DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 138 <-- 138 --> PDF |
gume ruke upravitelja najveće šumarije Uprave šuma Osijek - Šumarije Darda, dipl. ing. Dragomiru Pfeiferu, koja gospodari s 12 000 ha površine. O pojedinostima i značajkama šumarije upoznao nas je upravitelj te ubrzo stižemo u rajsko podneblje, ptica i šuma, u Parka prirode "Kopački rit". Iako je vodostaj jezera bio nizak, uživali smo u prekrasnoj flori i fauni tj. u krajobrazu iznimnog dara prirode, u području kojem gospodare šumarija Darda i Tikveš. Napuštajući Kopački rit, proputovali smo kroz prvo mjesto u Baranji, Bilje, zatim kroz Kneževe Vinograde, Suza, Zmajevac, uz napomenu da su vinogradi toga područja ponajviše u privatnom vlasništvu, a vino se čuva u ukopanim podrumima u pješčanim okomitim visokim zasjecima, iza svake slikovite baranjske obiteljske kuće. Ubrzo smo dospjeli do mjesta Batina, gdje Dunav nešto sjevernije ulazi na teritorij Republike Hrvatske, a napušta kod Iloka, kojega ćemo tek sutradan vidjeti. S mjesta spomenika ruskim vojnim žrtvama širok je pogled na vojvođansku lijevu obalu Dunava, a preko puta naziru se mjesta Bezdan, Bački Monoštar, južnije Apatin. Pred nama se vidi ulaz u kanal Dunav-Tisa-Dunav, a nešto južnije Dunavom koji nas razdvaja je Batinski most, koji nas opet povezuje s "komšijama". Nakon kraćeg odmora ostavili smo Dunav i krenuli preko Belog Manastira i Baranjskog Petrovog Sela prema Osijeku. S nama je ponovno kolega Berislav i izvješćuje nas kako smo mi prvo HSD koje je prešlo preko novog mosta na Dravi i ušli preko Belišća u Slavoniju, u području gospodarenja najmanje šumarije Uprave Osijek - Šumarije Valpovo, ali zato s najstarijim upraviteljem dipl. ing. Stjepanom Vid ako vicem. Odmoriše u lugarnici "Jarčevac" Pod nadzorom Berislava stigli smo do lugarnice "Jarčevac". Ing. Vidaković ukratkom je opisao povijest lugarnice, koja je nekada bila lovačka kuća i odmorište vlasnika grofa Normana. To nam je bilo odmorište, nakon programa po Baranji. Upravitelj Vidaković predstavio nam je mladog kolegu "drvarca" direktora Belišća, dipl. ing. Mira Špoljarića, koji nam je bio ugodno društvo za slasnim objedom. Nakon primjerenog odmora, zbog programa i želja da što više vidimo, krenuli smo pod vodstvom upravitelja na plantažu topola i vrba, za koje su Dalmoši pokazali iznimnu znatiželju, "dosađujući" čak kolegi Vidakoviću brojnim pitanjima u području G.J. Valpovačko-podravske šume u predjelu "Topolje", gdje se nalazi i rasadnik topola "Topolje" površine 15 ha. Saznali smo da posjeduju i najveći rasadnik u Hrvatskim šumama "Višnjevac", površine od 40 ha. Oprostili smo se s valpovačkim kolegamai krenuli prema Osijeku. Predsjednik Berislav uvodi nas kroz predgrađe Retfalu u Osijek. S Osijekom, s njegovom poviješću, kulturom i spomenicima, upoznao nas je kolega Berislav. Sastavljač ovih putnih crtica, nakon šezdeset godina, doživio je ponovni susret s Osijekom, gradom svog dječaštva od 1941.-1944. Napuštajući Stari grad i Tvrđu s nama su u punom sastavu kolege Berislav Vinaj, Ilija Gregorović i Miro Špoljarić. Preko Nemetina, putujemo u pitoreskno mjesto Aljmaš, poznato iz vremena srpske okupacije. Pristigli smo u sumrak, a u odmorištu pojeli najbolji fiš-paprikaš na svijetu, u krčmi "Kod Daneta". Bilo je i drugih delicija, predjelo kulen itd, no paprikaš je bio povijesni kao i slasni zalogaji pečenog smuđa i šarana. Napustili smo ubrzo Baranju te slavonskom ravnicom, karocom produžili put Vinkovaca u naš "Admiral". Dana 17. svibnja, nakon više-manje kraćeg noćnog odmora u "Pinkaču", ponovno nas uzima pod svoje predsjednik Gregorović. Usputnom vožnjom upoznaje nas sa značajkama i podacima Uprave šuma Vinkovci, koja gospodari sa 72 000 ha šuma i šumskog zemljišta, sa 12 šumarija i 850 uposlenih, 20 milijuna m3 drvne zalihe lužnjaka te ostalih vrijednih vrsta: jasena, graba 356 |