DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2004 str. 97 <-- 97 --> PDF |
velikom kompleksu parametara koje treba sakupiti i evidentirati prilikom inventrizacije šuma za različite potrebe, primjerice zaštite prirode ili za neke druge sektore, gdje se šumarstvo može nametnuti. Kada je riječ o velikim problemima u šumarstvu, gledajući izvana, promišlja da je jedan od problema u struci što ne postoji jasan kritetij vrednovanja rada, odnosno doprinosa struci. Toga smo svi svjesni. Očekuje se Zakon o prijenosu vlasništva, pa bi možda HŠD trebalo pokrenuti izradu Pravilnika o prijenosu vlasništva u struci, jer ljudi moraju biti motivirani da svojom aktivnošću osiguravaju i veću nagradu za rad. Danas je to još uvjek stvar politike, koja kod promjena nakon izbora mijenja menedžment na svim razinama, bez obzira na uspješnost u radu. Trebaju postojati neka pravila, kojih do danas nema, no možda mlada generacija bolje prepoznaje taj problem. Možda je to poticaj HŠD-a za aktivnost u svezi s odgovorom na ta pitanja, zaključuje I. Tikvić. Glede nacionalne inventure S. Matić ističe to kao najveći nacionalni projekt jedne države, na kojemu se okupljaju sve snage sa svih područja znanosti i struke, a bez Hrvatskih šuma d.o.o. to nije moguće raditi. V. Topić u svojoj se raspravi osvrnuo na problem prenamjene šumskog zemljišta, ispričavajući se što će to za one koji su u više navrata u raznim prilikama o tome slušali, biti ponavljanje. No, šumarska struka se o tome očitovala i jasno iskazala svoj stav o prenamjeni prostora. "Mediteransko krško područje Hrvatske pokriva oko 1,5 mil. ha (što je oko 27,2 % površine), od toga su oko 950.000 ha (ovo su podaci dobiveni dugogodišnjim radom na projektiranju, za razliku od podataka koji se koriste u ministarstvima, a nisu točni) šume i šumsko zemljište, oko 550.000 ha su poljoprivredne površine, oko 300.000 ha tih poljoprivrednih površina se obraduje, a oko 250-270.00 ha su livade i pašnjaci. Zamislite to nacionalno bogatstvo. U tom prostoru nalazi se 88 krških polja s površinom od 77.500 ha. Preko 50 % tih najplodnijih, najkvalitetnijih površina (sada je to još i više, jer je ovo stariji podatak) stoji u korovu. Šumarstvo kao struka i mi kao najpozvaniji i najobrazovaniji, htjeli smo pomoći državi, ukazujući na politiku koja nije dobra, jer osvajati krš takvim poljoprivrednim zahvatima intenzivnim kulturama nije dobro, tim više što na spomenutim korovom obraslim površinama možemo proizvesti što god hoćemo i to ne samo za nas nego za izvoz, riješimo li samo vodni režim". On ističe kako krivo ljudi shvaćaju da su šumari protiv toga da se podižu maslinici i vinogradi, a kao čovjek koji dolazi iz toga prostora, koji gotovo svakodnevno s kolegama agronomima kontaktira, poznaje problem. "Svugdje u svijetu kod razdjeljenja i namjene prostora vodi se računa o produktivnosti i zadovoljavajućim učincima, dok mi nemamo znanstvenih saznanja što će tih 1.000 do 2.000 ha i koji učinak polučiti. No, imamo saznanja da su naši prethodnici koji su podizali sličan objekt 1950-ih godina, s ciljem forsiranja voćarstva na kršu, doživjeli neuspjeh. Zašto? Forsirale su se površine koje ne zadovoljavaju voćarske kulture. Maslina je simbol mediterana i treba podizati maslinike tamo gdje će postići najbolje učinke. Neka struka odredi koje će površine imati koju namjenu. Pitanje privatnog vlasništva je problem, ali ovdje govorimo od 1.000 do 2.000 ha neobrasloga šumskog zemljišta i nije moguće da tolika površina spomenutog obraslog u korov poljoprivrednog zemljišta nije u državnom vlasništvu". Kada se govorilo o zaštićenim šumama i postocima zaštite koju navodno svijet traži, V. Topić se nadovezuje na raspravu S. Matica, pitajući se zašto se prostor mediterana, jedno izuzetno nacionalno bogatstvo koje bi svaka zemlja mogla poželiti, izuzima iz prostora zaštite? "To je atraktivno i najveće bogatstvo koje imamo, koje treba zaštititi od rasprodaje. Ne može se to prodavati po 26 lipa za m2 i tko za takav čin može preuzeti odgovornost". Na kraju naglašava kako mu nije namjera politizirati, jer govori s gledišta struke, s kojom treba tražiti bolja i kvalitetnija rješenja. Kombinacija šume i voćnjaka na temelju naših i svjetskih saznanja nije dobra kombinacija. Intenzivna voćarska kultura ne dobiva ono što treba dobivati (njegu, zaštitu i dr.), a u tom priobalnom izrazito erudibilnom prostoru, gdje je rizik erozije visok, isključuje se bilo kakav intenzivni zahvat. To su standardi mediteranskih zemalja. Svojom raspravom, kako kaže, želio je potaći sve nadležne da razmisle prije nego što krenu u bilo kakav posao. I agronome bi trebalo potaći da počnu rješavati pitanje zapuštenoga poljoprivrednog zemljišta. "Govorili smo o strukturi poljoprivrednih površina, a o strukturi šumskih površina da i ne govorimo. Najveća je površina degradiranih stadija (makije, šikare, garizi i t.d.), a imati 400.000 ha šumskih tala, tipičnih šumskih staništa, gdje jedino šuma može stvoriti novu vrijednost, mora biti nacionalni interes države i ove struke, koji nije od danas do sutra, nego mora imati projiciranu strategiju i politiku, kontinuitet kojim će se te površine privesti svrsi, Hrvatska država i šumarska struka morale bi naći zajednički interes u okviru materijalnih mogućnosti". I. Grbac, pomoćnik ministra i dopredsjednik HŠD-a, nadovezujući se na poticajne referate, iznio je neke svoje impresije i iskustva stečena na dužnosti koju je tijekom jedne i pol godine obnašao. Kaže, prva mu je impresija bila "daje Uprava šumarstva i lovstva na slijepom kolosjeku, marginalizirana i kadrovski neekipirana. To je bio jedan problem, i koji je vjerojatno i rezultat naših problema vezanih uz ovaj sektor. No, Uprava je ipak radila na nekim strateškim dokumentima zajedno sa šumarskom operativom i znanstvenim institucijama i rezultat toga je da smo prošle godine dobili prvu Nacionalnu šumarsku politiku i strategiju. Tu je bilo dosta primjedbi, no činjenica je daje taj dokument usuglašen s 28. ministarstva i drugih institucija. 315 |