DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 94 <-- 94 --> PDF |
ALBERI E TERRITORIO (Novo izdanje časopisa MONTI E BOSCHI) Iz broja 4/5 travanj-svibanj 2004. izdvajamo: Giustino Mezza lira: Talijanski šumski rasadnici - puno tame, malo svijetla Ovaj broj časopisa na naslovnoj stranici nosi oznaku "Šumsko rasadničarstvo" i u njemu je obrađeno više članaka koji se odnose na ovu problematiku. Da bi se stvorila dobra šuma (ili jedna poljska živica) nije dovoljno samo voditi računa o izboru vrste, što je osnovno ekološko polazište, već treba posvetiti pozornost i genetskim karakteristikama koje svaka vrsta ima u sebi, a koje mogu očitovati svoju različitost u promijenjenim ekološkim uvjetima širokog areala vrste. To su ekotipovi, zaslužni za očuvanje biološke raznolikosti. U Italiji je "savjest" za odabir vrste razvijena ne samo kod tehničkog osoblja, već i kod lokalne administracije i građana, što se ne može reći u odnosu na odabir ekotipova. U praksi je teško kupiti neku vrstu određene provenijencije, jer se najčešće ne zna porijeklo sjemena (osim za uži broj vrsta od praktičnog interesa za koje postoje zakonske odredbe - Direttiva br. 105 od 1999. g). Za najveći dio stabala i grmlja koji se sade porijeklo se ne traži. To se odnosi i na vrste pod zaštitom, za koje također nije zakonska obaveza primjena lokalnih vrsta. Učinak ovakvog ponašanja je ozbiljan i stvara "genetsko onečišćenje", jer pogrešna provenijencija uzrokuje širenje fenomena hibridizacije unutar vrste s gubitkom obilježja lokalnog ekotipa, što smanjuje biološku raznolikost. U vrijeme intenzivnog pošumljavanja potrebno je obratiti pozornost na važnost rasadnika koji proizvode sadnice drveća i grmlja lokalnog porijekla. Stanje u taljanskim rasadnicima je zabrinjavajuće, osjeća se "nedostatak strategije", što za posljedicu ima proizvodnju nekvalitetnog sadnog materijala u tehničkom i genetskom smislu. Sadnice se smatraju naprosto trgovačkom robom, koja teži maksimalnom profitu, što otvara vrata masovnom uvozu biljaka iz zemalja gdje su troškovi proizvodnje niži. Ipak, u novije vrijeme osjećaju se promjene nakon pozitivnih akcija grupe BIOFORV, koja okuplja ekipe istraživača. Nova europska direktiva 99/105/CE mogla bi biti prilika da se učini napredak na razini regija uz normative lokalnog karaktera, kojima je cilj osigurati biološku raznolikost domaćih vrsta. To se može postići poticanjem stvaranja modernih i učinkovitih rasadnika koji će moći opskrbljivati lokalne potrebe odgovarajućim ckotipovima rasadničkog materijala uz prihvatljive cijene. AKTUALNOSTI Pažnja, Araukarija! Araukarija je drvo koje je zbog svojih ukrasnih karakteristika dosta rasprostranjena po parkovima i privatnim vrtovima. No, posjedovati aruakariju, neke kaktuse i orhideje može prouzročiti neprilike ako nisu prijavljeni Uredu državnih šuma (CFS), jer se nalaze na popisu ugroženih vrsta. Sankcije su visoke (više stotina Eura), a zakašnjela prijava također predviđa sankcije. Nepoznavanje propisa ne oslobađa od krivnje. Glede nedovoljne informiranosti, u Rimu se govori o vremenskoj odgodi i oprostu kazne. Ove odredbe vezane su na Vašingtonsku konvenciju (CITES) o prometu ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, a odnosi se na trgovinu živim i mrtvim jedinkama te dijelovima i proizvodima tih vrsta, kao i na očuvanje ugroženog staništa. Odredba je u Italiji stupila na snagu 1980. godine, a aktualno se primjenjuje u više od 130 država. Vašingtonska konvencija povjerena je