DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 5 <-- 5 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 5-6. CXXVIII (2004), 223-232 UDK 630* 114.4 + 188 PRILOG POZNAVANJU GENEZE I SVOJSTAVA TLA RITSKOG PODRUČJA SJEVEROISTOČNE BARANJE AN INSIGHT INTO GENESIS AND PROPERTIES OF SOIL IN THE RIPARIAN REGION OF NORTH-EASTERN BARANJA Nikola PERNAR, Joso VUKELIĆ, Darko BAKŠIĆ, Dario BARIČEVIĆ* SAŽETAK: Pedološka i vegetacijska istraživanja ritskih šuma sjeveroistočne Baranje provedena su tijekom ljeta 2002. godine. Na 12 lokacija definiranih mikroreljefno i floristički, otvoren je po jedan pedološki profil gdje su provedena morfološka istraživanja i uzorkovanje tla zafizičkokemijske analize. Na istraživanom području ustanovljeno je ukupno šest šumskih zajednica: rakitov šibljak ("Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952), šuma bademaste vrbe fSalicetum triandrae Male. 1929), šuma bijele vrbe s broćikom (Galio-Salicetum albae Rauš 1973), šuma bijele vrbe i crne topole fSalici albae-Populetum nigrae Tx. 1931), šuma bijele i crne topole (Populetum nigro-albae Slavn. 1952) i šuma veza i poljskog jasena (Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952). Karakteristično obilježje tla u ovom području izrazita je teksturna stratigrafija. Osim aluvijacije, kao geološkog i pedogenetskogprocesa, karakteristika ovdašnjih šumskih ekosustava je visoka organska produkcija, što se mjestimično značajno manifestira u humizaciji pedosfere. Utvrdili smo daje dominantan tip tla fluvisol, redovito karbonatni, a znatno su manje zastupljeni euglej i humofluvisol. Sva ova tri tipa tla međusobno se razlikuju s ekološkoproizvodnog gledišta. Vrlo bitno je istaći da su ekološkoproizvodne razlike unutar tipa u nekim slučajevima znatno veće nego između tipova, stoje usko povezano sa značajkama vodnog režima i s teksturom. Ključne riječi: ritskešume Baranje, fluvisol, humofluvisol, pedofiziografske značajke UVOD - Introduction Ritske šume baranjskog podunavlja danas su ograničene na poplavni pojas između Dunava i nasipa te na ade. Pedogeneza u ovom pojasu obilježena je izrazitim utjecajem hidrološkog režima Dunava. Unatrag 170 godina ovaj režim je više puta mijenjan. Razlog tomu su hidrotehnički zahvati na rijeci, osobito u načinu učvršćivanja obala, presjeka meandara, izgradnje nasipa, a u novije vrijeme u načinu rekonstrukcije nasipa i izgradnje hidroenergetskih objekata na uzvodnom toku. * Doc. dr. se. Nikola Pernar, prof. dr. se. Joso Vukelić, mr. se. Darko Bakšić, doc. dr. se. Dario Baričević Opsežnija pedološka istraživanja na širem području provedena su pred više od 20 godina, i to u okviru izrade osnovne pedološke karte ( B a š i ć & B o g u n o v i ć 1976, B o g u n o v i ć et al. 1983, V i d a č e k 1979). Potpunija istraživanja vegetacije i svojstava tla s gledišta njihove klasifikacije, ckološko-proizvodnog vrednovanja i uzgoja topola, započeta su 60-ih godina ( A n t i ć & J o v i ć 1965,Antić et al. 1969,Herpka 1979, Ž i v a n o v 1982, Ž i v a n o v & I v a n i s e v i c 1986, Ž i v a n o v et al. 1987). Specifični ekološki odnosi u poplavnom području sjeveroistočne Baranje te nastojanja da ga se adekvatno valorizira, izazov su u šumskogospodarskom ali i u fitocenološkom i pedo- 223 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 6 <-- 6 --> PDF |
