DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 104 <-- 104 --> PDF |
potrebe Instituta. Od 1969. godine stalno je zaposlen u tadašnjem Institutu za šumarska i lovna istraživanja, zatim Odjelu za Tipologiju šuma Šumarskog instituta, Jastrebarsko, u kojemu radi do 1997. godine. Od tada do umirovljenja (31. prosinca 2004. godine) radi u Odjelu za ekologiju i uzgajanje šuma, u kojemu jedno vrijeme obnaša dužnost pročelnika. 20. lipnja 1988. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio je magistarski rad pod naslovom: “Prirast širina krošanja hrasta lužnjaka u zajednici hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom šGenisto elatae-Quercetum roboris Horv. 1938) na području Hrvatske”. Tijekom svog dugogodišnjeg bogatog znanstvenoistraživačkog rada vodio je više zadataka te Potprojekata za Hrvatske šume d.o.o., Zagreb i surađivao na još tri Potprojekta. Na temama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dao je značajan doprinos, posebice u znanstvenoj disciplini uzgajanje šuma. Bio je sudionik više simpozija i savjetovanja te sastanaka “Sekcije uzgajivača”. Objavio je samostalno i kao koautor 33 znanstvena rada, 18 stručnih radova te niz studija i elaborata. Bio je član mnogobrojnih povjerenstava pri izradama Osnova gospodarenja. Nakon ovih, u kratkim crtama sli]benih, bibliografskih podataka, valja istaknuti i sljedeće: Mr se. V. Krejči cijeli je svoj radni vijek posvetio istraživanju prirodnih šumskih ekosustava, s naglas kom na znanstvenu granu uzgajanje šuma. Zajedno sa svojim prethodnicima iz toga područja koji su radili u Šumarskom institutu, Jastrebarsko, vrsnim znanstvenicima i velikim ljudima, uvaženom gospodom Dragutinom Hanzlom, Josipom Šafarom i Vladimirom Hrenom, dao je izniman doprinos grani uzgajanja prirodnih šumskih ekosustava i cjelokupnoj šumarskoj znanosti, a posebice praksi. Zajedno s dr se. V. Hrenom, (koga sam imao čast upoznati i šest godina s njim siffadivati, iako je bio u mirovini), uvijek i u svim događajima, manje ili više burnim, bio je čvrsti oslonac promišljanja glede opstanka i napretka Instituta, kako stručnih tako i onih važnijh, ljudskih. Njihove bistre misli, nažalost, nisu uvijek doprle do bistra uma (umova). Iz cijeloga njegovoga iznimno bogatog znanstveno-istraživačkog opusa razvidno je kako je svoja istraživanja usmjerio na istraživanje prirodne obnove, kao temeljnog cilja obnove i opstanka naših šuma. Počevši od prvog članka kojega je objavio s dr. V. Hrenom u Šumarskom listu 1976. godine pod naslovom: “Stridctura sastojine i njezin utjecaj na prirodnu obnovu lužnjakovih šuma istočne Posavine” pa do zadnjeg (vjerujem ne i posljednjeg) kojega smo ljetos skupa objavili, također u Š. L. pod naslovom: “Oplodnom sječom od panjače do sjemenjače hrasta crnike šQuercus ilex L.)”. Slobodan sam još istaći kako je to prva sjemenjača hrasta crnike u Hrvatskoj nastala prirodnom obnovom. Zajedno s kolegama iz Odjela za tipologiju šuma, pripada mu pionirska uloga u proučavanju i razvoju znanstvene grane Tipologija šuma u Hrvatskoj, koja svoje korjene vuče još iz davne 1961. godine. S ciljem praćenja razvoja šuma u prirodnim uvjetima, na području N.P. “Plitvička jezera”, s grupom suradnika osniva četiri šumska rezervata, površine 1.347 hektara i to “Medvedak” (1976), "Corkova uvala-Cudinka” (1977), “Kik-Visibaba” (1979) te šumski rezervat “Riječica-Javomik” (1981). Cilj osnivanja rezervata bio je prikazati tadašnje (nulto) stanje vegetacije tla, stadij razvoja stridctumih odnosa, proizvodnosti i kvalitete. Tada osniva čitav niz pokusnih ploha trajnoga karaktera u smislu praćenja stridctumih osobina sastojina. Upravo su ta istraživanja temelj utvrđivanja njihovog daljnjeg tijeka rasta i razvoja, a posebice stanja i mogućnosti obnove, kao temeljnog cilja trajne samoobnovljivosti, opstanka i potrajnoga gospodarenja ovih šumskih ekosustava. Sudjelovao je u izradi prvih Osnova gospodarenja na Plitvičkim jezerima, Tramontane, Veprinačkih šuma, Učke, Brgudskih šuma, programa gospodarenja za Dalmaciju te u osnivanju trajnih pokusnih ploha, kojih je, uzgred rečeno, oko 3000 po cijeloj Lijepoj našoj — od Mljeta, Dalmatinskog zaleđa, Velebita, Korskog kotara, Hrvatskog primorja, Istre, naših kontinentalnih nizinskih, brdskih i gorskih šuma — pa do poplavnih šuma Istočne Slavonije. U svim tim pokusima bio je |