DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 94 <-- 94 --> PDF |
ALBERI E TERRITORIO (Novo izdanje časopisa MONTI E BOSCHI) Iz broja 4/5 travanj-svibanj 2004. izdvajamo: Giustino Mezza lira: Talijanski šumski rasadnici - puno tame, malo svijetla Ovaj broj časopisa na naslovnoj stranici nosi oznaku "Šumsko rasadničarstvo" i u njemu je obrađeno više članaka koji se odnose na ovu problematiku. Da bi se stvorila dobra šuma (ili jedna poljska živica) nije dovoljno samo voditi računa o izboru vrste, što je osnovno ekološko polazište, već treba posvetiti pozornost i genetskim karakteristikama koje svaka vrsta ima u sebi, a koje mogu očitovati svoju različitost u promijenjenim ekološkim uvjetima širokog areala vrste. To su ekotipovi, zaslužni za očuvanje biološke raznolikosti. U Italiji je "savjest" za odabir vrste razvijena ne samo kod tehničkog osoblja, već i kod lokalne administracije i građana, što se ne može reći u odnosu na odabir ekotipova. U praksi je teško kupiti neku vrstu određene provenijencije, jer se najčešće ne zna porijeklo sjemena (osim za uži broj vrsta od praktičnog interesa za koje postoje zakonske odredbe - Direttiva br. 105 od 1999. g). Za najveći dio stabala i grmlja koji se sade porijeklo se ne traži. To se odnosi i na vrste pod zaštitom, za koje također nije zakonska obaveza primjena lokalnih vrsta. Učinak ovakvog ponašanja je ozbiljan i stvara "genetsko onečišćenje", jer pogrešna provenijencija uzrokuje širenje fenomena hibridizacije unutar vrste s gubitkom obilježja lokalnog ekotipa, što smanjuje biološku raznolikost. U vrijeme intenzivnog pošumljavanja potrebno je obratiti pozornost na važnost rasadnika koji proizvode sadnice drveća i grmlja lokalnog porijekla. Stanje u taljanskim rasadnicima je zabrinjavajuće, osjeća se "nedostatak strategije", što za posljedicu ima proizvodnju nekvalitetnog sadnog materijala u tehničkom i genetskom smislu. Sadnice se smatraju naprosto trgovačkom robom, koja teži maksimalnom profitu, što otvara vrata masovnom uvozu biljaka iz zemalja gdje su troškovi proizvodnje niži. Ipak, u novije vrijeme osjećaju se promjene nakon pozitivnih akcija grupe BIOFORV, koja okuplja ekipe istraživača. Nova europska direktiva 99/105/CE mogla bi biti prilika da se učini napredak na razini regija uz normative lokalnog karaktera, kojima je cilj osigurati biološku raznolikost domaćih vrsta. To se može postići poticanjem stvaranja modernih i učinkovitih rasadnika koji će moći opskrbljivati lokalne potrebe odgovarajućim ckotipovima rasadničkog materijala uz prihvatljive cijene. AKTUALNOSTI Pažnja, Araukarija! Araukarija je drvo koje je zbog svojih ukrasnih karakteristika dosta rasprostranjena po parkovima i privatnim vrtovima. No, posjedovati aruakariju, neke kaktuse i orhideje može prouzročiti neprilike ako nisu prijavljeni Uredu državnih šuma (CFS), jer se nalaze na popisu ugroženih vrsta. Sankcije su visoke (više stotina Eura), a zakašnjela prijava također predviđa sankcije. Nepoznavanje propisa ne oslobađa od krivnje. Glede nedovoljne informiranosti, u Rimu se govori o vremenskoj odgodi i oprostu kazne. Ove odredbe vezane su na Vašingtonsku konvenciju (CITES) o prometu ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, a odnosi se na trgovinu živim i mrtvim jedinkama te dijelovima i proizvodima tih vrsta, kao i na očuvanje ugroženog staništa. Odredba je u Italiji stupila na snagu 1980. godine, a aktualno se primjenjuje u više od 130 država. Vašingtonska konvencija povjerena je različitim ministarstvima (Ministarstvo okoliša, Ministarstvo financija i prometa s inozemstvom), ali glavne kompetencije ima Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, koje ima ovlasti kontrole preko Državne uprave šuma. Da bi se znalo da li je neka vrsta uključena u konvenciju, potrebno ju je potražiti na posljednjem ažuriranom popisu pod znanstvenim imenom u bazi podataka za biljke ili životinje, ili kontaktirati informativni centar Generalne direkcije šumskih i vodnih resursa. Mikoriza - zaštita od insekata Jedno istraživanje objavljeno u časopisu "Natura", otkrilo je formu simbiotske suradnje gljiva i stabala. Na korijenu borovca (Pinus strobus) pronađena je gljiva koja ubija male insekte, te zatim razmjenjuje dušik iz njihova tijela za ugljikohidrate koje prima iz biljke. John Klironomos i Miranda Hart iz sveučilišta Guelph u Ontariju našli su da manje od 5 % jedinke jednog posebnog insekta Folsomia Candida može preživjeti dva tjedna u nazočnosti gljive Laccaria bicolor. Te gljive koje žive na korijenu stabala paraliziraju insekte, zaraze ih i zatim lagano probave. Znanstvenici su očekivali da se insekt hrani gljivom, ali su se uvjerili daje obrnuto. Uz uporabu radioaktivnog dušika, istraživači su pratili kretanje hranjivih tvari iz tijela insekata koje su preko gljiva prelazile u stablo. Postoji vjerojatnost da to nije jedinstven slučaj, već da postoji i niz drugih gljiva sličnih gljivama Laccaria sp. koje se nalaze na korijenju svih stabala, te je taj oblik odnosa biljke, gljive i insekata vrlo raširen u prirodi. |