N. Pernar, J. Vukelić, D. Bakšić. D. Baričević: PRILOG POZNAVANJU GENEZE I SVOJSTAVA TLA ... Šumarski list br. 5-6. CXXVIII (2004). 223-232 loškom smislu. Osobito vrijedne rezultate o odnosu tla i vegetacije te ulozi mikroreljefa u tom odnosu, nalazimo u radu Antića et al. (1968). Kako u nepunih 20-ak godina nije bilo pedoloških istraživanja u ovom Istraživanja smo proveli u nebranjenom poplavnom području sjeveroistočne Baranje tijekom ljeta 2002. godine1. Na 12 lokacija (si. 1), definiranih mikroreljefski i floristički (Mikac 2003) otvorili smo po jedan pedološki profil, na kojima smo proveli morfološka istraživanja te uzorkovali tlo za fizičkokemijska istraživanja. Pored svakog profila sondirali smo tlo do 120 cm dubine, i to na po dvije točke oko 5 m udaljene sa svake strane profila. Radi prostornostratigrafske analize pedosfere, uzorkovanje tla obavili smo iz povr- Slika 1. Područje istraživanja s lokacijama profila. Figure 1 Study area with profile locations Dunav većim dijelom teče kroz područje s bogatim colskim sedimentima, pri čemu meandriranjem, poplavljivanjcm i potkopavanjem obala neprestano prenosi praškasti i pjeskoviti materijal. Zahvaljujući takvoj činjenici Dunav je u prošlosti nanosio obilje pjeskovito- praškastog aluvija, koji i danas partcipira u pedogenezi evolucijski najmlađih tala ovoga područja. Analizirajući regulacije i njihov utjecaj na geomorfološko oblikovanje korita Dunava u Hrvatskoj, Bognar (1995) navodi tri različita razdoblja regulacijskih Zahvaljujemo na svesrdnoj pomoći pri terenskim istraživanjima djelatnicima Uprave šuma Osijek. pedogenetski izuzetno dinamičnom području, proveli smo transverzalna istraživanja kojima pokušavamo rasvijetliti neka pitanja pedogeneze i fiziografije tla. šinskog horizonta te po dubinama 20-40 i 70-90 cm (u nekim slučajevima uzeli smo i uzorke iz većih dubina), kako na profilima, tako i sondiranjem. Na uzorcima tla odredili smo granulometrijski sastav pipet metodom nakon suspendiranja tla Na-pirofosfatom, pH vrijednost u vodi i 0,01 M CaCL te sadržaj humusa metodom Tjurina. Isto tako, na profilima smo uzeli i uzorke tla u neporemećenom stanju, na kojim smo odredili gustoću, poroznost te kapacitet za vodu i zrak. zahvata: do 1830., između 1830. i 1870. te nakon osamdesetih godina 19. st. Prvo razdoblje obilježeno je učvršćivanjem obala i presjecima krivina koje su bile uzrok stvaranju ledenih «čepova». Ledeni čepovi u to vrijeme često su uzrokovali katastrofalne poplave. U to razdoblje spada i presjecanje krivine Šarkanj. U drugom razdoblju zahvati su imali za cilj poboljšati uvjete vodenog prometa. Nakon 1870. zahvati se izvode na temelju hidraulički i hidrološki opravdanih metoda. Krajem 19. st. izvršeni su presjeci Blažcvica i Siga, pri čemu je Dunav napustio kontakt svojeg poloja s lesnim strmim odsjekom Banskog brda i južne Baranjske lesne zaravni između Batine i Zmajevca. Posljednji veći radovi provedeni su početkom 70-ih godi- PODRUCJE ISTRAŽIVANJA I METODE RADA - Research area and methods PEDOGENETSKA OBILJEŽJA - Pedogenetic characteristics 224 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 7 <-- 7 --> PDF |
N. Pernar, J. Vukelić, D. Bakšić, D. Baričević: PRILOG POZNAVANJU GENEZE I SVOJSTAVA TLA ... Šumarski list br. 5-6, CXXVIII (2004), 223-232 na prošlog stoljeća, a radilo se o rekonstrukciji Glavnog dunavskog nasipa. S obzirom daje nasipom ograničen prostor nekadašnje poplavne ravnice, evolucija tla u takvom inundacijskom prostoru ide drukčijim smjerom u odnosu na doba plavljenja široke poplavne dunavske ravnice. Ovaj suženi prostor nekadašnje poplavne ravnice uglavnom ne obuhvaća priterasni dio poloja, pa klasični način prikazivanja razvoja i distribucije tla i vegetacije u poplavnoj ravnici velike rijeke nije u potpunosti primjenjiv. Usprkos tomu, uloga mikroreljefa u tako ograničenoj poplavnoj ravnici, pa tako i u ovom dijelu podunavlja, vrlo je velika. Najvećim dijelom teksturno najteža tla i najzamočvarenija zemljišta nalaze se bliže nasipu, a teksturno najlakša tla u priobalnom dijelu. Distribucija mikrouzvisina (greda) u ovom području najviše ovisi o nekadašnjim meandrima i rukavcima, a manje o današnjem položaju korita rijeke. O ovim meandrima i rukavcima ovisi i teksturna stratigrafija. Dva su osnovna tipa vlaženja ključni za razumijevanje geneze i fiziografije tla ovoga područja: aluvijalni i glejni. Aluvijalni tip vlaženja može biti neoglejeni podtip i oglejeni