DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 101     <-- 101 -->        PDF

nitha na novu dužnost u Kraljevstvo šumarsko ravnateljstvo
u Zagrebu.4 Premještaju se odlučno protivilaKr. zemaljska vlada, a pogotovo izboru njegova nasljednika
Otta Nyitraya, mladog neiskusnog šumara.
Međutim, ban grof Khuen Hedervary prepušta donošenje
konačne odluke ministru Ignatu Daranyu. Ovakomlaki popustljivi stav Bana vjerojatno je bio motivirannjegovim bliskim odnosima s A. Rosmanithom, kojegaje njegovom privolom htio premjestiti u Zagreb na višufunkciju. Tako je nakon dva desetljeća rada na terenu


A. Rosmanith premješten u Kr. šumarsko ravnateljstvou Zagrebu 1899. god. na mjesto Kraljevskog šumarnika,
a nešto kasnije Kr. šumarskog nadinžinira. U Senju
ga je ipak naslijedio Otto Nyitray, unatoč protivljenju


Kr. zemaljske vlade iz Zagreba. Albert Rosmanith je


uživao veliki ugled u domaćim i stranim šumarskim


krugovima. Pri kraju radnog vijeka dodijelio mu je car


Franjo I. naslov i značaj Kr. šumarskoga savjetnika, uz


oprost svih pristojbi. A. Rosmanith je bio stalni član I.


razreda hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva.


Umirovljen je 1919. god. kao šumarski nadsavjetnik.


Jedini sačuvani rad A. Rosmanitha sadrži 23 stranice
ručno pisanog teksta na mađarskom jeziku pod naslovom:
“Opis pošumljavanja mađarsko-hrvatskoga krša
u Primorju”, koji je nastao oko 1900. godine.5 Dobrotom
kolege Istvana Abonyia tekst je preveden nahrvatski jezik, kojega ovdje donosimo u nešto skraćenom
obliku. Napominjemo da se Ugarsko primorje(Littorale Hungaricum) prostiralo od Rijeke do Dugedrage kraj Novog Vinodolskog. To područje uspostavio
je Josip II 1786. godine, koje je u jednom kratkomrazdoblju 1848-68. bilo pod ingerencijom Hrvatske.
Međutim, privremenim „corpus separatum” krune svetog
Stjepana došlo je opet pod upravu Ugarskog ministarstva.
Tako je ostalo do sloma Monarhije. Pod primorskim
kršem autor podrazumijeva priobalno područje
od Rijeke do sv. Magdalene (granice Vojne krajine iDalmacije) ukupne površine 70.000 ha (bez privatnogposjeda), prosječne širine 3–8 km od mora prema unutrašnjosti
sve do 1.400 mnv. Od sveukupne površineodnosi se na Rijeku 700 ha, koridor od Rijeke do Dugedrage kraj Novog Vinodolskog 29.000 ha, te od NovogVinodolskog do južne granice krša 40.300 ha. Devastacija
krša započeta u srednjem vijeku nastavljena je u


17. i 18. stoljeću. Autor smatra da sječa šuma nije motenzivnim
stočarstvom. Nakon sječe šuma krče se panjevi
i vadi korijenje pa dolazi do stvaranja erozije i
bujica. Na taj način umnogome se pogoršavaju prilike
na kršu, pa za njihovo poboljšanje treba puno sredstava
i vremena. Na području primorskoga krša živi 45.000
stanovnika, koji opasno narušavaju stabilnost njegova
ekosustava. Šuma se koristi kao javno dobro i nitko ne
brine o njezinoj potrajnosti prihoda. Napokon bečke
vlasti izdaju naređenja 1867. god. o zaštiti šuma, pašarenju
i čuvanju, koja se vrlo slabo primjenjuju u praksi.
Mađari zapošljavaju veći broj stanovnika krša na izgradnji
luka, željeznica i građevina.6


Slijedi opis geološke i pedološke podloge prema


uobičajenim standardima. U vegetacijskom pogledu


autor razlikuje četiri zone, i to: srednje primorsku,


obalnu, balkansku i snježnu. Za svaku zonu daje se po


pis vrsta drveća, grmlja i prizemnog rašća. Od izvrsno


sačuvanih šuma spominje se autoktona šuma crnog


bora “Borova draga” kraj sv. Jurja, kao jedinstveni pri


mjer prirodnoga rasprostranjenja autoktonih šuma cr


noga bora do mora, na cijelom priobalnom pojasu primorskoga
krša. Dalje se opisuju događaji na kršu po
osnivanju Kraljevskoga nadzorništva za pošumljenje
krasa krajiškoga područja u Senju 1878. god. Ukratko
se opisuju radovi na pošumljavanju krša prema redoslijedu,
počevši od izvedbe stroge zabrane paše (branjevine),
izgradnje suhozida i dodatnog ograđivanja suhim
stablima do resurekcije. U bujičnim područjima izgrađuju
se suhozidovi ili zidovi u žbuci. Od 1894. god.
obustavlja se izgradnja suhozida uokolo kultura – branjevina
zbog velikih troškova, te se postavljaju samo
znakovi zabrane. Nakon obnove izbojaka i travnog pokrivača
započinje pošumljavanje različitim vrstama
sadnica, ovisno o vanjskim prilikama, vrsti i debljini
tla. Na jednom ha vrši se iskop 2.500 jama dimenzija
60 x 60 x 60 cm, u koje se sade po tri sadnice. To zapravo
znači da se sadi 7.500 komada sadnica po ha radi
boljeg uspjeha pošumljavanja. Kod strmih terena najprije
se kopaju horizontalni jarci (okomito na slojnice),
a potom i jame u jarcima na određenu udaljenost. Iskop
jama obavlja se u jesenskom razdoblju, a sadnja od 15.


2. do 15. 4. sljedeće godine. Uokolo sadnica polažu se
kamene ploče radi zaštite od stoke, isparavanja i očuvanja
zemlje. Sadnice listača poslije sadnje se posijeku
u razinu zemlje. Prosječni uspjeh pošumljavanja iznosi
4 Hrvatski državni arhiv, KIZ4, 62611/19.10.1897; 1868/20.11.1897 i spis od 14.12.1897;


gla prouzročiti devastaciju krša, jer izbojna snaga pa- 85 %, ali može biti i puno manji ovisno o intenzitetu


5 Njegov naziv na mađarskom jeziku glasi: “A magyar-horvát tengermelléki Karst beerdösitése”. Kopiju orginalnog teksta dobio sam od


njeva inače omogućuje obnovu šuma. Konačna deva- suše. Popunjavanje se obavlja samo u slučaju sušenja


dr. A. Bondora iz Mađarske posredstvom moga prijatelja dr. sc. J. Gračana.
stacija krša nastaje zbog negativnog utjecaja abiotskih svih sadnica u jami.


6 Najviše sredstava osigurala je Krajiška investicionalna zaklada. U raspodjeli njezinih sredstava Mađari su imali dominantnu ulogu.
i biotskih čimbenika. Krajem srednjega vijeka krška
područja naseljavaju Bunjevci. Ti prostori im omogu-99
ćuju bolju zaštitu od Turaka i nesmetano bavljenje eks