DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2004 str. 91     <-- 91 -->        PDF

G. Rubin: PROCJENA VRIJEDNOSTI ŠUMA - PRAKTIČNI PRISTUP Šumarski list br. 11-12, CXXVIII (2004), 679-688
nom inačicom Pravilnika (NN 121/97, čl. 81), s obzirom
da se te kategorije sastojina za koje se naknada
utvrđuje izrijekom ne spominju.


Za službenu uporabu kod računanja vrijednosti šuma
propisane su dvije metode za određivanje vrijednosti
drva i jedna metoda za određivanje vrijednosti
općekorisnih funkcija šuma. Za određivanje vrijednosti
plantaža, kultura i mladih sastojina (do 1/2 ophodnje)
kao i srednjodobnih i dozrijevajućih sastojina (od
1/2 ophodnje do dobi ulaska u zadnji dobni razred)
primjenjuju se metode troškovne vrijednosti sastojine.
Za određivanje vrijednosti drvne mase približno zrelih
(od dobi ulaska sastojine u zadnji dobni razred do dobi
ophodnje umanjene za pet godina) i zrelih sastojina (od
dobi ophodnje umanjene za 5 godina do dobi ophodnje)
propisana je metoda sadašnje sječive vrijednosti.


Troškovna se metoda, primjenjuje za dvije skupine
jednodobnih sastojina: plantaže, kulture i mlade sastojine,
kao i za srednjedobne i dozrijevajuće sastojine. Za
prvu se skupinu predmnijeva da obuhvaća umjetno i
prirodno podignute sastojine dobi do 1/2 ophodnje,
zbog toga što je za drugu skupinu izrijekom navedeno
da obuhvaća sastojine od 1/2 ophodnje do dobi ulaska
u zadnji dobni razred planirane ophodnje. Razlog njihova
razdvajanja u dvije skupine i uz metodološki jednaki
pristup izračuna njihove vrijednosti je, i prema ranijim
odredbama Pravilnika (NN 121/97 čl. 81), mogućnost
umanjenja izračunate vrijednosti naknade za
drugu skupinu sastojina, sukladno utvrđenom obrastu.
Obrast sastojina, kao što je poznato, nije strukturalna
značajka samo sastojina starijih od 1/2 ophodnje i zbog
toga smatramo da bi te dvije novoustrojene kategorije
sastojina trebalo objediniti ako se za utvrđivanje vrijednosti
svih sastojina, do dobi ulaska u zadnji dobni
razred, propisuje troškovna metoda. Međutim, njezina
primjena za sastojine starije od 1/3 ophodnje rezultira
nerealno visokim vrijednostima sastojina, kao i činjenicom
da su najvrjednije sastojine one koje imaju najveće
troškove podizanja, što naravno nije točno. Zbog
toga predlažemo da se za sastojine dobi od 1/3 do 2/3
ophodnje primjeni metoda prihodne tj. očekivane vrijednosti
sastojine, temeljena na pretpostavci daje vrijednost
sastojina jednaka zbroju svih prihoda koji se do
kraja ophodnje sastojine mogu očekivati, diskontiranih
na dob sastojine čija se vrijednost utvrđuje, umanjenih
za zbroj očekivanih rashoda do kraja ophodnje, također
radi mogućnosti usporedbe, diskontiranih na dob konkretne
sastojine. Temeljni preduvjet za primjenu propisane
troškovne metode za određene skupine sastojina,
kao i predložene metode očekivane vrijednosti sastojina
je utvrđivanje točnog iznosa šumskog kamatnjaka.
Zbog toga podržavamo, ranijim odredbama Pravilnika
(NN 121/97, čl. 81) propisan način određivanja postotka
prirasta vrijednosti za svaku konkretnu sastojinu, uz
isključivanje uporabe ranijim propisima utvrđenih pro


sječnih vrijednosti šumskog kamatnjaka za pojedine
vrste drveća. Sastojine niske vrijednosti drvne mase i
visokih troškova podizanja imat će negativne postotke
prirasta vrijednosti. Negativni iznosi postotka prirasta
uzrokuju negativne vrijednosti sastojina, što je ekonomski
apsurd, pa se kao takve ne mogu prihvatiti.
Jedno od mogućih loših rješenja je promjenama Pravilnika
(NN 150/03) konačno eliminirani postupak utvrđivanja
naknade vrijednosti za sastojine panjača i šikara
za koje se, također, radi njihove loše kvalitete utvrđivao
najčešće negativan postotak prirasta vrijednosti.
Na taj je način, nakon gotovo četrdeset godina, (Pravilnik
za utvrđivanje vrijednosti šuma 1965. god.) otklonjeno
imaginarno rješenje iz Metodologije Instituta za
istraživanja u šumarstvu i drvnoj industriji iz Beograda,
da se za takve sastojine predvidi potrebna investicija
do po mogućnosti njihova normalnog izgleda, a time
i pozitivne vrijednosti, nakon čega bi se umanjio ranije
planirani iznos melioracijske investicije. Drugo rješenje
za utvrđivanje njihove vrijednosti uključuje primjenu
induktivne metode, tako da se vrijednost njihovih
drvnih zaliha utvrdi zbrajanjem minimalnih šumskih
taksa tj. cijena na panju, određenih dijeljenjem ukupnih
troškova biološke reprodukcije s utvrđenom drvnom
zalihom. Taj prijedlog rezultat je realističnog stava
da konkretna sastojina ne može vrijediti manje nego
što vrijedi njezina drvna zaliha. Međutim, time se potpuno
isključuje utjecaj tržišta. Rješenje za koje se zalažemo
je da se sastojine negativne vrijednosti drva
učine pozitivnim, ne s investicijama koje će ih kratkoročno
učiniti još negativnijim, nego sa zasigurno visokom
vrijednošću općih koristi koje imaju Na taj bi se
način nužni troškovi njihove biološke melioracije pokrivali
prihodima od općekorisnih funkcija šuma.


Za procjenu vrijednosti naknade za sastojine dobi
preko 2/3 ophodnje metoda sadašnje sječive vrijednosti
daje najbolje rezultate. Primjena te metode propisana
je za dvije skupine sastojina: približno zrele i zrele koje
su prema ranijim odredbama Pravilnika (NN 121/97,
čl. 80) bile objedinjene. S obzirom da niti među njima
ne postoje metodološke razlike u načinu obračuna njihove
vrijednosti nejasnim ostaju razlozi njihova razdvajanja
u zasebne skupine sastojina za koje se naknada
utvrđuje.


Najveće promjene Pravilnika (NN 150/03, čl. 17 i
NN 55/04) provedene su odredbama kojima se propisuje
utvrđivanje naknade za šumsko zemljište. Zadržana
je odredba prema kojoj je naknada za šumsko zemljište
jednaka prometnoj vrijednosti zemljišta za dotičnu
nekretninu. Promjenama Pravilnika (NN 150/03,
čl. 17, NN 194/03, čl. 1 i NN 55/04, čl. 1) "dotična nekretnina"
pozicionirana je unutar ili izvan građevinskog
područja i sukladno tomu propisan je način utvrđivanja
njezine prometne vrijednosti. Smatramo da su
ove promjene formalne, a ne sadržajne naravi, zbog