podtip, a kod glejnog se radi o amfiglejnom, cpiglejnom te hipoglejnom podtipu. Kod aluvijalnog tipa vlaženja dominantan pedogenetski proces je aluvijacija; prenošenje i naplavljivanje riječnih taložina, dakle na prvom mjestu je transportna uloga vode. Ovo je proces koji određuje pravac i izraženost ostalih procesa i o njemu ovisi većina pedofiziografskih svojstava. Karakterizira ga periodično naplavljivanje aluvijalnog materijala i diskontinuitet pedogeneze, pa takvo tlo nema razvijene horizonte tla, već se gotovo do same površine ističu geološki slojevi. Humizacija i svi ostali procesi su manje izraženi od geološkog procesa. Kod glejnog tipa vlaženja dominantni proces je hidrogenizacija profila, pri čemu se ističe uloga vode kao medija koji određuje intenzitet i predznak redoks procesima. Ovo je vladajući proces u najnižim mikrodepresijama, osobito u dijelovima u koje poplavna voda donosi vrlo malo suspendiranih čestica. Ovaj tip vlaženja pojavljuje se kao amfiglejni podtip, s enklavama epiglejnog i hipoglejnog podtipa. U konstelaciji takvih čimbenika, danas u ovom dijelu podunavlja nalazimo fluvisole, humofluvisole, euglejcve i subakvalna tla. ŠUMSKE ZAJEDNICE ISTRAŽIVANOG PODRUČJA Forest communities in the investigated area Na istraživanom području ustanovljeno je ukupno šest šumskih zajednica, već ranije poznatih i opisanih u fitocenološkim radovima (He rp ka 1979, Ra uš 1979, Vukelić iRauš 2001,Mikac 2003). To su: Rakitov šibljak (Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952) Šuma bademaste vrbe (Salicetum triandrae Male. 1929) Šuma bijele vrbe s broćikom (Galio-Salicetum albae Rauš 1973) Suma bijele vrbe i crne topole (Šalici albae-Populetum nigraeJx. 1931) Šuma bijele i crne topole (Populetum nigro-albae Slavn. 1952) Suma veza i poljskog jasena (Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952) Rakitov šibljak (Salicetum purpureae) česta je zajednica fragmentarno rasprostranjena na otocima i obalama uz Dunav, ali i manje potoke. Ima prijelazni karakter i tvori graničnu šumsku zajednicu prema močvarnim fitocenozama, prije svega tršćacima. Slična je zajednica bademaste vrbe (Salicetum triandrae) koja se razvija na najnižim dijelovima sprudova ili u depresijama gdje se voda povlači najkasnije. Razvija se do približno desete godine. Za to vrijeme potiče sedimentaciju riječnog materijala, čime stvara uvjete za uspijevanje bijele vrbe koja ju potiskuje. Šuma bijele vrbe s broćikom (Galio-Salicetum albae) razvijena je u nizama na aluvijalnim karbonatnim, nerazvijenim tlima, u unutrašnjosti ritova i dunavskih otoka uz bare i velike vodene površine. Nadovezuje se na rakitovu zajednicu ili izravno na tršćake ili barske fitocenoze. Poplave su u toj zajednici česte, traju 3 do 5 mjeseci, a visina vode najčešće je 2 do 4 metra. Zbog toga vrba tvori adventivno korijenje iz debla i nakon povlačenja vode ono ostaje visiti dajući šumi osebujan izgled. Šuma bijele vrbe i crne topole (Šalici albae-Populetum nigrae) najproširenija je fitocenoza na srednjim položajima dunavskih otoka i priobalja. Fitocenoza uspijeva u uvjetima rjeđih i kraćih poplava u odnosu na šumu bijele vrbe s broćikom, no poplave su češće i izraženije nego na višim položajima koje su zauzele sastojine crne i bijele topole. Lijepe sastojine ustanovljene su na području Šarkanja i Tikveša. Šuma crne i bijele topole (Populetum nigro-albae) raste na višim položajima dunavskih otoka, uglavnom nizvodno od Aljmaša i rjeđa je na istraživanom području. Uvjeti su povoljniji u odnosu na prethodne zajednice. Najviše položaje zauzima šuma veza i poljskog jasena (Fraxino-Ulmetum laevis). To su vlažne, povre- 225 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 8 <-- 8 --> PDF |
