DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2004 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Zagrebu na kojemu je diplomirao 1964. god. Budući da sam imao sreće dijeliti s njim školske dane, dobro poznajem njegovu sklonost prema literaturi, filmu i kulturi općenito. Bio je čovjek široke naobrazbe, kojemu nikada nisu promakla bitna događanja u društvu. Po završetku studija zaposlio se na Institutu za šumarska istraživanja u Zagrebu, na kojemu je i kao student honorarno radio. Bilo je to razdoblje intenzivnog terenskog rada i upoznavanja gotovo svih krajeva naše domovine. Zanimljiv i stručan, ali slabo plaćen posao koji mu nije omogućio rješenje osnovnih egzistencijalnih problema, zbog čega je sa nekolicinom kolega 1968. god. otišao u daleku Kanadu. Nimalo laka odluka i nimalo lagan zadatak krenuti od početka, u tako dalekom i stranom svijetu. No, tek su tada došle do izražaja sve njegove kvalitete i znanje koje je stekao. Radio je stručne poslove diljem sje vernog dijela Kanade, sve do Aljaske. Bili su to pionirski radovi po bespućima i ogromnim prostranstvima kanadskih šuma, gdje nije bio rijedak susret s medvjedom i vukom. Često u životnoj opasnosti, po nekoliko mjeseci godišnje na terenu, bio je izložen i zdravstvenom riziku. Izdržao je sva ta iskušenja i još smogao snage obrazovati se u računovodstveno-financijskim poslovima, što mu je omogućilo i pružanje usluga u toj domeni. Kada je Hrvatska devedesetih godina bila ugrožena, kao tadašnji tajnik HDZ-a za Vancouver angažirao se na sakupljanju i slanju novčane pomoći. Pekle su ga sve rane domovine koju je, kao i obitelj, iznad svega volio. Po odlasku u prijevremenu mirovinu navraćao je često u rodni kraj, čije je ljude, pitome brežuljke i prostrana polja nosio u srcu. Na samo njemu svojstven način mogao je gotovo u svakom dijelu Hrvatske povezati prošlost i sadašnjost FRANJO LAMPL, dipl. ing. šumarstva Svoj životni put završio je još jedan naš kolega iz starije generacije šumara, vrlo cijenjen i štovan. Dana. 1. kolovoza 2004. godine zauvijek nas je napustio Franjo Lampi , dipl. ing. šumarstva. Rođenje 2. siječnja 1915. godine u Bolzanu (sada Italija). Osnovnu školu završio je u Kuzmincu (kod Ludbrega), a gimnaziju u Varaždinu. Diplomirao je na Poljoprivredno - Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine. Poslije Drugog svjetskog rata zaposlio se kao šumarski referent u NOK Zelina (1945-1946). Kako je bilo uobičajeno u ono vrijeme, već 1947. godine odlazi u Šumariju Novi Vinodolski, Šumsko gospodarstvo Viševica, gdje ostaje do 1952. godine, pa zatim a Šumsko gospodarstvo Ogulin 1952-1953. godine. 1953. godine dolazi u Šumariju Ludbreg, koja postaje dio Šumskog gospodarstva Varaždin, te čime nas je uvijek i nanovo iznenadio, pa tako i prilikom putovanja od Iloka do Velebita na kojemu se sjetio gotovo svih sela i zaseoka. I eto, krug se zatvorio, vratio se Štef zauvijek u zagrljaj rodne grude. Prolazio je ovim svijetom samozatajno, lišen svih natruha ljudske zlobe i taštine, gotovo nestvaran, svjetleći u mraku današnje sebičnosti i skučenosti duha. Otišao je u vječnost i od sada ćemo ga morati pamtiti po njegovim djelima. U ime svih kolega šumara i generacije koprivničkih gimnazijalaca koji su ga poznavali i s njim surađivali, izražavam duboku sućut njegovoj obitelji. Hvala ti dragi Štef za sve što si učinio u svom kratkom, ali sadržajnom životu. Počivao u miru Božjem i neka ti je lahka ova hrvatska zemlja koju si toliko volio. Josip Gregurec, dipl. ing. šum. tako 1960. godine dolazi u Gosposki rad bio veliki napor. darstvo Varaždin i svoj radni vijek Još jednom hvala mu na pošte završava kao upravitelj Šumarije nju i neka mu je lahka hrvatska gru Varaždin 1980. godine. da, koju je toliko volio. Bio je veliki prijatelj prirode i šuma, ali i strastveni lovac i ljubitelj divljači ("divljač je ukras šume"). S Vladimir Husnjak, dipl. ing. šum. (1955 - 2004) užitkom i veseljem gradio je lugarnice s puno arhitektonskog smisla i ukusa, a daje bio lirska duša ukazuje i to daje izrađivao goblene većih dimenzija vrlo precizno, a volio je i lijepu tihu popevku. Svojim ugledom i nesebičnim radom dao je doprinos i priznanju Šumarskog društva, pa je onih godina Šumarsko društvo Varaždin bilo vrlo aktivno. Godine 1976. povodom obilježavanja 130. obljetnice Hrvatskoga šumarskog društva i 100. obljetnice Šumarskog lista uručena mu je Povelja i Zlatna medalja. Šumarstvo je izgubilo još jednog štovatelja i poznavatelja prirode starije generacije kojoj je teren |