DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 134     <-- 134 -->        PDF

Brijunski otoci su 1983. g. proglašeni Nacionalnim
parkom, pa su se iz toga razloga prestale uzgajati mnoge
životinje, čiji je život vezan za zatvoreni prostor
(osim slonova koji se još nalaze tamo).


U razgledavanju otoka proveli smo 4 h, vidjeli smo
mnogo, ali je sigurno da bi za detaljno upoznavanje
otočja trebalo više vremena. Mnogi od nas smo prvi
put posjetili Brijune i trebat će vremena srediti dojmove,
jer sve ono što smo prije čuli o ovom čarobnom
otočju nije ni blizu osjećaju koji se stekne nakon i tako
kratkog boravka. U dva sata brodićem smo preplovili
Fažanski kanal te Istarskim ipsilonom stigli do konobe
"Volte" u Kozarima, gdje je organiziran ručak i oproštaj
s domaćinima. Nakon izmijenjenih zdravica, poz


drave domaćina gospodina Penteka, predsjednika
Ogranka i zahvale na gostoprimstvu našeg predsjednika,
bili smo spremni za povratak u Zagreb.


Prije odlaska pozvali smo naše domaćine da nas posijete
u Zagrebu i da im mi na Medvednici vratimo bar
dio one gostoljubivosti koju su oni pokazali prema
nama.


Zahvaljujemo im, kao i Upravi HŠ što su nam omogućili
ovaj krasan izlet. Zahvaljujemo i Šumarskom
fakultetu i našem vozaču Marijanu, koji nas je sigurnom
vožnjom vratio na Trg Mažuranića oko 21 h.


Frane Grospić


POSJET HŠD OGRANAK DALMACIJA SPLIT ŠUMARIMA ISTRE


Na sastanku UO Hrvatskog šumarskog društva
ogranak Dalmacija, krajem rujna razmatrano je o
stručnoj problematici, a još više o društvenom djelovanju
članova našega ogranka. Uz nekoliko prijedloga
kako ugostiti HŠD ogranke Bjelovar i Karlovac u listopadu,
marom našeg predsjednika dr. se. Vlade Topi ca
l umješnim konkretiziranjem mr. se. Zorana Đur dević
a te tehničkom izvedbom tajnika Društva dipl.
ing. Ivana M e 1 v a n a uslijedili su pozivi svom članstvu
za planirani posjet Istri od 14. do 16. listopada. Bila je
to treća organizacija posjeta šumara Dalmacije u kratkom
vremenu, krajnjim rubovima Lijepe naše.


Naime, u svibnju 2003. bili smo gosti HŠD ograncima
Vinkovci i Osijek, najistočnijem gradu Hrvatske-
Iloku na Dunavu (Š.L. br. 5-6, 2004), a u svibnju 2004
posjetili smo naše kolege u Dubrovniku i najjužniji
kraj Hrvatske, Rt Oštro na poluotoku Prevlaci, čvrstoj
utvrdi, nekad Austrougarskoj tvrđavi, na kojoj se vi-


Slika 1. Brijuni, ispred stare masline


(Foto: Z. Đurđević)


hori Hrvatski stijeg. Sada treći put, posjećujemo najzapadniji
dio domovine Poreč, zahvaljujući kolegama iz
Istre, ponajviše dipl. ing. Cedomiru Krizmanicu .


Naš posjet bio bi sjeverozapadni dio, gdje Mura
ulazi u Republiku Hrvatsku, primjerice Sv. Martin na
Muri, da nam svetac bude na pripomoći.


14. listopada 32 člana Društva, pod nadzorom Đurđević-
Melvan krenula su u 10 sati autobusom prijevoznika
"Otisak Tours" iz Splita, za Istru.
Ovaj put u autobusu nije bio nazočan band "Garig",
ali je veseloj i ugodnoj atmosferi znatno doprinjeo naš
kolega i kozer u prepričavanju šaljivih događanja dipl.
ing. Branimir Baričević , od mila zvani "Baričko".
Tako je naše dugo putovnje prolazilo sve dok se nismo
domogli prijevoja Vratnik na Velebitu sa 700 m n/v,
spustom i slalomom do "Senjske drage" prizemljili na
0 m n m, zatim krivudavom Jadranskom magistralom
ubrzo ugledali robusni vijenac Ćićarije s Učkom, koja
se od mora uspinje nebu i Bogu s kotom od 1401 m.
Kršna krška planina boranjem Dinarida, tvrdog vapnenca
iz razdoblja mezozoika iz naslaga kredne formacije,
svojim grebenom u dužini od 23 km, činila je bedem
Istre prema istoku, te priječila izravan ulaz kopnom
u pitomu relativnu visoravan istarskog poluotoka.