N. Pernar, J. Vukelić. D. Bakšić, D. Baričević: PRILOG POZNAVANJU GENEZE 1 SVOJSTAVA TLA ... Šumarski list br. 5-6, CXXV1II (2004). 223-232 meno poplavljene šume, s visokom vodom temeljnicom i većim učešćem mezofilnijih vrsta. Značajne površine ustanovljene su na području Sarkanja, Sige i Ulmaca, gdje je znatno zastupljen i hrast lužnjak. Prve dvije zajednice indikatori su naplavnog područja s mladim aluvijalniom tlom, bilo da se radi o adama, rukavcima ili obalnom području, dok je za ostale šumske zajednice karakteristična manje izražena sedimentacija a više humizacija, i prevladava pretežno razvijeni humusnoakumulativni horizont u tlu. Vrlo bitna uloga šumske vegetacije je produkcija organske tvari i "filtriranje" poplavne vode. Produkcija organske tvari manifestira se visokim prinosima u svim slojevima vegetacije. Kod mladih sastojina bijele vrbe tlo je gotovo u potpunosti prekriveno organskim drvenastim materijalom (si. 2). Kod starijih sastojina prekinutog sklopa osobito je izražena produkcija u sloju prizemnog rašća (si. 3). Ova se organska masa nakon odumiranja dobro razgrađuje i ujedno potpomaže nakupljanje praškastih i koloidnih čestica iz poplavne vode. Slika 2. 20-godišnja sastojina bijele vrbe na Šarkanju - 16 d. Figure 2 A 20-year-old stand of white willow on Šarkanj - 16d. Slika 3. Stara sastojina bijele vrbe prekinutog sklopa na Sigi - 62 a. Figure 3 An old stand of white willow with a broken canopy on Siga - 62a PEDOFIZIOGRAFSKA I PEDOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA Pedophysiographic and pedogeographic characteristics Osobito značajnu ulogu u analizi fiziografije tla istraživanog područja ima tekstura, odnosno slojevitost teksturne grade profila, a debljina slojeva pojedinih teksturnih kategorija ima snažan utjecaj na vodni režim tla. To se ponajprije odnosi na profdnu drenažu, kapacitet za vodu i kapilarni uspon, a s ovim u vezi i kapacitet za zrak. Tvorba organomineralnog kompleksa brža je kod glinastijih sedimenata. Zato je pravilo da teži sedimenti brže poprimaju fiziografiju glejnog tla. Veliko značenje za genezu i svojstva tla aluvijalnog tipa vlaženja ima sastav i količina suspendiranih čestica koje rijeka raznosi u poplavno područje. Dunav ulaskom u našu zemlju nosi 0,57 kg suspendiranih čestica u m3 vode. Radi se o materijalu pretežno pjeskovitog i pjeskovitopraškastog karaktera, koji se i slabijom strujom vodenog toka raznosi duboko u poplavno područje. Osnovni tip tla u takvim uvjetima geneze je fluvisol ili aluvijalno tlo. Radi se o nerazvijenom hidromorfnom tlu koje ustvari predstavlja recentne riječne nanose, s različito izraženom akumulacijom organske tvari. Svojstva mu ovise o teksturi, karakteru slojevitosti, dinamici vode temeljnice, aeriranosti, akumulaciji organske tvari itd. Fluvisoli se dijele na podtipove prema karbonatnosti unutar dubine od 40 cm, prema oglejenosti unutar dubine od 150 cm te prema zaslanjenosti i alkaliziranosti. Oni se međusobno mogu jako razlikovati po sposobnosti gospodarenja vodom, zrakom, toplinom i hranivima. S pozicije ocjenjivanja plodnosti najbolji fluvisoli su karbonatni, sitnopjeskoviti do ilovasti, s kratkotrajnim poplavama i temeljnicom koja ljeti kapilarno dosiže do rizosfere. U mikrodepresijama u predjelu Šarkanj istražili smo teksturno najteže fluvisole. Radi se o terenima u blizini nasipa za koje su karakteristične dugotrajne poplave. U genezi ovih tala, usprkos obilnoj biološkoj produkciji, još uvijek je vrlo zamjetna akumulacija aluvijalnog materijala, koji je u ovakvim depresijama rubnog poplavnog područja praškastoglinastog karaktera (tab. 1). Prema istraživanjima Herpke (1979) očito je da su fluvisoli u našem podunavlju izrazito heterogenog mehaničkog sastava. Autor navodi da niti u jednom slučaju u istraživanju nije evidentiran sloj gline. U na-- 226 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 9 <-- 9 --> PDF |
N. Pernor, J. Vukelić, D. Bakšić, D. Baričević: PRILOG POZNAVANJU GENEZE I SVOJSTAVA TLA Šumarski list br. 5-6, CXXVIII (2004), 223-232 227 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 10 <-- 10 --> PDF |
