DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2004 str. 98 <-- 98 --> PDF |
čimbenik ruralne ekonomije. Taj tip šuma za Kalabriju predstavlja važnu šumarsku realnost u odnosu na površine koje zauzima, vrijednost prihoda koji daje i izgled krajolika koji obilježava. Panjače kestena u Kalabriji zazimaju površinu od 87 413 ha koje se nalaze pretežito na zapadnom dijelu, gdje su povoljnije hidrometeorološke i pedološke prilike. U sjevernom dijelu dosižu do nadmorske visine od 1000 m, a na južnom do 1200 m. Kiše ima u prosjeku oko 1000 mm, od čega u ljetnom razdoblju 80 mm. Tradicionalno gospodarenje kestenovim panjačama regulirano je uredbama "Provincijske šumske uprave". Za istraživanje osnovnih karakteristika ovih panjača uspostavljene su 44 reprezentativne plohe različitih veličina (300 do 1200 m2), gdje su snimljeni svi dendrometrijski elementi te broj panjeva i izbojaka po ha. Panjače se koriste u dobi od 5 do 30 godina. U dobi od 15 godina koristi se 50 % panjača, u dobi od 15 do 20 godina 20 do 30%, u dobi 21 do 25 godina 5 do 15%, a u dobi preko 25 godina oko 10 %. Ovaj način omogućava da se na tržištu nalaze oni proizvodi za kojima trenutačno vlada veća potražnja. Ovisno o promjerima i dužinama, glavni sortimenti panjača su: telegrafski stupovi, grede i rogovi, morali, stupovi za pletere, podupori te razni elementi za pletere i ograde. Ovi proizvodi koji su traženi na lokalnom tržištu, diktiraju način gospodarenja odnosno vrijeme siječe. Kako kesten ima veliku izbojnu moć, a broj panjeva po ha iznosi i do 5000 komada (3700), moguće je u vremenu od tri godine dobiti 58 000 izbojaka. Ovako visok broj izbojaka podložan je velikoj konkurenciji, tako da u 10-oj godini ima oko 5000 izbojaka debljih od 5 cm. Drvna masa po ha iznosi 80-530 kubika, ovisno o dobi. Maksimalni godišnji prirast iznosi 16 kubika po ha u dobi od 13-15 g. Ovako velik prirast i mogućnost proizvodnje sortimenata koje tržište traži opravdava ovakav način gospodarenja, a vlasnicima šuma osigurava stalne godišnje prihode. Izuzev rijetkih slučajeva, na ovim površinama se ne obavljaju nikakvi uzgojni zahvati radi poboljšanja proizvodnje ili zaštite od požara. Stefano P u g 1 i s i: Genetska varijabilnost talijanskih populacija bijeloga bora (Pinus sylvestris L.) - Udio U nastavku članka iz prošloga broja, autor piše o izboru strategije za očuvanje ustanovljenih genetskih vrijednosti vrste. Ta strategija treba voditi računa o specifičnim biološkim karakteristikama vrste i o aktualnim globalnim, ambijentalnim promjenama. Od raznih mogućih strategija najprihvativija čini se "dinamička zaštita in situ", koja dopušta zaštitu genetske prilagodljivosti šumskih vrsta u uvjetima globalnih klimatskih promjena. Dinamička zaštita za razliku od statičke (banke sjemena i klonova) omogućava vrstama da se razvijaju i uz kontinuiranu prilagodbu ambijentalnim uvjetima uspijevaju očuvati genetsku varijabilnosti. Taj način očuvanja pretpostavlja nazočnost "genetskog naboja" unutar vrste, koja čini temelj za prilagodbu budućim ambijentalnim promjenama. Kod dinamičkog osiguranja varijabilnosti ex situ vrste nastavljaju sa svojim razvojem, ali izvan područja svoga porijekla. To se događa na primjer kod pošumljavanja i kod pokusnih površina. Statičko osiguranje genetske raznolikosti sastoji se u čuvanju sadnog materijala u hladnjacima ili u tekućem dušiku te uzgoju klonova na posebnim parcelama. Ta je metoda manje prikladna za očuvanje genetskih osobina šumskih vrsta, jer nastoji držati nepromijenjenu genetsku informaciju u materijalu izvan razvojnih procesa koji se događaju u prirodi. U odsutnosti prirodne energije, "genetski naboj" nastoji postati isključiv na štetu prilagodljivosti vrste uvjetima ambijenta u fazi regeneracije. Ovaj oblik očuvanja više se primjenjuje kod poljoprivrednih vrsta, a u šumarstvu samo u ograničenim razdobljima. Ova istraživanja koja se zasnivaju na proučavanju bijelog bora na reprezentativnim površinama talijanskoga areala ne mogu se smatrati potpunima, naglašava autor, već je potrebno integrirati istraživačke radove ostalih autora koji su detaljno analizirali genetske osobine bijeloga bora užih područja. F. Grospić |