DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 100 <-- 100 --> PDF |
novinara i dr. Antala B o n d o r a iz Mađarske prikup- tla na plodni i raznovrsni život A. R o s m a n i t h a i ljena je građa za ovaj članak, koja baca puno više svje- njegove obitelji. Albert Rosmanith, kao šumarski stručnjak (Ratsch, Šleska 1855 – Zagreb 1928)1 Gimnaziju i višu šumarsku školu završio je u Breslau (Wroclaw) u tadašnjoj Šleskoj (Pruska). Ovaj grad na Odri pripao je Pruskoj 1742. godine, odnosno Njemačkoj sve do kraja II svjetskoga rata kada je pripojen Poljskoj. Ispit za samostalno vođenje šumarskih poslova položio je u Brnu, a nakon toga se doselio u Hrvatsku 1879. god. Zapošljava se u Novoj Gradiški, Gospiću 1884. god. i Ogulinu 1885. god. kao šumarski praktikant. Od 1886-1893. god. obavlja poslove Kraljevskog državnog šumara u šumsko-gospodarstvenom kotaru Fužine. Osim u šumarstvu, zapažen je njegov rad i na uređenju perivoja u središtu Fužina.2 U braku s Anom Moravec iz Opave (]eška) rođena je najprije kćerka Erna 1889. god., a potom i tri sina: Reno 1890. god., Ervin 1891. god. i Roman 1893. god. više zbirki pupoljaka i sjemena najvažnijih vrsta drveća, oruđa za rad u rasadničarstvu i na terenu, te jeftini i učinkovit Hackerov stroj za sadnju. Izložio je i više fotografija najatraktivnijih predjela primorskoga krša. Najinteresantniji eksponat u kršu uredio je u obliku minijaturnog kamenog brežuljka, koji je bio postavljen ispred ulaza u naš paviljon. Bio je izrađen od kamena s našeg krša visine četiri metra, što je predstavljalo visinu od 400 m (1 m=100 m). Na vrhu brežuljka bila je postavljena kamena piramida prema projektu Hermana B o l e a , poznatog arhitekta tadašnjeg vremena. Piramida se istina nije Slika 1. Albert Rosmanith (1855-1928) pri uklapala u ambijent krša, ali autor znati šumarski stručnjak, osnivač i je želio postići ljepši i viši izgled mecena zagrebačke “Concordie” Odlaskom Eduarda M albohana , prvog upravitelja Kraljevskoga nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškoga područja iz Senja izbor je pao na Alberta R o s manitha, mladog i vrlo ambicioznoga šumarskog stručnjaka. Tako A. Rosmanith dolazi u Senj na mjesto upravitelja navedene Organizacije u sljedećih pet godina (1894–1898). U Senju se rodio sin Albert, koji je nažalost brzo preminuo. Za službovanja u Senju A. Rosmanith nastavlja s intenzivnim radovima na pošumljavanju krša osnivanjem novih kultura – branjevina i popunjavanjem postojećih uz ostale uzgojne i tehničke radove. Njegovom zaslugom osnovan je treći manji rasadnik sv. Vid u Senju 1896. god. za uzgoj sadnica za pošumljavanje priobalnog krša, hortikulturno uređenje gradskih nasada, te osnivanje voćnih nasada. Senjani će ga pamtiti kao osnivača jedinog gradskog parka “Marija Art” 1895. god. na mjestu bivšeg vježbališta i nastavljača pošumljavanja Nehaja. Na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. god. uspješno je uredio dio našega paviljona koji je prikazao naš krš, i to ponajprije, njegovopošumljavanje.3 To je prezentirao s više grafičkih slika itablica, među kojima se isticao plastični model minijaturne slike rasadnika u sv. Mihovilu. Autor je priredio krša. Na brežuljku je bilo posađeno 45 različitih vrsta biljaka s primorskoga krša. Bio je dopremljen veći dio raznih vrsta biljaka, ali je izvjesni broj stradao u transportu ili od hladnoće. Brežuljkom je tekao potok koji je predstavljao bujicu na kršu. Za cjelovitu uspješnu prezentaciju krša A. Rosmanith je bio odlikovan viteškom medaljom drugoga reda. Nakon završetka izložbe eksponati su preseljeni u novoosnovani Šumarski muzej u Zagrebu. Prava je šteta što je muzej rasformiran, pa su, između ostalog, netragom nestali i eksponati Alberta Rosmanitha. Bez obzira na skoro otvaranje šumarskih muzeja u Krasnu i Bošnjacima mišljenja smo da bi ponovno formiranje središnjeg Šumarskoga muzeja u Zagrebu u sadašnjoj zgradi našeg Društva bilo od velike važnosti za popularizaciju šumarske struke i edukaciju svih slojeva stanovništva. A. Rosmanith bio je angažiran i na saniranju bujica pa je za uspješan rad dobio nagradu od 200 forinti od Kraljevskoga ugarskoga ministarstva poljodjelstva, obrta i trgovine 1897. god. U posjedu smo izvorne prepiske koja se vodila između Kraljevske zemaljske vlade iz Zagreba i ministra Ignata Daranya, Kraljevskoga ugarskoga ministarstva poljodjelstva, obrta i trgovine iz Budimpešte 1897. god. oko premještaja A. Rosma1 Podaci o mjestima i godinama potječu od prof. M. Poldrugača. Pisac nekrologa D. Polaček navodi pak druge podatke o godini rođenja (1857) i smrti (1927). Pobliže o tome u Šumarskom listu, 1927, broj 9 i 10, str. 416-417; 2 Monografija o Fužinama u povodu 200 godina škole Fužine, 1985; 3 Šumarski list 1896, Šumarske viesti sa milenijske izložbe u Budimpešti; 98 |