DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 87 <-- 87 --> PDF |
AKTUALNO NEKOLIKO MISLI U PRILOG IZRADBE KODEKSA O GOSPODARENJU PRIRODNIM ŠUMAMA 1. Šuma je obnovljivi prirodni resurs; ona se može obnoviti ako se njome pravilno gospodari, ukoliko nije poremećen šumski ekosustav. 2. Pravilno gospodarenje šumama je potrajno gospodarenje, održavajući gospodarske, ekološke i socijalne funkcije šume. 3. Potrajnost se može u visokoj regularnoj šumi uspostaviti ako svi dobni razredi imaju jednaku površinu, od najmlađih do zrelih dobnih razreda. Ona je u prebornoj šumi analogna i može se postići ako su svi dcbljinski razredi površinski jednako zastupljeni. 4. Zrelost u gospodarenju šumama nije točno definirana; obično se izražava ophodnjom koja ne bi smjela biti kraća od dobi kada kulminira cjelokupni poprečni dobni prirast. 5. Ako u šumi postoji ravnoteža dobnih razreda te ako je šuma zdrava, ekološke prilike dobre, a šuma otvorena za komunikacije, ista može poslužiti kao model za gospodarenje i naziva se normalnom šumom. 6. U normalnoj šumi drvna zaliha ima svojstvo glavnice koja se može užiti (uživati), ali se ne smije potrošiti. Trošiti se može prirast koji se akumulira na drvnoj zalihi. To je smisao normalne šume u kojoj postoji glavnica, koja je nepotrošiva, a prirast se iskorištava sječom zrelih sastojina (glavni prihod) i sječom proredama (prethodni prihod ili međuprihod). Jedan i drugi prihod čine etat koji je u normalnoj šumi jednak prirastu. Time se pomoću normalne šume osigurava potrajnost. 7. Drvna zaliha je u visokoj regularnoj šumi jednaka polovici drvnog volumena zrele sastojine za sječu; u prebornoj šumi drvna zaliha je jednaka aritmetičkoj sredini između drvnog volumena sastojine prije i poslije sječe. 8. Načelo potrajnosti može se u prirodnoj šumi postići na temelju prostornog uređivanja, to jest izlučivanja sastojina i formiranja gospodarskih jedinica uz opsežne taksacije. 9. Organizacijski oblik šumarstva može biti različit od centralističkoga do decentralističkoga, ali najpovoljniji je oblik organizacije koji omogućuje na istom prostoru i u istoj organizacijskoj jedinici korištenje svih izravnih i neizravnih beneficija koje šuma pruža. 10. Nema napretka u šumarstvu bez znanosti i bez kulture. K Ij učne r ij e č i: obnovljivi prirodni resurs, potrajnost, zrelost, drvna zaliha. Akademik Dušan Klepac LJEKOVITO BILJE NA POŠTANSKIM MARKAMA Nakon endemičnih biljaka, gljiva i dr., u sklopu prigodnih poštanskih maraka posvećenih hrvatskoj flori, Hrvatska pošta je 5. lipnja 2004. povodom Svjetskog dana zaštite okoliša u promet stavila niz od tri marke posvećene ljekovitom bilju. Nominalne vrijednosti maraka niza su 2,30, 2,80 i 3,50 kuna, a prikazuju pasju ružu, mirisnu ljubicu i paprenu metvicu. Kako se to već uobičajilo u nas, marke su tehnikom višebojnog offseta tiskane u čakovečkoj tiskari "Zrinski", u arcima od 20 maraka i karnetima od 10 maraka, u nakladi od 300.000 po motivu (od toga 10.000 karneta od 10 maraka). Lijepu popunu svakoj zbirci Hrvatska flora čine i tri izdane maksimum karte te prigodna omotnica prvoga dana (FDC). Likovna rješenja maraka djelo su zagrebačkog dizajnera Danijela Popovi ca, a popratni tekst poštanskog prospekta kojim Hrvatske pošte prate svako izdanje za ovu je priliku napisao šumarnik prof. dr. sc. Milan Glava š s zagrebačkog Šumarskog fakulteta. Ljekovite biljke, u čijim se organima - korijenu, stabljici, listu, cvijetu i plodovima nalaze različite ljekovite tvari, i danas se smatraju prirodnim izvorima najsigurnijih lijekova. Kao što se prirodna hrana i njezini najvažniji sastojci ne mogu (i ne smiju!) stalno nadomještati umjetnim proizvodima, tako se ni biljne droge, ljekovito bilje kao prirodni lijekovi u mnogim |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 88 <-- 88 --> PDF |