Ta robusna ljepotica Istre pod kojom su se rađali i
umirali ljudi s obje njene strane, opjevana i ispjevana od
istarskih poeta, npr. Drage Gervais-a: "Pod Učkun", kojom
je oslikao prepoznatljivo i toplo Istru stihovima:


"Pod Učkum kućice


bele,


miće, kot suzice


vele.


be li zidići, čarjeni krov ići


na keh vrapćići kantaju




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 135     <-- 135 -->        PDF

pa pjesme topline istarskih ljudi: "Tri nonice" i "Nonići"
ili Mate Balote (alias Mijo Mirković), dirljive i
slikovite pjesme o kozi kojom je označen grb Istre, a i
u dijelu grba Republike Hrvatske ili pak Vladimir Nazor,
dalmoša zaljubljenika u Istru i njegovog snažnog
"Veli Jože".


Ta "stara gospoda" Učka obučena u maskirnu odoru
prelijepih boja jeseni sa strane s koje smo joj prišli,
na haljini od vrha gdje joj je malo hladnije, zakrilila se
šumom medunca i crnog graba, a tamo nešto niže gdje
je i toplija i "mekša" meduncem i naravno bijelim grabom,
a s nogama u moru okružila se lovorom i istarskim
krupnim i slatkim marunom (pitomi kesten).
Svim tim zakrilila je svojim bujnim poprsjem pitoreskna
naselja, počevši od ljepotice Opatije, nekad Austrougarskog
raskošnog ljetovališta i zimovališta, do bisera
malih mjesta: Ike i Ičića Ive Robića, Lovrana,
Moščenićke drage, Brestove, odakle se Plominskim
zaljevom moglo prodrijeti u srce Istre.


Slika 2. Pula, ispred arene
(Foto: Z. Đurdcvić)


Izlaskom na zapad iz tunela Učke, napuštamo i dio
Bijele Istre s krškim obilježjima, otvara nam se širok
pogled na niže razvedeni kraj, takorekuć visoravan Sive
Istre.


Na flišnoj podlozi, ali iznenađujuće zelenoj i obrađenoj
s putokazima brojnih cesta prema središnjem
gradu i županijskom središtu u srce Sive Istre Pazinu,
ali i našoj destinaciji Poreču u Crvenoj Istri, kamo nas
upućuje zelena škoda s domaćinom dipl. ing. Čedomirom
Križmanić, upraviteljem Šumarije Poreč. Usputnim
razgledavanjem okoliša iz autobusa laik bi se upitao:
da li taj kraj pripada kršu? Već oko 18 sati stigli
smo paradigmom lijepih stihova Drage Gervais-a:
"Cestice bele, tanki putići po keh se vozići pejaju" do
našeg odredišta u Poreču.


Nakon kraće stanke, kolega Križmanić obavijestio
nas je o planu boravka u Istri te o sutrašnjem posjetu
Nacionalnom parku "Brijuni", proglašenog 1983. go


dine. Dobili smo osnovne spoznaje kako obavljaju
gospodarenje šumama i šumskim zemljištima na površinama
ukupno 7115,47 ha državnih šuma, na dvije
gospodarske jedinice: "Dubrava" (4113,56 ha) i "Lim"
(3001,91 ha) te posebice o nadzoru u zaštiti šuma od
požara tijekom ljeta, pružajući takvu zaštitu i uz ostale
zakonske obveze i na dodatnih 6200 ha privatnih
šuma. Istaknuo je G.J."Lim" na padinama Limskog
kanala s 1000 ha, koje su dijelom pod posebnom zaštitom
(200 ha crnogorice), crnoga bora, zelena duglazija,
američki borovac, cedar, smreka i grčka jela,
podignute 1962-1967. Šumarija Poreč usmjerila se ponovno,
kao i prije 90-tih godina, radovima hortikulture
glede razvoja turističkog gospodarstva i izgradnje
hotelskih objekata te održavanja postojećih zelenih površina.
Poznato je daje baš iz 12 razloga parkovnih površina
i uređenih otvorenih površina u vrhu turističke
ponude, pobirući brojna priznanja i nagrade. Na taj način
ostvaruju dodatna financijska sredstva, stoje i intencija
HŠ u problematičnom vremenu financiranja
gospodarenja šumama. Sve planske obveze "klasičnog"
gospodarenja šumama, ali i dodatne hortikulturne
radove provodi i obavlja s još 17 djelatnika od kojih je
još jedan dipl. ing. šumarstva, 3 šumarska tehničara, 1
vrtlarski tehničar, 1 ekonomski tehničar i 11 radnika.


