DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 102     <-- 102 -->        PDF

U opisu rasadnika i proizvodnji sadnica prezentirani
su podaci o senjskim rasadnicima u sv. Mihovilu,
Kestenu i sv. Vidu koji se nalaze u sklopu posebne
senjske šumarske krške organizacije. Sveukupna površina
rasadnika iznosi 2,54 ha, a od toga se 1.49 ha odnosi
na proizvodne površine. U rasadniku sv. Mihovil
izdvojeno je 200 m2 za uzgoj egzota. Prosječna godišnja
proizvodnja iznosi 1,8–2,0 milijuna sadnica. Na
području krša od l867–1898. god. ukupno je pošumljeno
8.670 ha s troškom od 466.700 kruna i režijom od


555.446 kruna, odnosno sveukupno 1.022.146 kruna ili
prosječno 118 kruna/ha. Od toga se odnosi na mađarsko-
hrvatski krš 8 330 ha, te svega 340 ha na krš Vojne
krajine. Na području Rijeke pošumljeno je 1.500 ha do
1867. god., a u iduće 32 godine svega 100 ha. Prema
tomu, na cijelom je području mađarsko-hrvatskog krša
u Primorju od 1867–l898. god. sveukupno pošumljeno


10.270 ha.
Šumarsko osoblje u civilnoj Hrvatskoj odnosno
Provincijalu, nalazi se u sastavu županijske vlasti u
Ogulinu koja je podređena hrvatskoj autonomnoj vladi.
Područje krša Vojne krajine potpada pod senjsko
Kr. nadzorništvo odnosno Kr. šumarsko ravnateljstvo u
Zagrebu i Kr. ugarsko ministarstvo poljodjelstva, obrta
i trgovine u Budimpešti. Država izdvaja poprilična
sredstva za pošumljavanje primorskoga krškog područja
iz Krajiškoga investicionalnog fonda i erarskog dohotka.
Prema dugoročnim planovima predviđa se pošumljavanje
na 27.000 ha. To će popraviti prilike okoliša
i gospodarstva, koje će bitno doprinijeti većem blagostanju
stanovništva.


Značajni doprinos obitelji Alberta Rosmanitha u razvoju hrvatskoga športa


Preseljenjem u Zagreb krajem 19. stoljeća Albert
Rosmanith ubrzo je započeo s izgradnjom kuće u tadašnjoj
Jelisavinoj (danas Klaićevoj) ulici nasuprot sadašnjeg
srednjoškolskog igrališta (prije Elipsa). Na
tom igralištu često su se sastajali učenici Donjogradske
realne gimnazije. Blizina igrališta i svakodnevno
sastajanje učenika privlačili su poput magneta i mladu
višečlanu generaciju Alberta Rosmanitha, koju je s velikim
simpatijama podržavao i njihov otac. U težnji za
čvršćim okupljanjem i verificiranjem njihove aktivnosti,
sastali su se 10. 10. 1906. god. u vrtnoj kućici obitelji
Rosmanith srednjoškolci predvođeni nekolicinom
uglednih građana, radi osnivanja Hrvatskog srednjoškolskog
športskog klub “Concordia” (Sloga).7 Momke
je osobito hrabrio Albert Rosmanith, koji je ujedno
bio i njihov mecena. Među glavnim pokretačima osnutka
kluba prednjačio je i mladi naraštaj obitelji Rosmanith
i to: Ervin, prvi predsjednik i Roman, te sestra
Erna, kojoj pripada epitet prve žene hrvatskoga športa.
Unutar muške sekcije, najprije su osnovane ekipe hokeja
na travi i nogometa, te uskoro i ekipe drugih modernih
sportova. Većina tadašnjih igrača stanovala je u
blizini nove gimnazije koja je izgrađena 1895. god. na
današnjem Roosveltovom trgu. Prve klupske prostorije
bile su u praonici rublja obiteljske kuće Rosmanith.


Nacrt igrališta “Elipsa” izradio je dr. Franjo B u č a r
(1866–1946), dok je tehnički dio obradio inž. Greiner,
a hortikulturni sveučilišni vrtlar Durhanek, dominantnom
sadnjom sadnica kestena. Erna Rosmanith bila je
odlučna i sposobna osoba, koja se nikad nije zadovoljavala
postojećim stanjem. Njezin dobrovoljni angažman
sastojao se u pranju dresova za mušku ekipu.
Osim toga Erna je svojim entuzijazmom zarazno utjecala
na moral ekipe i ustrajnost igrača na postizanju re


7 N. Radović: “Elipsa” istrgnuta iz zaborava, Večernji list,


22. 7. 1972;
zultata. Pomagala im je pisati zadaće iz matematike i
latinskog jezika. Na povratku sa studija u Grazu donosila
je nove ideje za razvoj svoga omiljenog kluba
“Concordia”. Više je puta, bez znanja roditelja založila
svoj nakit radi podmirenja troškova gostovanja GAC-a
(Grazer atletic cluba) iz Graza u Zagrebu. Ubrzo nakon
muških ekipa osnovana je ženska sekcija 1911.
god. s vrlo jakom momčadi hokeja na travi . Na tom
zadatku osobito se isticao doprinos Erne, koja je dugo
vremena bila najbolja igračica. Uzimajući u obzir i
njezine dotadašnje aktivnosti u razvoju našeg športa,
pogotovo ženskoga, s pravom je možemo smatrati prvom
ženom modernoga hrvatskoga športa. Između dva
svjetska rata “Concordia” je bila najveći i najjači klub
u tadašnjoj državi, dok danas jedino egzistira muška
hokejaška momčad.


Slika 2. “Concordia”, prva naša ženska momčad hokeja na travi
1911. god. Među sedam smionih djevojaka osobito se isticala
Erna Rosmanith (četvrta slijeva na desno). Desno stoji
njezin brat Ervin (1891-1916), osnivač i prvi predsjednik
“Concordie”, poginuo na ruskom frontu kod ]ernovica
u I. svjetskom ratu. Sjedi na zemlji njezin mlađi brat
Roman (1893-1964) , jedan od osnivača “Concordie”. Dobrotom
gospodina Mirka Poldrugača po prvi puta objavljujemo
ove slike za čitatelje “Šumarskoga lista”.