DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 87     <-- 87 -->        PDF

AKTUALNO


NEKOLIKO MISLI U PRILOG IZRADBE KODEKSA
O GOSPODARENJU PRIRODNIM ŠUMAMA


1.
Šuma je obnovljivi prirodni resurs; ona se može
obnoviti ako se njome pravilno gospodari, ukoliko
nije poremećen šumski ekosustav.
2.
Pravilno gospodarenje šumama je potrajno gospodarenje,
održavajući gospodarske, ekološke i socijalne
funkcije šume.
3.
Potrajnost se može u visokoj regularnoj šumi uspostaviti
ako svi dobni razredi imaju jednaku površinu,
od najmlađih do zrelih dobnih razreda. Ona
je u prebornoj šumi analogna i može se postići ako
su svi dcbljinski razredi površinski jednako zastupljeni.
4.
Zrelost u gospodarenju šumama nije točno definirana;
obično se izražava ophodnjom koja ne bi
smjela biti kraća od dobi kada kulminira cjelokupni
poprečni dobni prirast.
5.
Ako u šumi postoji ravnoteža dobnih razreda te ako
je šuma zdrava, ekološke prilike dobre, a šuma
otvorena za komunikacije, ista može poslužiti kao
model za gospodarenje i naziva se normalnom
šumom.
6.
U normalnoj šumi drvna zaliha ima svojstvo glavnice
koja se može užiti (uživati), ali se ne smije potrošiti.
Trošiti se može prirast koji se akumulira na
drvnoj zalihi. To je smisao normalne šume u kojoj
postoji glavnica, koja je nepotrošiva, a prirast se iskorištava
sječom zrelih sastojina (glavni prihod) i
sječom proredama (prethodni prihod ili međuprihod).
Jedan i drugi prihod čine etat koji je u normalnoj
šumi jednak prirastu. Time se pomoću normalne
šume osigurava potrajnost.


7.
Drvna zaliha je u visokoj regularnoj šumi jednaka
polovici drvnog volumena zrele sastojine za sječu;
u prebornoj šumi drvna zaliha je jednaka aritmetičkoj
sredini između drvnog volumena sastojine prije
i poslije sječe.
8.
Načelo potrajnosti može se u prirodnoj šumi postići
na temelju prostornog uređivanja, to jest izlučivanja
sastojina i formiranja gospodarskih jedinica
uz opsežne taksacije.
9.
Organizacijski oblik šumarstva može biti različit
od centralističkoga do decentralističkoga, ali najpovoljniji
je oblik organizacije koji omogućuje na
istom prostoru i u istoj organizacijskoj jedinici korištenje
svih izravnih i neizravnih beneficija koje
šuma pruža.
10. Nema napretka u šumarstvu bez znanosti i bez kulture.
K Ij učne r ij e č i: obnovljivi prirodni resurs, potrajnost,
zrelost, drvna zaliha.


Akademik Dušan Klepac


LJEKOVITO BILJE NA POŠTANSKIM MARKAMA


Nakon endemičnih biljaka, gljiva i dr., u sklopu
prigodnih poštanskih maraka posvećenih hrvatskoj flori,
Hrvatska pošta je 5. lipnja 2004. povodom
Svjetskog dana zaštite okoliša u promet stavila niz od
tri marke posvećene ljekovitom bilju. Nominalne vrijednosti
maraka niza su 2,30, 2,80 i 3,50 kuna, a prikazuju
pasju ružu, mirisnu ljubicu i paprenu metvicu.
Kako se to već uobičajilo u nas, marke su tehnikom višebojnog
offseta tiskane u čakovečkoj tiskari "Zrinski",
u arcima od 20 maraka i karnetima od 10 maraka,
u nakladi od 300.000 po motivu (od toga 10.000 karneta
od 10 maraka). Lijepu popunu svakoj zbirci Hrvatska
flora čine i tri izdane maksimum karte te prigodna


omotnica prvoga dana (FDC). Likovna rješenja maraka
djelo su zagrebačkog dizajnera Danijela Popovi ca,
a popratni tekst poštanskog prospekta kojim Hrvatske
pošte prate svako izdanje za ovu je priliku napisao
šumarnik prof. dr. sc. Milan Glava š s zagrebačkog
Šumarskog fakulteta.


