predjelu "Topolje", gdje se nalazi i rasadnik topola "Topolje" površine 15 ha. Saznali smo da posjeduju i najveći rasadnik u Hrvatskim šumama "Višnjevac", površine od 40 ha. Oprostili smo se s valpovačkim kolegamai krenuli prema Osijeku. Predsjednik Berislav uvodi nas kroz predgrađe Retfalu u Osijek. S Osijekom, s njegovom poviješću, kulturom i spomenicima, upoznao nas je kolega Berislav. Sastavljač ovih putnih crtica, nakon šezdeset godina, doživio je ponovni susret s Osijekom, gradom svog dječaštva od 1941.-1944. Napuštajući Stari grad i Tvrđu s nama su u punom sastavu kolege Berislav Vinaj, Ilija Gregorović i Miro Špoljarić. Preko Nemetina, putujemo u pitoreskno mjesto Aljmaš, poznato iz vremena srpske okupacije. Pristigli smo u sumrak, a u odmorištu pojeli najbolji fiš-paprikaš na svijetu, u krčmi "Kod Daneta". Bilo je i drugih delicija, predjelo kulen itd, no paprikaš je bio povijesni kao i slasni zalogaji pečenog smuđa i šarana. Napustili smo ubrzo Baranju te slavonskom ravnicom, karocom produžili put Vinkovaca u naš "Admiral". Dana 17. svibnja, nakon više-manje kraćeg noćnog odmora u "Pinkaču", ponovno nas uzima pod svoje predsjednik Gregorović. Usputnom vožnjom upoznaje nas sa značajkama i podacima Uprave šuma Vinkovci, koja gospodari sa 72 000 ha šuma i šumskog zemljišta, sa 12 šumarija i 850 uposlenih, 20 milijuna m3 drvne zalihe lužnjaka te ostalih vrijednih vrsta: jasena, graba 356 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 140 <-- 140 --> PDF |
gona, kojega su Srbi razorili. U prigodnoj dvorani priređena nam je degustacija najboljih Iločkih vina u buteljama od 7 del, traminac prekrasnog bukea i rajskog okusa, chardonnay, rajnski rizling, pinot, graševina te crna frankovka. Teško nas je bilo izvući iz dvorane, ali čekao nas je nastavak programa obilaska. Izmjenom prigodnih darova, srdačno smo se oprostili od kolege Lončara, uz "Dovidenja, navratite nam ponovno"! Napuštamo Ilok, Srijem preko Tovarnika, a "Garig" i dalje prebire po žicama instrumenata, uz pratnju brojnih vokala iz zadnjeg dijela karoce. Žurimo ponovno Slavonijom u područje gospodarenja Šumarije Otok, u glasovitoj Spačvi. Predsjednik Gregorović dovodi nas do G.J. Slavir, u šumski predjel "Lože" te prepušta upravitelju Šumarije Otok, dipl. ing. Ivici Popiću, a naš član Edo Kržanić, našao se među svojima gdje je dočekao zasluženu mirovinu. Upravitelj nas uvodi u prekrasnu sjemensku sastojinu lužnjakovih orijaša, te zastajemo kod najjačeg i najkvalitetnijeg: visine je 43 m, promjera 62 cm i starosti 143 godine. Ostavio je snažan dojam na nas "krševite šumare". Rekao nam je sve važne podatke o šumariji kojom upravlja: ista gospodari s 11 250 ha, s godišnjim etatom od 70.000 m3 te 30 ha sjemenskih sastojina lužnjaka s 2 vagona ubranog žira za obnovu šuma, a ima 112 uposlenika. Znajući da nas očekuje dug put, kolega Ivica žurno je odgovarao na brojna pitanja o bogatstvu spačvanskih šuma, bogatstvu šumarije Otok, Vinkovci. Nedaleko od "Lože" iskrcao nas je iz karoce pred gospodarskom zgradom Šumarije, uz obale jezerca u prekrasnom okolišu lužnjakovih šuma. Pod strehom sjenice priredio nam je toplinom svog šumarskog srca odličan slavonski ručak. Za vrijeme ručka uveseljavao nas je "Garig" uz snažnu podršku ljupkih soprana. Uz zdravice i birane riječi predsjednika dr. se. Vlade To p i ć a i predsjedni- U lužnjakovim orijašima ... ka HŠD Vinkovci i Osijeka dipl. ing. Ilije Gregorovića te dipl. ing. Berislava Vinaja, naš predsjednik mogao je samo pokušati zahvaliti na srdačnoj dobrodošlici i odličnom programu posjeta kojom smo obogatili naše spoznaje o Slavonskim, Baranjskim i Srijemskim šumama. No, ponajprije razdragala nas je iskrenost i bogatstvo duša naših kolega. Još jednom uz podignute čašice zlatnih slavonskih kapljica, na rastanku zahvaljujući, zagledali smo se u lica Ilije Gregorovića, Ilije Kristića, Luke Vukovca, Berislava Vinaja, Dragomira Pfeifera, Stjepana Vidakovića, Mire Špoljarića, Zorana Šparca, Branka Trifunovića, Žarka Lončara i Ivice Popića, naših kolega šumara. Porin Schreiber, dipl. ing. šum. 358 |