N. Pemar, J. Vukelić, D. BakSić, D. Baričević: PRILOCi POZNAVANJU GENEZE I SVOJSTAVA TLA Šumarski list br. 5 6. CXXV1II (2004). 223-232 šim istraživanjima takve smo slučajeve uočili samo u sola smjenjuju se slojevi lake gline, praskaste gline i navedenim vanjskim depresijama (duboki hidrografski glinaste ilovače, a radi se o sukcesiji močvare u ritsku položaj) poloja unutar nasipa (si. 4). Kod takvog fluvi- šumu (malat). Slika 4. Profili fluvisola u malatu bijele vrbe u predjelu Šarkanj (NP15 lijevo odsjek 16e i NP16 desno-odsjek 16d). Figure 4 Fluvisol profiles in white willow young growth in the area of Šarkanj (NP15 left - compartment 16e and NP16 right compartment I6d) Struktura kod fluvisola u podunavlju je jednočestična, a u pojedinim slučajevima, kao kod navedena dva profila, dolazi do lučenja plosnatih ili kockastih agregata. Fluvisoli podunavlja su karbonatni, a sadržaj karbonata je u pravilu veći kod teksturno težih fluvisola, pa im je pH vrijednost pretežno iznad 7,5 (tab. 1) Herpka (1979) primijećuje da veći sadržaj humu- Rczultati analiza iskazani su kao srednje vrijednosti iz analize tri uzorka tla (profil i dva sondiranja). Analyses results are expressed as mean values from the analysis of three soil samples (profile and two probes) sa imaju fluvisoli viših položaja, koji su rijetko i kratko plavljeni, gdje je protjecanje vode usporeno, te s druge strane fluvisoli nižih položaja, gdje voda izvjesno vrijeme stagnira. U našim istraživanjima na Sarkanju pokazalo se da fluvisol u mladoj sastojim bijele vrbe na dubokom do niskom hidrografskom položaju, u uvjetima obilne produkcije organske tvari koja se odumiranjem akumulira in situ, ima (A) horizont organogenog karaktera, s 162 g kg"1 humusa. Tlo nastalo iz fluvisola razvojem humusnoakumulativnog horizonta, s dugotrajnom razinom temeljnice na dubini većoj od 1 m, naziva se humofluvisol. Najčešće je to tlo središnjeg, izdignutog dijela poloja. Za 228 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 11 <-- 11 --> PDF |
N. Pernar, J. Vukelić. D. Bakšić, D. Baričcvić: PRILOG POZNAVANJU GENEZE 1 SVOJSTAVA TLA ... Šumarski list br. 5-6, CXXVIII (2004), 223-232 razliku od fluvisola, na ovim izdignutim dijelovima poloja izostaje recentna aluvijalna akumulacija, ili je ona na niskoj razini, tako daje u prvom redu istaknuta humizacija. Posljedica takvih odnosa je A-horizont terestričnih obilježja, pa su ovakva tla u starijoj literaturi nazivana i pararendzinama ili aluvijalnim pararendzinama. Ispod ovog horizonta uočavaju se geološki slojevi, kao i kod fluvisola (si. 5). Oglejavanje se, zbog položaja u mikroreljefu poloja, ali i zbog ilovastopjeskovite teksture, javlja na dubini većoj od 100 cm. Pojava ovakvog tla znak je stabilizacije egzogenih procesa u tom dijelu poloja. Na njemu najčešće zatičemo topolike {Populetum nigro-albae) i jascnike (Fraxino- ulmetum laevis), što je slučaj i u ovim istraživanjima. Zajedničko obilježje im je lagana tekstura (tab. 1), zbog čega se i zona redukcije zapaža tek na Slika 5. Humofluvisol u zajednici Fraxino-Ulmetum laevis, var. F. angustifolia. Zlatna greda (NP25), odsjek 6b. Figure 5 Humofluvisol in the community Fraxino-Ulmetum laevis, var. F. angustifolia, Zlatna greda (NP25), compartment 6d. dubini trajnog ležanja vode temeljnice. Karakterizira ga relativno plitki A- horizont. Za razliku od navedenih, podjednako izraženih procesa humizacije i glejizacije, u priterasnom dijelu položaja koji je manje opterećen vodom, ili u depresijskim dijelovima poplavnih ravnica koji su udaljeniji od vodotoka, manje je izražena humizacija. Radi se o hidrosekvencama tala, čija struktura ovisi više o mikroreljefu nego o režimu vode u koritu. Tu prevladavaju tla s plićim A- horizontom i s G- horizontom u kojemu je odnos podhorizonata vrlo varijabilan. Varijabilnost u G- horizontu ovisi o odnosu površinske vode i temeljnice u vlaženju profila tla. Takva tla pripadaju tipu eugleja. U ovom dijelu podunavlja on se javlja kao hipoglejni i amfiglejni (si. 6) podtip, vrlo različite teksturne stratigrafije. Slika 6. Euglej amfiglejni u zajednici Fraxino-Ulmetum laevis. Zlatna Greda (NP26), odsjek 8b. Figure 6 Eugley amphigley in the community Fraxino-Ulmetum laevis, Zlatna greda (NP26), compartment 8b. 229 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 12 <-- 12 --> PDF |