Ljekovite biljke, u čijim se organima - korijenu,
stabljici, listu, cvijetu i plodovima nalaze različite ljekovite
tvari, i danas se smatraju prirodnim izvorima
najsigurnijih lijekova. Kao što se prirodna hrana i njezini
najvažniji sastojci ne mogu (i ne smiju!) stalno nadomještati
umjetnim proizvodima, tako se ni biljne
droge, ljekovito bilje kao prirodni lijekovi u mnogim




ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 88     <-- 88 -->        PDF

slučajevima ne mogu stalno zamjenjivati
sintetskim preparatima...,
zabilježio je u svojoj knjizi "Ljekovito
i drugo korisno bilje" još
1956. g. profesor botanike dr. se.
Fran Kušan. Brojna znanstvena
istraživanja i tisućljetno narodno
iskustvo, potvrđuju da su spomenute
biljke ovog puta predstavljene
u obliku malih sličica na poštanskim
markama visoko vrijedne ljekovite
biljke, koje se, kako u nas
tako i u svijetu, sve više uzgajaju
kao korisne vrtne kulture.


Pasja ruža (Rosa canina L.)
jedna je od brojnih grmolikih biljaka
iz roda Rose i obitelji Rosaceae.
Kao grm koji rijetko prelazi visinu
od 2 m, raste zapravo posvuda u


Slika Prigodna omotnica prvoga dana (FDC) triju poštanskih maraka na temu


nas. Kao izrazito heliofilna vrsta


Hrvatska flora - Ljekovito bilje


srest ćemo je u živicama, degradiranim
pašnjacima, na kamenjarima
i rubovima šuma. Dok u nižim predjelima obično cvate
u proljeće, njene miomirisne ružičaste cvjetove susretao
sam još prvih dana srpnja ove godine na Viševici
(1428 m) i Zagradskom vrhu (1187 m ), a dopiru do
samih vršnih glavica ovih gorskih visova.


Što se ljekovitosti tiče, najvažniji dio pasje ili divlje
ruže je njezin mesnati plod, poznatiji kao šipak, u zre-


Slika 2. Pasja ruža ili divlji šipak (Rosa canina) u cvatu
(Foto: A. Frković)


FDC-HP10/2004.


lom stanju najčešće crven, žućkast, a ponekad i gotovo
crn. Već odavno je našao primjenu u narodnoj medicini,
gdje se u obliku ražina ulja (ili ražine vodice) koristio
kao napitak za osvježenje i jačanje. Najdjelotvorniji
sastojak u šipku je vitamin C, kojem je posebna
vrijednost da mu se kuhanjem ne smanjuje sadržaj
(500-800 mg % vitamina C). Od mesnatog i zrelog usplođa
pravi se ukusan pekmez, a od njegovih osušenih
dijelova isto tako okrepljujući i ukusan čaj. Koriste se i
same sitne sjemenke-oraščići kao lijek protiv groznice,
katara crijeva, krvavog mokrenja, bubrežnog kamenca i
dr. Jednom riječju, kako to reče autor popratnog teksta,
plodovi pasje raže "prava su tvornica kemijskih tvari".


Mirisna ljubica (Viola odorata L.) zeljasta je biljka
koju ćemo naći na prvim okopnjelim površinama već u
rano proljeće, na tratinama, po grmlju i drugim sjenovitim
mjestima. S pravom nosi ime mirisna, koja se u ne
tako davnoj prošlosti zbog ugodnog mirisa uzgajala i
koristila u proizvodnji parfema. U starih Grka bila je
posvećena božici Persefoni kao posmrtno cvijeće. Od
pet modrih, ponekad bijelih i/ili crvenkastih latica, cvijet
privlači svojom ljepotom, a "ranom proljetnom cvatnjom
simbolizira buđenje života". Prema Glavašu u ljekovite
se svrhe koriste svi dijelovi: cvjetovi, listovi, čitave
biljke i korijen, a primjenjuju se kao sredstvo protiv
kašlja, umiruće sredstvo protiv histerije, hipohondrije
i nervoznog lupanja srca. Cvijet ljubice sadrži alkaloid
violin, saponin, cijenin, jonon i dr. Već sam intenzivni
miris ove biljke može omamiti. Kušan navodi da
se cvjetovi koriste za priređivanje sirupa (u ljekarnama
dolazi pod imenom Sirapus Violarum), koji se je
pokazao posebice učinkovitim pri dječjim bolestima
kao lijek protiv kašlja, za smirenje i si. Upotrebljava se i