DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 133     <-- 133 -->        PDF

bika vode, koje uz stari Rimski vodovod opskrbljuje
Istru pitkom vodom.


Motovunska šuma ima sva obilježja tipične nizinske
šume, čiji opstanak ovisi o razini podzemne vode
rijeke Mirne. Lužnjak, jasen, brijest i druge vrste tipični
su elementi nizinske šume. Na rubnome dijelu nalazi
se kultura taksodija koja datira još iz 30-ih godina
prošloga stoljeća. To su ogromna, prekrasna stabla sa
širokom piramidalnom krošnjom, ravnoga debla i koljenastih
izraslina korijena, koje do visine jednog metra
izlaze iz vlažnoga tla.


Posebno obilježje Motovunske šume je to stoje ona
"epicentar" poznatog istarskog tartufa, koji se u Istri
javlja ispod površine zemlje u dolini rijeka Mirne i
Raše. Ima ih više vrsta, a najpoznatiji je plemeniti bijeli
tartuf (Tuber magnatum Pico) čija vrijednost doseže
iznos od nekoliko tisuća Eura po kilogramu (ovisno o
veličini). Najvećega do sada je u listopadu 1999. g. našao
gospodin Giancarlo Zigante . Težio je 1,31 kg i
upisan je u Guinnessovu knjigu rekorda.


Ova kulinarska delicija, na granici hrane, začina i
afrodizijaka, ujesen aktivira mnogobrojne tartufare sa
psima tragačima različitih pasmina i to podsjeća na
zlatnu groznicu. Tijekom sezone pronađe se oko 5 tona
bijelog tartufa i mnogo više ostalih vrsta. Mi smo u večernjem
obroku kušali "razumnu" dozu i lako je povjerovati
da uz dobro vino ima čudesno djelovanje.


Prije povratka u hotel "Kaštel" posjetili smo lugarnicu
u Livadama, mjestu gdje se događaju mnogobrojne
manifestacije.


Drugi dan krenuli smo rano autobusom do Fazane,
gdje smo se već u 10 sati popeli na brodić koji nas je za
10-ak minuta prevezao preko 3 km širokog Fažanskog
kanala do lučice Velog Brijuna.


Brijunski otoci, njih ukupno 14, površine 736 ha
(Veli Brijun ima površinu od gotovo 700 ha), ukupnog
opsega od 46,6 km, predstavljaju veličanstveno djelo
prirode i čovjeka koji je oblikovao tu ljepotu prirode,


vodeći računa da ne poremeti sklad tišine i života. U
lučici Velog Brijuna sjeli smo na izletnički vlak (ima ih
više) i uz pratnju stručne voditeljice krenuli na obilazak
otoka. Tijekom više od 2 h vožnje dobrim putovima
upoznavali smo se s poviješću otoka od ilirskog
doba do današnjih dana.


Intenzivni razvoj otočja počinje 1893. g., kada je
njihov vlasnik Paul Kupelwieser, austrijski industrijalac,
počeo stvarati na Brijunima turističko središte europskog
visokog društva. Bilo je potrebno prethodno
sanirati malarična područja, u kojoj je akciji osobno
sudjelovao bakteriolog i nobelovac Robert Koch.


Poslije rata, u razdoblju od 1947. do 1980. godine
razvoj otočja vezanje za ime Josipa Broza Tita, koji je
na Velikom Brijunu imao službenu, a na otoku Vangi
privatnu rezidenciju. Tada su Brijune posjetili mnogi
državnici koji su odsjedali u luksuznim objektima,
okruženi okolišem i sadržajima koji se rijetko gdje u
svijetu mogu naći na jednome mjestu.


Posebna briga posvećena je prirodnim i kulturnim
vrijednostima. Na otoke su naseljene mnoge egzotične
vrste životinja i biljaka, a u safari parku nastanjene su
žirafe, antilope, zebre i mnoge druge životinjske vrste.
U zoološkom vrtu nalaze se slonovi (koje je poklonila
Indira Ghandi), tigrovi, lavovi, leopardi i druge životinje.
Danas se brojno stanje zbog šteta na vegetaciji održava
na oko 700 grla jelena i 300 grla muflona. Na otoku
žive mnoge autoktone vrste te vrlo veliki broj ptica.


Slika 4. Veli Brijun - grupa izletnika okupljena oko masline stare Slika 5. Predsjednik HŠD-a ogranka Buzet Ivan Pentek pozdravlja
1600g. izletnike na rastanku u konobi "Volte" u Kozarima