DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 120 <-- 120 --> PDF |
– institucionalizirati strateške zadatke na svim razinama radi definiranja i podupiranja adekvatnih programa, uz učešće raznih javnih i privatnih subjekata, – proširiti osnovu znanja o šumama i investirati u istraživanja i inovacije, što predstavlja osnovni element za valorizaciju multifunkcionalnosti šume. Na razini EU aktualan je VI. okvirni program za istraživanja i tehnološki razvoj, što predstavlja glavni instrument financiranja i koordinacije kompetentnih operatora. Program je postao operativan 1. siječnja 2003. i ostaje na snazi do 2006. godine, a predviđena sredstva iznose 11 285 milijuna eura. Iz tih sredstava bit će financiran 1341 projekt na temu šuma, a od toga 140 projekata predstavlja odnos šume i okružja. Na nacionalnoj razini u Italiji je u tijeku aktualiziranje “Nacionalnog istraživačkog programa” kojega financira Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u suradnji s regionalnom administracijom. Osnovana su 72 istraživačka centra, koja uključuju više od 100 institucija. Šumarska istraživanja odvijaju se u sklopu 9 sveučilišta, 7 istraživačkih instituta i 5 eksperimentalnih instituta. Osim ovih institucija na lokalnoj razini, postoje ovlaštene javne strukture za promociju i širenje inovacija u šumskom sektoru. Tako je u tijeku 1999. godine stvorena Regionalna agencija za razvoj i inovacije u šumarskoj i poljoprivrednoj grani (ARSIA), koja aktivno sudjeluje u mnogim europskim projektima. Glavne istraživačke smjernice su: – uređivanje i šumsko planiranje, – održivo šumsko gospodarenje i vrednovanje drveta, – proizvodnja drvne mase izvan šumskih kompleksa, – uređenje vodenih tokova i zaštita voda, – šumska patologija. Istraživanja ne mogu imati izdvojenu ulogu, već ona čine sastavni dio ekonomskih i socijalnih sustava, bez kojih je nezamislivo realno upravljanje procesima raznih područja. Iz broja 4. srpanj-kolovoz izdvajamo: Fiorenzo Mancini : Sjećanje na profesora Umberta Bagnaresia U prostorijama talijanske Akademije šumarskih znanosti održana je komemoracija profesoru Umbertu Bagnaresiu , članu Akademije i uglednom šumarskom znanstveniku (umro je 13. 5. 2003., o čemu smo pisali u broju 9/10, 2003. godine). Komemoracija je održana u nazočnosti najeminentnijih šumarskih stručnjaka, predstavnika Sveučilišta i znanstvenih ustanova, članova Akademije i obitelji pokojnog profesora. Komemoraciju je otvorio profesor Fiorenzo M a n c i n i , predsjednik Akademije riječima: “Gospodo akademici, dragi kolege, gospođe i gospodo, ovdje smo se okupili kako bismo se zajedno sje tili dragog prijatelja i istaknutog šumara koji nas je prerano napustio….” O životu i radu profesora Umberta Bagnaresia govorili su: — Alessandro Chiusoli profesor sveučilišta u Bologni — Orazio Ciancio profesor sveučilišta u Firenci — Fabio Clauser šumarski stručnjak — Raffaello Giannini profesor sveučilišta u Firenci — Silvano Grazi docent na poljoprivrednom fakultetu sveučilišta u Firenci — Gianfranco Minotta profesor sveučilišta u Torinu — grupa autora sa Šumarskog eksperimentalnog instituta. Bila su to izlaganja o životu i radu istaknutog znanstvenika, njegovom bogatom stvaralačkom opusu objavljenom u preko 300 publikacija. Bio je jedan od glavnih pokretača istraživanja u šumarstvu i znanstvenog pristupa u rješavanju problematike talijanskog šumarstva. U posljednjih 20 godina svoga života uspješno je radio na izdavanju časopisa Monti e boschi te bio njegov direktor. Talijanski šumari pamtit će ga kao humanistu, ljubitelja prirode i velikog zagovornika svoje struke. Lučio di C 0 sm 0: Prilog poznavanju ekologije tise šTaxus baccata L.) Tisa se u Italiji pojavljuje uglavnom u malim izoliranim skupinama u zoni bukve na svježim ekspozicijama. Ova vrsta se iz nepoznatih razloga nalazi u fazi nestajanja, što je bio povod za poduzimanje proučavanja važnih ekoloških čimbenika koji bi mogli limitirati obnovu vrste. Po svom zemljopisnom rasprostranjenju Ćope (1998. g.) opisuje 10 vrsta roda Taxus, koje su drvenaste ili grmolike te uglavnom dvodomne (osim vrste canadensis). Osim ovih 10 vrsta postoje i dva umjetna hibrida. Sve se one morfološki vrlo malo razlikuju, tako da neki autori navode “baccatu” kao jedinu veliku zajedničku vrstu. U Europi T. baccata predstavlja jedinu vrstu širokog areala, od Portugala na zapadu do Bjelorusije, Kavkaza i Irana na istoku, te od Afrike na jugu do Skandinavije na sjeveru. Na sjeveru Europe raste na morskoj razini, u Grčkoj na 2000 m n.v., a u Africi na 2500 m n.v. Problem nestajanja tise u Italiji odnosi se na slabu sposobnost klijanja sjemena iz nepoznatih razloga. Interes za opstanak ove vrste povećan je, jer uz sve ostalo, tisa sadrži antikancerogenu supstancu taksol. Istraživani su odnosi koji povezuju sposobnost obnove s fizičkim i morfološkim obilježjem staništa, načinom gospodarenja te dendrometrijskim parametrima |