DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 86 <-- 86 --> PDF |
G. Rubin: PROCJENA VRIJEDNOSTI SUMA PRAKTIČNI PRISTUP Šumarski list br. 11-12, CXXVIII (2004), 679-688 predstavlja temelj mjerenja djelotvornosti u šumarstvu. Podaci o vrijednosti šuma nužni su i za određivanje gospodarske politike cjelokupne djelatnosti šumarstva. Različite su svrhe i namjene računanja vrijednosti šuma. One se, prema Sabadiju, 1992, mogu razvrstati: 1. Procjene vrijednosti šuma i šumskog zemljišta za potrebe utvrđivanja važnog čimbenika proizvodnje u šumarstvu; 2. Izračunavanje vrijednosti šuma radi utvrđivanja porezne osnovice; 3. Izračunavanje vrijednosti šteta koje nastaju u šumama, vrijednosti odšteta za štete od divljači, štete od šumskih požara i si.; 4. Izračunavanje vrijednosti radi prodaje, kupnje, zamjene, dijeljenja, izvlaštenja ili nasljeđivanja; 5. Izračunavanje radi utvrđivanja prava na korištenje. Procjena vrijednosti šuma zapravo je, uz utvrđivanje vrijednosti šumskog zemljišta, procjena vrijednosti proizvoda šumskog gospodarenja: drvne zalihe i općekorisnih funkcija šuma. Vrijednost drvne zalihe koja na tržištu ima cijenu moguće je novčano iskazati. To se za usluge općih koristi od šuma ne može u potpunosti reći. Teškoće pri vrednovanju rezultat su činjenice daje gotovo nemoguće razdvojiti troškove proizvodnje drva od troškova potrebnih za proizvodnju općih koristi, odnosno utvrditi stoje prihod, a što korištenje kapitala. U našoj se zemlji 1966. god. prvi puta procijenila vrijednost šuma na temelju Pravilnika o utvrđivanju vrijednosti šuma. Njihova je vrijednost tada zavedena u osnovna sredstva šumarskih organizacija. Nakon toga više nisu objavljeni nikakvi propisi o periodičnom ponavljanu tih procjena (osim o revalorizaciji radi devalvacije novca) i o drugim mjerama koje bi s tim mogle tvoriti poseban financijski sustav prilagođen posebnostima u šumarstvu, u svezi s bilanciranjem uspjeha gospodarenja, izradom cjelovitih imovinskih bilanci i si. Kod nas se za izračunavanje vrijednosti šuma još uvijek primjenjuju tradicionalne metode, nastale uglavnom prije Drugog svjetskog rata. One, nažalost ne daju odgovore na zahtjeve suvremene valorizacije svih funkcija šuma. Radi se o primjeni postupaka šumarsko- ekonomističkih škola "šumske rente" i "čiste zemljišne rente". Sadržajne teorijske, a onda i praktične razlike ovih dvaju škola proizlaze iz različitog poimanja kapitala u šumarstvu. Šuma je zajedno sa šumskim zemljištem kapital ,prema školi "šumske rente", dok je prema postavkama "škole čiste zemljišne" rente kapital samo šumsko zemljište, a šuma je kamata toga kapitala. Prihvaćanje postavki jedne ili druge škole, u konačnici rezultira određivanjem različitog trajanja ophodnje sastojine tj. njezine financijske zrelosti određene na temelju maksimalne prihodne vrijednosti zem ljišta. Shvaćanje šume kao ekonomske kategorije definira je kao specifično sredstvo dvostrukog svojstva: kao osnovno i obrtno sredstvo. Dvojnost svojstava drvne zalihe otežava razlikovanje glavnice od prihoda tj. kapitala od kamata (prihoda) toga, kapitala. Uz to, otvorena su i pitanja teorijske naravi kao što su: rentovni elementi u šumarstvu, pitanje obuhvaća drvne zalihe i šumskog zemljišta prilikom vrednovanja ukupne vrijednosti šume, veličina šumskog kamatnjaka i si. Način njihova rješavanja određuje propise kojima se normativno određuje način i metodologija procjene vrijednosti šuma. Za procjenu vrijednosti šuma u službenoj su primjeni metoda troškovne vrijednosti i metoda sječive vrijednosti sastojina, a kriterij za izbor metode je dob tj. zrelost sastojine čija se vrijednost utvrđuje. Troškovnom se metodom iskazuje reprodukcijska vrijednost mladih sastojina, a metodom sječive vrijednosti, uporabna vrijednost drva starijih sastojina. Njihov zbroj daje ukupnu vrijednost šume. Pri vrednovanju pojedinih sastojina bitno je uvažiti načelni stav da je reprodukcijska vrijednost prolongirana na dob ophodnje jednaka sječivoj vrijednosti, i obrnuto, da je sječiva vrijednost diskontirana na dob mlade sastojine jednaka troškovnoj vrijednosti sastojine. Klasičnim metodama izračunavanja vrijednosti šuma nedostaje ekonomsko vrednovanje općekorisnih funkcija šuma. U posljednjih se tridesetak godina u svijetu razvijaju suvremene metode određivanja vrijednosti općih koristi od šuma koncentrirane, ponajprije, na ekološke, turističke i socijalne vrijednosti. Za razliku od tradicionalnih metoda čiji su učinci mjerljivi i mogu se novčano iskazati, suvremenim metodama uvrđeni učinci nisu uvijek neposredno mjerljivi, pa tako ni novčano iskazivi. U Hrvatskoj se, početkom osamdesetih godina, vrijednost općekorisnih funkcija šuma pokušava iskazati kao umnožak sirovinske vrijednosti šuma i faktora vrijednosti općekorisnih funkcija šuma, prema zajednički utvrđenom omjeru. Nakon toga se u službenu uporabu uvodi višekriterijski model uspostave kriterija vrednovanja dobrobiti ostvarene korištenjem šumskih resursa. Takvim se pristupom pojednostavljeno kvantificiraju vrijednosti ranije opisanih kriterija. Za konkretni se procjenjivani objekt opišu karakteristike svake varijante i usporede s opisima na skali vrijednosti kriterija i izabere onaj koji mu najviše odgovara. Zbroju ocjena utvrđenih vrijednosti za pojedine kriterije pridružena je odgovarajuća bodovna protuvrijednost, čiji se novčani ekvivalent administrativno određuje, što u konačnici rezultira ukupnom vrijednosti općih koristi od šuma. |