slučajevima ne mogu stalno zamjenjivati sintetskim preparatima..., zabilježio je u svojoj knjizi "Ljekovito i drugo korisno bilje" još 1956. g. profesor botanike dr. se. Fran Kušan. Brojna znanstvena istraživanja i tisućljetno narodno iskustvo, potvrđuju da su spomenute biljke ovog puta predstavljene u obliku malih sličica na poštanskim markama visoko vrijedne ljekovite biljke, koje se, kako u nas tako i u svijetu, sve više uzgajaju kao korisne vrtne kulture. Pasja ruža (Rosa canina L.) jedna je od brojnih grmolikih biljaka iz roda Rose i obitelji Rosaceae. Kao grm koji rijetko prelazi visinu od 2 m, raste zapravo posvuda u Slika Prigodna omotnica prvoga dana (FDC) triju poštanskih maraka na temu nas. Kao izrazito heliofilna vrsta Hrvatska flora - Ljekovito bilje srest ćemo je u živicama, degradiranim pašnjacima, na kamenjarima i rubovima šuma. Dok u nižim predjelima obično cvate u proljeće, njene miomirisne ružičaste cvjetove susretao sam još prvih dana srpnja ove godine na Viševici (1428 m) i Zagradskom vrhu (1187 m ), a dopiru do samih vršnih glavica ovih gorskih visova. Što se ljekovitosti tiče, najvažniji dio pasje ili divlje ruže je njezin mesnati plod, poznatiji kao šipak, u zre- Slika 2. Pasja ruža ili divlji šipak (Rosa canina) u cvatu (Foto: A. Frković) FDC-HP10/2004. lom stanju najčešće crven, žućkast, a ponekad i gotovo crn. Već odavno je našao primjenu u narodnoj medicini, gdje se u obliku ražina ulja (ili ražine vodice) koristio kao napitak za osvježenje i jačanje. Najdjelotvorniji sastojak u šipku je vitamin C, kojem je posebna vrijednost da mu se kuhanjem ne smanjuje sadržaj (500-800 mg % vitamina C). Od mesnatog i zrelog usplođa pravi se ukusan pekmez, a od njegovih osušenih dijelova isto tako okrepljujući i ukusan čaj. Koriste se i same sitne sjemenke-oraščići kao lijek protiv groznice, katara crijeva, krvavog mokrenja, bubrežnog kamenca i dr. Jednom riječju, kako to reče autor popratnog teksta, plodovi pasje raže "prava su tvornica kemijskih tvari". Mirisna ljubica (Viola odorata L.) zeljasta je biljka koju ćemo naći na prvim okopnjelim površinama već u rano proljeće, na tratinama, po grmlju i drugim sjenovitim mjestima. S pravom nosi ime mirisna, koja se u ne tako davnoj prošlosti zbog ugodnog mirisa uzgajala i koristila u proizvodnji parfema. U starih Grka bila je posvećena božici Persefoni kao posmrtno cvijeće. Od pet modrih, ponekad bijelih i/ili crvenkastih latica, cvijet privlači svojom ljepotom, a "ranom proljetnom cvatnjom simbolizira buđenje života". Prema Glavašu u ljekovite se svrhe koriste svi dijelovi: cvjetovi, listovi, čitave biljke i korijen, a primjenjuju se kao sredstvo protiv kašlja, umiruće sredstvo protiv histerije, hipohondrije i nervoznog lupanja srca. Cvijet ljubice sadrži alkaloid violin, saponin, cijenin, jonon i dr. Već sam intenzivni miris ove biljke može omamiti. Kušan navodi da se cvjetovi koriste za priređivanje sirupa (u ljekarnama dolazi pod imenom Sirapus Violarum), koji se je pokazao posebice učinkovitim pri dječjim bolestima kao lijek protiv kašlja, za smirenje i si. Upotrebljava se i |