Uz istarsko vino Malvaziju i Teran, s kojim nas je
počastio kolega Cedomir, ćakulalo se, zapivalo i zaplesalo
do sitnih sati, kako bi svježi rano krenuli prema
Brijunima.


Slika 3. Kolega Porin u zanosu pjesme
(Foto: Lj. Klade)


U rano tmurno i vlažno jutro, sretni da se na obzorju
mora vedri, nakon polusatne plovidbe iskrcavamo
se na Veliki Brijun okupan suncem i vedrinom. Na
gatu predaje nas kolega Čedomir vodiču s kojim ćemo
obići Veliki Brijun, na kojemu ima ukupno 275 km
putova. Elokventna g-đa Branka upoznaje nas s brojnim
sadržajima i povješću Brijuna. Otočje Brijuni (talijanizirani
naziv Brioni) čini 14 otoka, od kojih 2 veća:




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 136     <-- 136 -->        PDF

Veli (690 ha, dug 4.5, širok 3 km) i Mali Brijun, te treći
vrlo poznat, teško dostupan "običnim smrtnicima"
Vanga, obitavalište druga Tita. Brijuni se pružaju u dužini
od 6 km, a od Fazane udaljeni 2 km. Najviši vrh je
na V. Brijunu s kotom 42 m, imenom Straža, na kojoj
se nalazi tvrđava "TEGETTHOF" iz doba Austrougarske.
Tlo je prekriveno crvenicom, na kojoj se izmjenjuju
prostrane travnate površine s gustim šumama
hrasta crnike i lovora koje prekrivaju 50 % površine
otoka, što se doima izgledom velikog golf igrališta.
Ljeta su ugodna s prosječnom temperaturom od 22,5
"C, a siječanjska 5,8 °C, sa 900 mm padalina. Na otoku
postoje 3 hotela, a iz vremena Titovog boravka i 6 vila,
od kojih su 3 pripadale: po zanatu abađiji, a po vokaciji
političaru Aci Rankoviću, druga Vladimiru Bakariću, a
treća Edvardu Kardelju. Ostale tri koristio je drug Tito
kao rezindencijalne objekte. Tek 1984. otvorenje za posjet
pučanstvu. Otoci su bili naseljeni u predpovijesno
doba prije 4000 godina, a od 177 godine borave Rimljani,
od kojih datiraju i nalazišta arheoloških ostataka
iz I. stoljeća, najljepše uvale otočja, "Verige" V Brijuna.
Selidbom naroda izmjenjuju se mnoge vlasti od
Ostrogota, Bizanta, Franaka, Mlečana, Napoleona, a
Brijune od Mlečanina Franginija 1893. kupuje industri


jalac Wild, a taj preprodaje austrijskom magnatu čelika
Paulu Kupelwieseru, koji ga pretvara u ljetovalište.
Kako je na V Brijunu bilo močvara, prijetila je opasnost
od malarije, pa je Kupehveiser doveo Nobelovca dr. Roberta
Kocha, koji je uspio sanirati močvare od 19001901
g. zatrpavanjem depresija. Kupleweiser postavlja
spomen-ploču dr. Kochu, te u čast stjecanja Nobelove
nagrade podiže skladnu aleju pinije (1905. god.).


Vlakićem po cesticama pregledali smo mnoga značajna
povijesna nalazišta, maslinu staru 1700 godina,
koliko i grad Split u kojemu smo ove godine slavili
njegovu obljetnicu rođendana i postojanja. Prošetali
safari-parkom pokraj žirafa, zebra, deva, antilopa, nojeva
i indijskih svetih krava, te "zatočeništva" slona
Sonny i slonice Lanke. Vlakić se zaustavio na početnom
mjestu kod muzeja Josipa Broza Tita. U prizemlju
se nalazu balzamirane uginule divlje životinje zoološkog
vrta i safarija, a na katu izložbeni postav fotografija
boravka Tita na Brijunima, iz 1947. g. kada je prvi
put stupio na Brijune te poslijednjom fotografijom 29.
kolovoza 1979. u bijelom odijelu, već teško bolestan.
U Titovo doba Brijune je posjetilo 250 svjetskih
odličnika, a medu njima 90 predsjednika država.
Izložbu mnogobrojnih fotografija kroz dvije poveće
dvorane pregledao sam zajedno s mojim kolegom
Baričkom, pa smo usputno komentirali kako je drug
Tito po svom izvornom zanatu bio kovač, kasnije prekvalificiran
u bravara koji je istovremeno svirao glasovir,
govorio ruski i engleski, služio se s još ponekim
jezikom, koji je napisao tomove i tomove knjiga i
memoara.


