DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 141     <-- 141 -->        PDF

zaštiti šuma od 1951.-1955. godine,
radio je i na zahtjevnim poslovima
smolarenja u šumama crnog
bora, koje su kasnije najvećim dijelom
proglašene "Značajnim krajolikom"
Zakonom o zaštiti prirode
(1976.) nazivom "Vidova gora na
otoku Braču", s površinom šuma
od 1 880 ha od 400-778 m n m. Na
toj koti (778 m) je i najviši vrh Jadranskih
otoka kod kamenih ostataka
crkvice Sv. Vid iz XIII. stoljeća,
a po kojoj vrh i šire područje
oko njega nosi ime Vidova Gora, s
prelijepim pogledom na mjesto Bol
i rt (plažu) "Zlatni rat" kod Bola.


U jesen 1955. godine postaje
nastavnik-predavač u Srednjoj šumarskoj
školi za krš u Splitu, gdje
predaje nekoliko stručnih predmeta,
a pet godina je uz nastavni rad
bio i voditelj arboretuma kojega je
brojnim i vrijednim vrstama osnovao
1949. godine dipl. ing. Boris
Giperborejski, a prof. Marinković
nastavlja s radom na održavanju
i obogaćivanju biljnim vrstama
tog živog školskog herbarija.
S učenicima je obavljao praktične
radove u rasadniku, ali i vodio terenske
radove na pošumljivanju u
okolici Splita te na otoku Visu.


Nakon dokinuća rada Srednje
šumarske škole za krš u Splitu
1964. godine, ostaje bez posla.
No, svojom širokom kulturnom
naobrazbom, edukacijskim sposobnostima,
znanjem, elokvencijom
i iskustvom, te godine postaje
nastavnik Srednje ugostiteljske
škole, usudom baš u prostorima
dokinute šumarske škole, a isto


vremeno radi i kao nastavnik biologije
na Srednjoj medicinskoj
školi, također u Splitu. Kako mu
osobna i izvorna fakultetska stručna
sprema nije bila kompatibilna
Zakonom o školstvu s nastavnim
programima i usmjerenjima tih
škola, započinje i završava uz rad
studij kojim stječe i zvanje profesora
te predaje odgovarajuće predmete
na tim školama.


Godine 1969. imenovanje sudskim
vještakom u šumarskoj struci
za široko područje tadašnje općine
Split. Tada je za potrebe vještačenja
u hortikulturi napisao naputak
"Procjena vrijednosti ukrasnog i
drugog drveća i grmlja prilikom
eksproprijacija" (časopis "HORTIKULTURA"
br. 1 (1975.).


Umirovljenje na vlastiti zahtjev
1973. godine u 62. godini života.


Tradiciju prosvjetiteljske djelatnosti
u obitelji Marinković nastavlja
sin Svebor, koji životnim
usudom stanuje s obitelji u Križevcima,
mjestu osnivanja Gospodarskog-
šumarskog učilišta 1860. godine,
prvog šumarskog učilišta na
tadašnjem Slavenskom Jugu, preteče
današnjeg Šumarskog fakulteta
u Zagrebu. Od dvoje unučadi jedan
je profesor, te s pokojnim djedom
Nikolom čini četiri naraštaja prosvjetiteljske
djelatnosti. To dostatno
govori o nazorima i kulturi
unutar koje je živio kolega Marinković
i u kojoj je djelovao.


Tijekom svog predanog rada u
šumarstvu ostavio je svoj trajan
trag u šumarskoj literaturi, struč


noj pisanoj rijeci i izričaju u raspravama,
mišljenjima, prijedlozima,
prosudbama, surađujući u
stručnim popularnim časopisima,
primjerice: Šumarski list, Priroda,
Hortikultura i dr., te u dnevnom
listu Slobodna Dalmacija. Tijekom
nastavničkog rada napisao je
nekoliko skripata: za zvanje lugara,
iz zaštite šuma za učenike srednje
šumarske škole, srednje ugostiteljske
i medicinske škole. Prema
podacima obitelji, bilo je oko 120
stručnih napisa i radova.


Uz stručni rad u šumarstvu i
nastavničku djelatnost prof. Marinković
bio je i gospodin, u svim
segmentima života, kao i u trenucima
politčke stigmatizacije te u
neobvezatnom druženju, udahnjujući
u mlade ljude duh svoje inteligencije.
Ostavio je svoj trag uputivši
u život 400 tada mladih ljudi
Srednje šumarske škole za krš u
Splitu, darujući im temeljna znanja
i spoznaje o specifičnom i nemjerljivom
ljudskom i Božjem dobru
- bogatstvu šuma, posebice iz
svog predmeta zaštite šuma.


U našem oproštaju izrazili smo
iskrenu sućut obitelji i štovateljima
prof. Marinkovića, želeći da
mu dragi Bog udijeli zasluženi mir
nedaleko povijesnih kamenih ulomaka
u Solinu " ... od stoljeća
sedmog tu Hrvati dišu ..." i u
okružju borovih šuma i lovrinačke
čempresade u koje je ugradio svoje
uvjerenje, svjetonazor, svoje
znanje, rad i život.


Porin Schreiber, dipl. ing. šum.


Radovi prof. Branimira Marinkovića dipl. ing. šum.


Nekoliko mišljenja i prijedloga k pitanju
amelioracije devastiranih makija u Dalmaciji.
Šum. list 5, 1950., str. 177-187 i br. 6, str.259-267.


Problem propadanja česmine fQuereus ilex L.) u


Dalmaciji. Šum. list 10-11. 1952.str. 403-408.
Upotreba drva a brodograđevnom obrtu. Drvna
industrija 7-8, Zagreb 1953., str. 1-7.


Nešto o smolarenju na otoku Braču, (odgovor na
članak ing. M. Sirnica). Šum. list 12, 1953., str.
527-530.


Mnogostruka upotreba bagremovog drveta. Dr


varski glasnik 15, 1955., str 6-7´ (MM.M.)
Prilog poznavanju biljke Opuntia Fikus indica
Mili. Šum. list 1-2. 1955., str.42-44.