DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 87     <-- 87 -->        PDF

G. Rubin: PROCJENA VRIJEDNOSTI ŠUMA - PRAKTIČNI PRISTUP Šumarski list br. 11-12, CXXVI1I (2004), 679-688
PRIMJERI IZRAČUNA VRIJEDNOSTI ŠUMA
Examples calculate values of forests


1. U elaboratu "Gospodarsko vrednovanje šuma",
Zagreb 2000. god., kao jednom od polaznih strateških
dokumenata izrađenom za potrebe provedbe procesa
restrukturiranja J.P. "Hrvatske šume" prikazani su rezultati
vrednovanja šuma u Hrvatskoj. Primijenjene su
metode propisane internim aktima poduzeća (metoda
troškova sastojine i metoda sadašnje sječive vrijednosti)
ili državnim podzakonskim aktima (metodologija
za vrednovanje općekorisnih funkcija šuma).
Utvrđena sječiva vrijednost sveukupne neto drvne
zalihe u Hrvatskoj, koja je na dan 31. 12. 1999. god.
iznosila 251 317 854 m3, procijenjena je na
18.784,373,102 kn. Utvrđena troškovna vrijednost
sastojina I. dobnog razreda na ukupnoj površini od
118 030 68 ha iznosi 8.626,363,246 kn. Ukupno procijenjena
vrijednost općekorisnih vrijednosti šuma
iznosi 327.578,176, 000 kn., odnosno procijenjena
vrijednost općekorisnih funkcija šuma po ha iznosi


164.485 kn. Dakle, ukupna sječiva vrijednost drvne zalihe
i troškovna vrijednost sastojina I. dobnog razreda
iznosi 27.410,736,548 kn., što prema ukupno procijenjenoj
vrijednosti općekorisnih funkcija šuma stoji u
omjeru 1:12. Prosječna sječiva vrijednost drvne zalihe
na panju (deduktivnim putem utvrđena vrijednost
šumske takse) iznosila je u prosječno 74,74 kn/m3 ili
9.400 kn/ha. Prosječna troškovna vrijednost sastojina
I. dobnog razreda iznosi 73.000 kn/ha. Rezultati izračuna
upućuju na zaključak da su mlađe sastojine skuplje
tj. više vrijede od starijih i da vrijednost sastojine
sa starošću opada. Sastojine 1. dobnog razreda su, dakle
prosječno šest puta vrjednije po ha od sastojina
koje imaju sječivu drvnu masu.
Da li je to ekonomski prihvatljivo? Smatramo da su
uzrok tomu visoki troškovi podizanja sastojine i uz prihvaćanje
stava da se vrijednošću posječene drvne mase
ne mogu, u potpunosti pokriti troškovi biološke reprodukcije.
Troškovi podizanja sastojine trebaju biti rezultat
precizno utvrđenih normi i uspoređeni s troškovima
iste vrste radova koje obavljaju privatni poduzetnici.
Nerealno utvrđenim iznosima troškova podizanja sastojine
narušava se osnovno načelo procjene da je vrijednost
nedozrele šume na panju jednaka trošku podizanja
sastojine uvećanom za postotak prirasta vrijednosti
drvne mase, tako daje vrijednost sastojine u trenutku
zrelosti sastojine za sječu jednaka vrijednosti
njezine drvne zalihe tj. drvne mase na panju.


Za izračun troškovne vrijednosti sastojina I. dobnog
razreda, u navedenoj je studiji uzet zbroj troškova podizanja
sastojine kao referentna vrijednost. Predlažemo
objektiviziranje vrijednosti troškova podizanja sastojine
i njihovo pojedinačno prolongiranje sa šumskim
kamatnjakom, od trenutka nastanka do dobi konkretne


mlade sastojine čija se vrijednost utvrđuje. Zbrajanjem
tako kapitaliziranih troškova utvrdila bi se reprodukcijska
vrijednost mlade sastojine. Šumski kamatnjak odnosi
se samo na prirast vrijednosti drvne mase i redovito
je niži od bankovnog. Navedena činjenica uvjetuje
posebnost šumarstva prema ostalim gospodarskim djelatnostima
pa i tu da je rentabilnost šumarstva niža
nego u drugim gospodarskim djelatnostima. Međutim,
drugi, vrjedniji proizvod šuma su opće koristi. Pitanje
je od koje se dobi sastojine može računati s takvim prihodom?
Za kapitaliziranje prirasta vrijednosti općekorisnih
funkcija utvrđenih u dobi u kojoj ih šuma već
posjeduje, do dobi konkretne sastojine, mogao bi se
primijeniti bankovni (komercijalni) kamatnjak. Njegovom
bi se primjenom onemogućilo obezvrjeđivanje
uloženoga kapitala. Do vrijednosti općih koristi konkretne
sastojine može se doći i diskontiranjem vrijednosti
općekorisnih funkcija normalne sastojine koja
predstavlja biološki i ekološki optimum. Načelni prijedlog
dopune postojeće metodologije vrednovanja
općekorisnih funkcija šuma omogućio bi i prilagodbu
utvrđenih vrijednosti strukturalnim značajkama konkretne
sastojine (vrsta drveća, obrast, sklop itd.). Također
predlažemo da se kod izračuna sječive vrijednosti,
za pojedine vrste drva čije su šumske takse negativne
(crnika, medunac, alepski bor, crni bor i dr.) te vrijednosti
preciznije utvrde izradom sortimentnih tablica za
pojedine vrste šumskog drveća, a onda od tržišnih cijena
pojedinih sortimenata odbiju, u lokalnim prilikama
utvrđeni, objektivni troškovi njihova iskorišćivanja.


Ekološki, zaštitni i socijalni učinci nematerijalne
naravi procijenjeni su u navedenoj studiji prema ranije
spomenutom višekriterijskom modelu dopunjenom i
prilagođenom za naše uvjete. Tako je procijenjena
ukupna vrijednost općekorisnih funkcija šuma za devet
prethodno definiranih kriterija sa skalom njihove vrijednosti
unutar koje je procjena izvršena.


Primjena navedene metodologije otvara i pitanje
definiranja teorijskog tj. optimalnog modela i strukture
sastojine, koja uz gospodarski ima i maksimalni ekološki
potencijal. Nema sigurnih pokazatelja o tome koliko
stupanj degradacije sastojine ili njezino odstupanje
od normalne umanjuje mogućnost proizvodnje općih
koristi od šuma. Prihvaćajući teorijski stav da se vrijednosni
prirast sastojine osim prirasta vrijednosti drva
odnosi i na prirast vrijednosti ekoloških učinaka, morali
bi definirati prosječne godišnje vrijednosti prirasta
općih koristi po jedinici površine, obrastu, vrstama drveća,
dobi i si. U ovom elaboratu to je djelomično i učinjeno,
time što je procijenjena prosječna vrijednost
općekorisnih funkcija šuma po ha i po ha/god. Vrijednost
općekorisnih funkcija šuma u Hrvatskoj iznosi


681