Slika 4. Barićko na izložbi
(Foto: Z. Lalić)


Nastavili smo posjet Istri, ravno prema Puli, najve


ćemu gradu Istre, burne prošlosti.
Poradi malo raspoloživog vremena "prošarali" smo
je našom "strijelom" saznavši da se razvila iz predantičkog
doba procvatom u vrijeme cara Augusta, prošli
pored slavoluka Sergijevaca (I. stoljeće), zastali kod
simbola Pule-Arene iz 1-2 stoljeća te doznali da brojni
okupatori i zaposjednici tijekom stoljeća napuštaju
Pulu kao posljednji Englezi 15. rujna 1947., i predaju
je Jugoslaviji. Stižemo napregnutim programom po
vedrom i sunčanom vremenu u Rovinj, na rivu, gdje
nas dočekuje upravitelj šumarije Rovinj, dipl. ing. Marijan
Kolić s revirnikom dipl. ing. Pajićem i vodi
nas u restoran "Terrazza panoramica lovor" s prelijepim
pogledom na stari uzvišeni grad okupan suncem,
iz kojega se u nebo vinuo vitki zvonik crkve Sv.
Eufemije, na vrhu s pozlaćenim kipom svetice zaštitnice
pomoraca, a okreće se ovisno o smjeru vjetra.
Upoznali su nas da gospodare sa 6220 ha šuma i šumskog
zemljišta na gospodarskim jedinicama: "Rovinj"
(4793 ha) te G.J. "Rovinj - posebne namjene priobalnog
područja" (1427 ha) u kojima se nalaze kulture
crnogorice, panjače cera i medunca, panjače crnike i
bjelograbića, makije, a u G.J. "Posebne namjene" pod
parkovnim površinama je 150 ha, te 19 ha močvara".
Dodatne poslove imaju u hortikulturi, kao i u Šumariji
Poreč svezom turističkog obilježja, a ljeti su im pod
nadzorom 5800 ha privatnih površina. Dok smo ćakulali
i čekali objed zabavljao nas je naš glazbenik i veseljak,
kolega Edo Kržanić, (otočko-vinkovački-viški),
izvadivši iz futrole havajku zabavljajući nas evergreenima.
Nakon ručka kolega Kolić odveo nas je u Rovinj i u
crkvu Sv. Eufemije, provukli smo se kroz gradska vrata
Balbijevog slavoluka (1678) najpoznatijom ulicom strmog
uspona, kamenite ulice Grizija, ulicom likovnih
umjetnika, galerija slika i suvenira. Napuštajući Sv.
Eufemiju, oprosti li smo se na toplom i prijateljskom,
srdačnom prijamu kolega Kolica i Pajića.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 137     <-- 137 -->        PDF

Slika 5. Rovinj, Balbijev slavoluk
(Foto: Z. Đurđević)


Pred sumrak kolega Čedomir požuruje nas prema
Poreču, dovodeći nas u restoran-konobu "Istra" u središtu
Poreča. Dočekani smo "fanfarama" od deset
glazbenika s vodom gosp. Giorgio Petretti, bubnjarem
koji je ujedno vlasnik restorana, a jedan od dva brata
Dekleva, gosp. Mirko svira 8 instrumenata. Kolega
Čedomir priredio mi je iznenađenje pozvavši na taj
susret moje kolege dalmoše iz Srednje šumarske škole
za krš u Splitu iz poodavne 1955. godine: Radenka
Marušića, donedavno upravitelja šumarije Poreč i Ivicu
Vujevića, bivšeg upravitelja šumarije Buje. Bio je
to susret nakon 49. godina ispunjen sjećanjima na minule
mladenačke nestašluke.


