DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Državna šumska uprava ukazala je na potrebu za reorganiziranjem rasadničke proizvodnje te uspostavila prvi rasadnik za ravničarske terene na lokaciji Curno (BG). Taj rasadnik, koji je uspostavljen još prije 50 godina, postao je operativni centar šumskog rasadničarstva za regiju Lombardija. Rasadnik Curno s tri pomoćna rasadnika (ukupne površine od 7 ha) treba zamijeniti 17 rasadnika koje je podigla država 70-ih godina. U rasadniku će se proizvoditi sadnice za ravnicu i sijati vrste za brdska i planinska područja koja će se naknadno aklimatizirati u rasadniku Piazza Brembana (BG) na 600 m n.v. Uz to, proizvoditi će se sadnice topola i vrba u rasadniku Godiasco namijenjene za područja ravnica te aklimatizirane u rasadniku Valdisotto (SO). U svrhu pravilnog korištenja sadnog materijala izdan je "Vodič za izbor šumskih biljaka u rasadniku", uz suradnju "Odjela za znanost i tehnologiju šumskog ambijenta" pri sveučilištu u Firenci. Genetskoj kvaliteti sadnog materijala i jamstvu regionalne provenijencije dano je najviše pozornosti. Provedena su istraživanja na selekciji sjemenskih baza (oko 200 baza za 70-ak vrsta). Svim tim gledištima dana je velika važnost kako bi se očuvala biološka raznolikost u lancu rasadničke proizvodnje. Iskustvo Lombardije u rasadničkoj proizvodnji i projekat velikih nizinskih šuma još su u početnoj fazi. Predstoji razdoblje praćenja kvalitete tehnologije izbora upotrjebljenih vrsta te odnosa troškova i koristi. Šumski rasadnik Curno - prije procesa rekonstrukcije L´ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti) Iz broja 1. siječanj-veljača 2004. g. izdvajamo: Orazio C i a n c i o, Vittorio G a r f i, Francesco I o vino, Giuliano Menguzato, Antonino Nico 1 aci: Panjače kestena u Kalabriji - uzgojne karakteristike, produktivnost i sortimenti Kesten (Castanea sativa Mili.) je šumska vrsta koja svoju veliku rasprostranjenost duguje aktivnosti čovjeka. U antičko doba zvali su ga "drvo kruha". Davalo je plodove za prehranu stanovništva, drvo za konstrukcije, kolje za poljoprivredu, tanin za štavljenje kože i ogrjevno drvo za kuhanje i grijanje. Ukratko, kestenje bio esencijalni element ruralnog preživaljavanja, koji je istovremeno karakterizirao seoski krajolik. Prva kriza kestena nastupila je u vrijeme renesanse, razvojem velikih gradova i urbanizacijom seoskog stanovništva, jer su trebale velike površine za uzgoj žitarica za prehranu povećanog broja stanovništva. Razvoj industrije pospješio je napuštanje uzgoja kestena, a u razdoblju poslije Drugog svijetskog rata taj je proces nastavljen. Unatoč smanjenja kestena kao drveta koji daje jestivi plod, kesten je i dalje drvo koje daje glavno obilježje seoskom ambijentu mnogih regija te predstavlja sintezu stare i nove kulture. Krajem XIX. stoljeća šume kestena su stradale od napada Phvtophtora cambivora-e Buiss., a u prvoj polovici XX. stoljeća od Cryptonectria parasitica. Ta dva patogena pospješila su pretvaranje kestenovih sastojina u panjače. Glavne osobine kestenovih panjača su: velika izbojna moć, velik prirast, velika uporabna vrijednost sortimenata te mogućnost prilagodbe sječe u odnosu na tržišne zahtjeve, bez straha za ugrožavanje kontinuiteta obnove. Potreba za različitim sortimentima djelovala je na trajanje turnusa sječe. U mnogim krajevima proizvodnja sitnih sortimenata kestena za uporabu u poljoprivredi, voćarstvu i vinogradarstvu postala je važan |