različitim ministarstvima (Ministarstvo okoliša, Ministarstvo financija i prometa s inozemstvom), ali glavne kompetencije ima Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, koje ima ovlasti kontrole preko Državne uprave šuma. Da bi se znalo da li je neka vrsta uključena u konvenciju, potrebno ju je potražiti na posljednjem ažuriranom popisu pod znanstvenim imenom u bazi podataka za biljke ili životinje, ili kontaktirati informativni centar Generalne direkcije šumskih i vodnih resursa. Mikoriza - zaštita od insekata Jedno istraživanje objavljeno u časopisu "Natura", otkrilo je formu simbiotske suradnje gljiva i stabala. Na korijenu borovca (Pinus strobus) pronađena je gljiva koja ubija male insekte, te zatim razmjenjuje dušik iz njihova tijela za ugljikohidrate koje prima iz biljke. John Klironomos i Miranda Hart iz sveučilišta Guelph u Ontariju našli su da manje od 5 % jedinke jednog posebnog insekta Folsomia Candida može preživjeti dva tjedna u nazočnosti gljive Laccaria bicolor. Te gljive koje žive na korijenu stabala paraliziraju insekte, zaraze ih i zatim lagano probave. Znanstvenici su očekivali da se insekt hrani gljivom, ali su se uvjerili daje obrnuto. Uz uporabu radioaktivnog dušika, istraživači su pratili kretanje hranjivih tvari iz tijela insekata koje su preko gljiva prelazile u stablo. Postoji vjerojatnost da to nije jedinstven slučaj, već da postoji i niz drugih gljiva sličnih gljivama Laccaria sp. koje se nalaze na korijenju svih stabala, te je taj oblik odnosa biljke, gljive i insekata vrlo raširen u prirodi. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Mana donosi milijune Eura Mana je slatki ekstrakt jasena {Fraxinus ornus) za koju se od prodaje proizvoda po novim podacima dobiva preko milijun Eura po proizvodnom ciklusu. Taj se iznos višestruko uveća ako se računa vrijednost postignuta nakon prerade slastica i njihove komercijalizacije. Kilogram mane, ovisno o kvaliteti, košta od 15 do 30 Eura, a proizvodi se 150 do 200 kg po hektaru kultiviranog j asena. Ovaj cijenjeni slador za sada se proizvodi samo u općinama Pollina i Castelbuono na Siciliji, na površini od 210 ha unutar parka Madonie, a nekada (do 1800. g) se proizvodio i u regijama Campania i Puglia. Najpoznatiji slatkiši napravljeni od mane su "manetta" i "turska glava". Proizvod se izvozi u SAD i zemlje sjeverne Europe. Osim svog slatkog okusa, mana po najnovijim istraživanjima ima farmaceutsku i kozmetičku vrijednost. Zbog ovih razloga mnogi sicilijanski poljoprivrednici odlučili su investirati u nove plantaže jasena zbog veće proizvodnje mane koju jasen počinje davati nakon četvrtine životne dobi. Giacomo Gras si: Apsorpcija ugljika - stabla i požari Autor upozorava na činjeicu da jedno stablo koje gori emitira više ugljika nego ga akumulira šuma koja raste. Šumski ekosustavi sadrže 1,5 puta više ugljika nego ga ima u atmosferi u obliku C02. Sposobnost šume da akumulira ugljik preko procesa fotosinteze i tako usporava koncentraciju C02 u atmosferi i učinak staklenika, postala je jedan od najvažnijih argumenata znanstvenih rasprava. Mjerenje koncentracije i razmjene C02 na razini šumskih populacija pomoću tehnike "eddy covariance" primjenjuje se na mnogo lokacija u cijelome svijetu. Ta tehnika omogućava kontinuirano mjerenje razmjene ugljičnog dioksida i vodene pare između atmosfere i ekosustava. Šumski požar u kratko vrijeme oslobodi više ugljika nego ga šuma akumulira desetke godina, zato mjerenja na razini osnovnih ekosustava daju