Slika 6. Na ulazu u Motovun


(Foto: Z. Đurđević)


Subota 16. listopada, rano ustajanje, doručak, ostavljamo
ključeve na recepciji "Zorne", napuštamo
ugodan i udoban interijer hotela i stižemo do brane
"BOTONEGA", a kod upravne zgrade "Hrvatskih
voda" dočekuje nas naš "dalmoš", sada upravitelj šumarije
Buzet, dipl. ing. Mladen Ćaleta . Upoznaje
nas s voditeljem Uprave šuma Podružnica Buzet dipl.
ing. Mariom Marečićem , šefom proizvodnje dipl.
ing. Zdcnkom Šimek, a dočekao nas je i Radenko
Marušić , no iznenađenje je bio susret s nekad šefom
odjela informatike u Splitu ing. Hrvojem Božinom ,
koji je životnim usudom dospio u Istru. Kolega
Mladen uz dobrodošlicu pozdravio je svoje Dalmatince
te iznijeo kraći sadržaj nastavka i završetka posjeta
dijelu Istre (Crvene). Upoznao nas je područjem
oko brane "BOTONEGA". U g.j. "Motovunska šuma"
sa 1000 ha površine hrasta lužnjaka i jasena, replikom
slavonskih šuma, a osjetljivi brijest je nestao. To je
najzapadnije nalazište lužnjakovih šuma u Hrvatskoj,
nadomak mora. Šuma se nalazi u ravničarskom području
porječja rijeke Mirne. U višim predjelima
gospodarske jedinice nalazi se šuma medunca i crnog
graba. Njome gospodari g.j. "Ćićarija" s bukovom zajednicom
visokog krša iznad pojasa medunca i crnog
graba, uz objašnjenja i o brojnim podacima gospodarenja
Šumarije Buzet. Voditelj Uprave Buzet gosp.
dipl. ing. Mario Maričić uz lijepe želje za dobrodošlicu
boravkom na Upravi šuma Buzet koja gospodari
područjem cijele Istre. Upoznao nas je da upravlja sa
70000 ha državnih površina, ali i u okvirima zakona i
sa 80000 ha privatnih, pa su po površini gospodarenja
iza Uprave Split, drugi po veličini u Hrvatskim šumama.
Planove rada provode sa 196 djelatnika, ističući da
nas zabrinjavaju istovjetne poteškoće upravljanja i
gospodarenja kao i financiranju krških šuma u mogućem
budućem ustroju i raspodjeli i korištenju sredstava
OKFŠ. Naznačio nam je da se nalazimo na brani
"BOTONEGA" u dužini od 600 m na rijeci Mirni, zaplavištem
od 20 milijuna m3 vode. Izgrađena prije 20
godina sa svrhom zaštite od poplava i erozije slivnog
područja, a vrlo važna kao recipjent i spremnik vode za
opskrbu pitkom vodom Istre. Voda se cijevima odvodi
do "tvornice vode" nedaleko brane, a dalje distribuira
za opskrbu gradova Istre sve do Pule.


Zatim nas kolega Mladen uvodi u Motovunsku šumu
lužnjaka objašnjavajući kako se nakaradnom političkom
odlukom i kampanjom 1950. krčio lužnjak na
270 ha, a umjesto tog podizali nasadi plantaže topole,
stoje rezultiralo promašajem "druge yugo petoljetke".
Ponovno se provodi obnova lužnjakom na tim površinama.
Opisao nam je i vrijednost tih šuma poradi eksploatacije
tartufa - gomolja {Tuber magnatum) i zbrku
događanja i bezakonja oko skupljanja tartufa. Posebice
od kada su H.Š. u posljednje vrijeme "digle ruke" od
ovog ne drvnog proizvoda lužnjakovih šuma, koja je


731




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 138     <-- 138 -->        PDF

na ovom mjestu "rudnik zlata". Jedan kg tartufa prodaje
se ovisno o kvaliteti od 2000-3000 eura. Godišnje se
iskopa iz podzemlja Motovunske šume 10-15 tona tartufa
bez nadzora, zbog toga u Motovunskoj šumi nađe
se dnevno i do 1000 tartufara, a tim "zanatom" bavi se
iz okolice 3000 osoba. Tartufari pronalaze u podzemlju
tartufe uz pomoć izgladnjelih pasa, jer tako lakše detektiraju
i lociraju nalazište. Tartufari prodaju tartufe
poduzetnicima za daljnju prodaju, a 90 % u Italiju.