N. Pemar, .1. Vukelić. D. Bakšić. D. Baričević: PRILOG POZNAVANJU GENF7I- I SVOJSTAVA TI.A .. Šumarski list br. 5 6. CXXVI1I (2004). 223-232 Euglej je tlo reljefnih depresija u kojima se evolucija odvija pod dominantnim utjecajem slabo pokretne površinske vode i/ili vode temeljnice. Dugo trajanje poplava i relativno visoka razina vode temeljnice, uzrok su izraženih redukcijskih procesa već od same površine, pa se hipoglejevi javljaju pretežno samo na gredama. Sva ova tri tipa tla međusobno se razlikuju s ekološkoproizvodnog gledišta. Vrlo bitno je istaći da su ekološkoproizvodne razlike unutar tipa u nekim slučajevima znatno veće nego li između tipova, stoje usko povezano sa značajkama vodnog režima i s teksturom. Stoga se gospodarenje tako dinamičnim sustavom treba temeljiti na dobro istraženim hidrološkim odnosima i sustavnom monitoringu (Mayer, 1988, 1995). Utvrđivanje pedoekoloških šumskoproizvodnih kategorija u aluvijalnom području vrlo je važno pitanje (Mayer &Bušić 1996), osobito kad se ima u vidu visoka proizvodnost ovih zemljišta. Optimalno iskorištenje ove proizvodnosti ovisi o poznavanju plodnosti tla, odnosno parametara o kojima ona najviše ovosi. U ovom slučaju to su tekstura i vodni režim. ZAKLJUČCI Tlo ritskog područja sjeveroistočne Baranje razvija se u specifičnim uvjetima sedimentacije i hidrološkog režima Dunava, a u izvjesnoj mjeri nosi i obilježja razvoja iz vremena prije hidrotehničkih zahvata na rijeci. S obzirom na uvjete geneze i evolucije te na fiziografiju tla u ovom području, može se zaključiti sljedeće: 1. Tlo istraživanog područja aluvijalnog je porijekla, a kako je dunavski aluvij praškastog do pjeskovitog karaktera, tekstura tla je u pravilu ilovastog do pjeskovitog karaktera. Samo u mikroreljefnim depresijama udaljenijim od korita rijeke u nekim proslojcima (većinom u površinskom dijelu) tekstura može biti i nešto teža (glinasta ilovača do laka glina). Karakteristično obilježje tla u ovom području je izrazita teksturna strati grafija; 2. Osim aluvijacije kao geološkog i pedogenetskog procesa, karakteristika ovdašnjih šumskih ekosustava je visoka organska produkcija, što se mjestimično značajno manifestira u humizaciji pedosfere; 3. Dominantni tip tla je fluvisol (redovito karbonatni), a znatno manje su zastupljeni euglej i humofluvisol. LITERATURA Antić,M.&N.Jović, 1965: Geneza i osobine zemljišta beljskog lovno-šumskog područja, Bilten LŠG Jelen 3:25-36. Glede pedotaksonomske nomenklature, smatramo daje nepotrebno neka tla iz aluvijalne ravnice izdvajati u posebni tip. To se odnosi na humofluvisole s plitkim A- horizontom. Boljim riješenjem smatramo pristup u WRB klasifikaciji (Deckers et al 1998, Spaargaren, 1994), prema kojoj se većina takvih tala svrstava u skupinu fluvisola (osim onih s A- horizontom debljim od 25 cm). Klasifikacija Skorića et al. (1985) i Skorića (1986) nudi klasifikacijska riješenja za izdvajanje podtipova, varijeteta i formi fluvisola, koja kada se primjene na fluvisolima (i humofluvisolima) istraživanog područja pokazuje da razlike postoje samo u stupnju oglejenosti te u manjoj mjeri i u teksturnoj slici profila. Prostornu i vremensku dinamiku vlažnosti u slučaju pjeskovitih i pjeskovitoilovastih tala, kakva su u podunavlju, smatramo najvažnijim čimbenikom njihove plodnosti i pogodnosti za intenzivnu šumarsku proizvodnju. U tom smislu bila bi poželjna uspostava