važne podatke za shvaćanje funkcioniranja tih procesa. Radi određivanja bilance ugljika potrebne su godine proučavanja na širokom planu. Po dosadašnjim iskustvima mjerenja su pokazivala različite rezultate zbog niske procjene utjecaja noćne respiracije, zbog utjecaja prirodnih smetnji na bilancu ugljika (npr. suša) te antropoloških i drugih utjecaja. Laura R u s s o : Guma protiv gladi i osiromašenja Italija financira u nekim afričkim zemljama (Čad, Kenija, Niger, Senegal, Sudan i Burkina Faso) "Projekt akacija" u vrijednosti u 3,5 milijuna dolara, u svrhu proizvodnje gume i smole. Cilj tog razvojnog projekta je povećanje proizvodnje vrste akacije od koje se dobiva guma i smola, a namjera je pomoći zemljama koje graniče sa Saharom, gdje stanovnici ruralnih zona sa semiaridnom klimom žive na granici egzistencije. Akacije su među drvećem najrasprostranjenije vrste aridnih subsaharskih područja jer dobro podnose sušu, zbog čega imaju važnu ulogu kao barijera protiv širenja pustinje. Korjenje je vrlo učinkovito u zaštiti od erozije, pridonose poboljšanju kvalitete tla radi sposobnosti vezanja dušika, a listovi i plodovi su dobra stočna hrana u sušnim razdobljima. Drvo se upotrebljava za ogrijev i razne konstrukcije, a najvažniji komercijalni proizvod akacije je gumasta tvar - gummi arabicum, koja ima široku uporabu u farmaceutskoj industriji (prehrambeni i kozmetički proizvodi). Projekat se zasniva na lokalnim resursima, a glavna radna snaga su žene i djeca koji skupljaju gumu i rade prvu obradu u krugu obitelji. Italija je bila jedna od prvih zemalja koja se odazvala pozivu generalnog direktora FAO-a Jacques Detalj akacije u Senegalu |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Diouf-a za financiranje ovog projekta vrijednog 100 miljuna Eura (50 milijuna je već plaćeno) sa ciljem da se zaustavi daljnje osiromašenje ovih krajeva. ŠUMSKO RASADNIČARSTVO Giustino Mezzalira: Rasadničarstvo i očuvanje biljne raznolikosti Konferencija UN na temu "Okoliš i razvoj" - održana u Rio de Janeiro-u 1992. g. naglasila je 3 prioriteta vezana za očuvanje okoliša: globalne klimatske promjene, degradacija i osiromašenje teritorija i očuvanje biološke raznolikosti. Šumski rasadnički sektor je izravno uključen u 3 konvencije koje su nastale poslije konferencije u Riju: protokol iz Kvota (1997. g) dao je veliko značenje akcijama pošumljvanja radi smanjenja koncentraci je ugljičnog dioksida, u borbi protiv degradacije terena obnova biljnog pokrova (drveće i grmlje) od strateške je važnosti, povećanim pošumljavanjem povoljno se utječe na povećanje biološke raznolikosti na lokalnoj i regio nalnoj razini. Na pragu trećeg milenija uloga koju treba odigrati šumska rasadničarska proizvodnja je velika, a posebice u očuvanju biološke raznolikosti. No, u ovom trenutku može se nažalost zaključiti da stanje rasadnika u Europi i Italiji ne može jamčiti očuvanje biološke raznolikosti. Po aktualnim normativima koji su na snazi u Europi, a koji su nastali pod okriljem Organizacije za trgovinu i ekonomski razvoj (OCSE), mlade biljke su roba koja se može slobodno bez ograničenja razmjenjivati i treba zadovoljiti samo tehničku kvalitetu. Ovakva predpostavka ne može jamčiti očuvanje biološke raznolikosti, pogotovo u Italiji gdje 40 godina nakon izdavanja prvih internacionalnih normativa nije poduzeta nikakva aktivnost za zaštitu genetskih vrijednosti domaćih vrsta. Europski i talijanski rasadničarski normativi trebaju biti kompatibilni s trgovačkim liberalizmom