Posjećujemo sastojinu taksodija (Taxodium distichurn)
na močvarnom tlu površine od 0.8 ha koju su
uzgojili Talijani u vremenu 1935-1936 godine. Uočili
smo zračno korijenje koje izviruje iz vode zamočvarenog
tla. Drvna masa po 1 haje 600 m3, a kao drvni proizvod
nema većeg interesa, jedino za unutarnju lamperiju.
Problematika oko zdravstvenog stanja lužnjaka
slična je kao u Slavoniji, zbog režima podzemnih voda
i regulacije toka Mirne. Na putu prema Motovunu zastali
smo kod specijalne trgovine tartufa i brojnim proizvodima
od tih, "Zigante". Cijene "paprene" za male
teglice i bočice. Kušali smo na reklamnom stolu namaz
na komadiću kruha. Umirovljeni prof. Ante Tomaševi
ć ustvrdio je kako je iste konzumirao prije 30
godina i kako konzumirana količina još djeluje te nema
potrebe za kupnjom. Zatim smo se uputili Motovunu,
u naše posljednje odredište. Gradić na usamljenom
i vrlo strmom brežuljku na koti 277 m dominira impresivno
nad cijelom dolinom Mirne. Kolega Zdenko Š i mek
proveo nas je kroz kamena gradska vrata na trg i


Slika 7. U sastojini močvarnog taksodija
(Foto: Z. Đurdević)


upoznao s poviješću grada, s dva pojasa bedema. Isti
pripada medu najočuvanije srednjovjekovne urbane
cjeline u Istri. Župna crkva sa zvonikom s izgledom
tvrđave-kule i gradska loža s bunarom građeni su u


XVI. stoljeću, a palače grada pripadale su različitim
stilovima, dijelom romanci i gotici, a vanjska vrata bedema
renesansi. Kolega Šimek ugađao nam je iako je
tog jutra u 6 sati doputovao iz Egipta, a već u 10 sati
bio s nama. Penjući se strmim usponom kamenite ulice
na vrh Motovunskog grada, skrenuo mi je pozornost
gosp. Marečić na mramornu ploču uz svod baroknog
ulaza, koju je postavilo HŠD 26. rujna 1993. godine,
uklesano slovima:
JOSIP RASSEL ŠUMAR I IZUMITELJ
1793. -1857.


Povodom 200-te obljetnice rođenja postavila se ova spomen ploča u znak priznanja
za višogodišnji doprinos na unaprjeđenju šumarstva u Hrvatskoj.


Motovun, 26. rujna 1993. g.


Gosp Marečić objasnio je kolika je zasluga tog šumara,
jer je prvi izumio brodski vijak - propeler. Nažalost
nisam našao njegovo ime upisano u Šumarskoj
enciklopediji, ni u Općoj enciklopediji iz 1988., ni na
Internetu. Nakon pregleda i panoramskog pogleda s
277 m s Motovuna spustili smo se u dolinu rijeke Mirne,
Motovunske šume i tartufa.


U podnožju brežuljka Motovuna, kolege Istrani
uvode nas u oštariju-konobu "Toni" da nas okrijepe
prije povratka svojim domovima. Osjećamo tugu stoje
sve tako brzo prošlo. Uz teran okuražila se grupa za
stolom u jugoistočnom kutu konobe i započela "a capella"
izborom pjesama bratstva Istre, Zagorja, Dalmacije,
Slavonije i ect. 1 tako odgađanjem našeg povratka
iz konobe "Toni", pjesmom i veseljem iz minute u minutu
došao je kraj druženja s dragim kolegama uz birane
riječi zahvale našeg tajnika HŠD dipl. ing. Ivana
Melvana, posebno upravitelju Šumarije Poreč dipl.


HŠD


ing. Čedomiru Krizmanicu, koji je sastavio i ostvario
scenarij našeg boravka u ovom dijelu Istre te kolegama:
voditelju U.Š.P. Buzet dipl. ing. Mariju Marečiću,
rukovoditelju proizvodnog odjela dipl. ing. Zdenku Šimeku,
upravitelju šumarije Rovinj dipl. ing. Marijanu
Koliću, revirniku dipl. ing. Pajiću, upravitelju šumarije
Buzet dipl. ing. Mladenu Caleti s iskrenim željama da
nas posjete u Dalmaciji. Sve opisano, proživljeno i doživljeno
s našim kolegama, šumarima Istre može se
poistovjetiti, izreći stihovima pjesme bivšeg župana Istre
Luciana Delbianka:


Samo anđeli znaju
kako je u raju
samo anđeli a i svi
koji su jednom bar
Istru vidjeli


Porin Schreiber, dipl. ing. šum.