monitoringa poplava temeljena na satelitskim snimkama, te monitoringa vlažnosti tla u vegetacijskom razdoblju temeljena na stacionarnim vlagomjerima i pjezometarskim stacionarima. Conclusions S obzirom na fiziografiju ovdašnjih humofluvisola, smatramo prihvatljivijim u većini slučajeva svrstati ih u skladu s WRB- klasifikacijom u istu taksonomsku jedinicu - fluvisole; 4. Prostornu i vremensku dinamiku vlažnosti u slučaju pjeskovitih i pjeskovitoilovastih tala, kakva su u ovom dijelu podunavlja, smatramo najvažnijim čimbenikom njegove plodnosti i pogodnosti za intenzivnu šumarsku proizvodnju. Uz teksturne stratigrafije mikroreljef je drugi značajni čimbenik pristupačnosti fiziološki aktivne vode biljnom korjenu, pa prema tomu i plodnosti tla; 5. Učinkovito gospodarenje šumskim ekosustavom kakav je u sjeveroistočnom podunavlju treba se temeljiti na dobro istraženim hidrološkim odnosima i sustavnom monitoringu i utvrđivanju pedoekoloških šumskoproizvodnih kategorija. Ovo bi se trebalo temeljiti na monitoringu poplava temeljenom na satelitskim snimkama, te na monitoringu vlažnosti tla u vegetacijskom razdoblju temeljenom na stacionarnim vlagomjerima i pjezometarskim stacionarima. - References Antić, M, V. Munkančević & N. Jović, 1968: Prilog klasifikaciji aluvijalnih zemljišta na primeru aluvijalne ravni reke Dunava i Drave u Baranji. "Jelen" bilten LŠG 7, Beograd. 230 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 13 <-- 13 --> PDF |
N. Pemar, J. Vukelić. D. Bakšić, D. Baričević: PRILOG POZNAVANJU GENEZE I SVOJSTAVA TLA Šumarski list br. 5-6, CXXVI1I (2004). 223-232 A n t i ć , M., B. J o v a n o v i ć , N. J o v i ć , V. Munk a n č e v i ć & S. N i k o l a n d i ć , 1969: Fitocenološko- pedološka istraživanja u plavnom području Baranje, Bilten LŠG Jelen 8: 99-112. B a š i ć , F. i M. B o g u n o v i ć , 1976: Tla dijela sekcije Osijek 2 i Sombor 1. Projektni savjet za izradu pedološke karte SRH (Stručni izvještaj). B o g n a r , A., 1995: Regulacije i njihov utjecaj na gcomorfološko oblikovanje korita Drave i Dunava u Hrvatskoj. 1. Hrvatska konferencija o vodama, "Održivi razvoj i upravljanje vodama". Dubrovnik, 24.-27. 05. 1995, Zbornik radova 2, 449-461. B o g u n o v i ć , M., F. B a š i ć & M.Adam, 1983: Tla sekcije Osijek 2, tumač i pedološka karta M 1:50.000. Projektni savjet za izradu pedološke karte SRH. D e c k e r s , J. A., O. C. S p a a r g a r e n , F. O. N a c h - t e r g a e l e , L. R. O l d e m a n & R. B r i n k - man, 1998: World Reference Base for Soil Resources. World Soil Resources Reports, 84, FAO, Rome. 91 str. H e r p k a , I., 1979: Ekološke i biološke osobine autohtonih topola i vrba u ritskim šumama Podunavlja. Radovi Instituta za topolarstvo Novi Sad, Knjiga 7, 229 str. Mayer, B., 1988: Hidrološki stacionari - neophodnost pri rješavanju problema ugroženosti naših nizinskih šuma s primjerom bazena Kupčine. Radovi Šum. Inst. Jastrebarsko, 75: 7-33. M a y e r , B., 1995: Opseg i značenje monitoringa podzemnih i površinskih voda za nizinske šume Hrvatske. 1. Hrvatska konferencija o vodama, "Održivi razvoj i upravljanje vodama". Dubrovnik, 24.-27. 05. 1995, Zbornik radova 2, 189-197. M a y e r , B. i G. B u š i ć , 1996: Problemi utvrđivanja pedoekoloških šumsko-proizvodnih kategorija na aluvijalnim tlima srednje i istočne Podravine. Savjetovanje «Skrb za hrvatske šume od 1846. do 1996. Knjiga 1 - Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava. Hrvatsko šumarsko društvo, 313-326, Zagreb. M i k a c , S., 2003: Fitocenološkaobilježjaritskih šuma u sjeveroistočnoj Baranji. Diplomski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 36 str. R a u š , Đ., 1979: Vegetacija ritskih šuma od Aljmaša do Iloka. Glas. šum. pokuse 19, 7-75 S p a a r g a r e n , O. C, 1994: World Reference Base for Soil Resources, draft. ISSS, ISRIC, FAO, 160 str. Š k o r i ć , A., 1986: Postanak razvoj i sistematika tla. Posebna izdanja Poljoprivredne znanstvene smotre 2. Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, 172 str. Š k o r i ć , A . , G . F i l i p o v s k i & M . Č i r i ć , 1985: Klasifikacija zemljišta Jugoslavije. Posebna izdanja ABUBiH, knjiga LXXVIII, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, knjiga 13, 72 str. V i d a č e k , Ž . , 1975: Tla sekcija Sombor 3, tumač i pedološka karta M 1:50.000. Projektni savjet za izradu pedološke karte SRH. V u k e l i ć , J. i Đ. R a u š , 2001: The Lowland Forests of Croatia. U: E Klimo and H. Hager (Ur): The Floodplain Forests in Europe. EFI Research Report 10: 101-125. Ž i v a n o v , N., 1982: Varijabilnost svojstava aluvijalnih zemljišta i njihov značaj za proizvodnju topola. Topola 133/134: 41-47, Novi Sad. Ž i v a n o v , P. i P. I v a n i s e v i c , 1986: Zemljišta za uzgoj topola i vrba. U: V. Guzina (Ur.): Topole i vrbe u Jugoslaviji. Institut za topolarstvo: 103-120, Novi Sad. Ž i v a n o v , P., J. M a r k o v i ć i P. I v a n i s e v i c , 1987: Rezultati istraživanja svojstava zemljišta i njihovih proizvodnih sposobnosti za uzgoj topola i vrba na području Hrvatske. Radovi Instituta za topolarstvo, Novi Sad, Knjiga 18: 5-64. SUMMARY: Pedological and vegetational research into riparian forests of north-eastern Baranja was conducted during the summer of 2002. In each of the 12 locations defined by micro-relief and flora a pedological profile was opened in order to do morphological research and soil sampling for physicalchemical analyses. A total of six forest communities were identified in the study area: the purple willow thicket (Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952), the forest of almond willow (Salicetum triandrae Male. 1929), the forest of white willow with bedstraw (Galio-Salicetum albae Rauš 1973), the forest of white willow and black poplar (Šalici albae-Populetum nigrae Tx. 193 J), the forest of white 231 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 14 <-- 14 --> PDF |
N. Pcrnar, .1. Vukelić. D. Bakšić. D. Baričević: PRILOG POZNAVANJU GENEZE I SVOJSTAVA TLA ... Šumarski list br. 5-6. CXXV1II (2004), 223-232 and black poplar (Topuletum nigro-albae Slavn. 1952) and the forest of spreading elm and narrow-leaved ash (Traxino-Ulmetum laevis Slav. 1952). The pedogenesis of the study area is characterised by distinct effects of the Danube hydrological regime. As a rule, the soil texture is of loamy to sandy character. Only in micro-relief depressions away from the riverbed (mostly in the surface part) may the texture be somewhat heavier (clayey loam to light clay). A characteristic feature of the soil in this region is a prominent texture stratigraphy. Apart from alluviation as a geological andpedogenetic process, these forest ecosystems are characterised by high organic production, which is sporadically significantly manifested in pedosphere humisation. The dominant soil type was found to be fluvisol, regularly carbonate, while gleysol and humofluvisol are represented to a much lesser degree. All these three soil types differ from one another in terms of ecological production. It should be pointed out that ecological-productive differences within one type are in some cases much larger than among the types, which is closely connected to the features of the water regime properties and the texture. From the aspect of pedotaxonomic nomenclature, in our view it is not necessary to-classify some soils from the alluvial plain into a separate type. This refers to humofluvisols with a shallow A-horizon. An approach to the WRB classification seems to be a better solution, according to which the majority of such soils are classified into a group offluvisols (except those with the A-horizon thicker than 25 cm). Key words: Baranja riparian forests, fluvisol, humofluvisol, pedophysiograph icfea tares 232 |