i očuvanjem biološke raznolikosti. Iz ovoga proizlazi potreba za stvaranjem modernog sustava rasadnika koji će imati strateški zadatak očuvanja biološke raznolikosti, uz istovremenu tržišnu konkurentnost. Na ovaj će se način za pošumljavanje upotrebljavati kvalitetni sadni materijal odgovarajućeg porijekla i prihvatljivih cijena. Enrico Calvo: Rasadnički normativi na europskoj i talijanskoj razini Uporaba rasadničkog materijala neodgovarajućeg porijekla na velikim površinama namijenjenim pošumljavanju postala je zabrinjavajuća. Ta je problematika postala aktualnija uz realizaciju infrastrukture vezane za ostvarenje više ambijentalnih projekata (projekat 10 velikih šuma ravnice u Lombardiji, alpsko skijalište Bor mio 2005, zimska olimpijada Torino 2006, željeznička pruga "velika brzina" i dr.). U proteklom razdoblju od 1996. g. pa nadalje, na razini EU doneseno je više odredaba o proizvodnji sadnog materijala i eliminaciji prepreka u prometu tom robom među članicama Unije. U prosincu 1999. godine donesena je "direktiva 1999/105/CE" koja se odnosi na komercijalizaciju sadnog materijala (kojom se stavljaju izvan snage sve prve odredbe). Ova Direktiva obuhvaća 46 vrsta, od toga 24 četinjače i 22 listače (30 autohtonih, 16 egzotičnih vrsta i 1 rod Populus). Državama članicama EU ostavlja se sloboda da primjene manje strože mjere za vrste ili hibride koji nisu navedeni u popisu. Direktiva 1999. naglašava važnost zaštite genetskog nasljeđa u cilju očuvanja stabilnosti šumskih ekosustava. Ona naglašava daje "potrebno upotrebljavati sadni materijal visoke kvalitete, odgovarajućeg fenotipskog i genetičkog profila". Nadalje traži da dobavljači sadnog materijala budu uvedeni u službeni registar te da regije obvezno obilježavaju i publiciraju poduzete mjere. Ova je direktiva 10. 11. 2003. g. modificirana, što je obznanjeno Dekretom br. 386 objavljenim u službenom listu br. 23 u siječnju 2004. g., pod naslovom "provođenje direktive 1999/105/CE". Ovim Dekretom daje se veća sloboda regijama u istraživačkim radovima i proširenju broja vrsta koje se stavljaju pod zaštitu i kontrolu prometa (74 vrste i 3 roda). Očekuje se da će ove mjere omogućiti talijanskom šumskom rasadničarstvu "hvatanje koraka" s razvijenim oblicima rasadničarstva ostalih europskih zemalja. Paolo Nastasio: Kvaliteta sadnog materijala za pošumljavanje Šumski rasadnici Lombardije, a također i ostale Italije, u poslijeratnom su razdoblju pretrpijeli velike promjene. Još u 50-im godinama prošloga stoljeća vršena su pošumljavaja velikih površina, pretežito brdskih i planinskih, malim brojem vrsta, uglavnom četinjača. Ove je radove financirala država, a sadni materijal se proizvodio u mnogobrojnim rasadnicima koji su se nalazili u prcalpskim i alpskim udolinama, uglavnom u blizini šumskih radilišta. U novije vrijeme zbog redukcije sredstava obim pošumljavanja je opao, a paralelno se javlja veća potražnja za sadnicama listača, zbog različitih tržišnih i ambijentalnih zahtjeva. Osim toga smanjila se potreba za pošumljavajem brdskih zona zbog općeg spontanog proširenja šume na napuštene poljoprivredne površine. U međuvremenu su se razvile i usavršile tehnike proizvodnje sadnog materijala, od sadnica golog korijena do sadnica u kontejnerima. Za zadovoljenje sve većih potreba operative vršeni su zahvati na promjeni strukture i dimenzija šumskih rasadnika. Proizvodnja se zbog racionalizacije koncentrirala na uže strukture, provodeći paralelno zatvaranje sekundarnih rasadnika. |