DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 65 <-- 65 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 UDK 630* 165 NOVI PRILOG POZNAVANJU OBIČNE JELE (Abies alba Mili.) S BIOKOVA NEW EVIDENCE IN KNOWLEDGE OF THE SILVER FIR šAbies alba Mili.) FROM THE MOUNTAIN OF BIOKOVO Dalibor BALLIAN´ SAŽETAK: U ovom radu iznose se ranije dobiveni rezultati na molekularno genetičkoj razini vezani za jelu s Biokova, te uspoređuju s rezultatima dobivenim u drugim populacijama. Prikazani su rezultati dobiveni na osnovi izoenzimskih analiza, kao i analizom mitohondrijske DNK. Na temelju tih rezultata obična jela iz male populacije na Biokovu pokazuje pripadnost vrsti Abies alba Mill., te se ne bi mogla svrstati u nijednu drugu vrstu jela. Do sada dobiveni rezultati sa sigurnošću ukazuju da je obična jele a Biokova samo jedan ekotip. K l j u č n e r i j e č i : Abies alba Mill., obična jela, izoenzimi, mitohondrijska DNK (mtDNK) UVOD – Introduction Poslije hrasta lužnjaka obična jela (Abies alba Mill.) (Vu k e l i ć i B a r i č e v i ć 2001), u različitim ekološje jedna od najznačajnijih vrsta šumskoga drveća s goskim uvjetima od submediterana do panonskog bazena, podarskoga i ekološkog stajališta u Hrvatskoj te u više što ostavlja mogućnost za diferencijaciju mnogih ekotijužnoeuropskih i srednjoeuropskih zemalja. pova. Ovakva raznolikost pogoduje i pojavama brojnih Rod Abies obuhvaća oko četrdeset vrsta koje su prinejasnoća i krivih tumačenja. rodno rasprostranjene na sjevernoj polutki. Tako u sre-Tako su vrlo česte nejasnoće u taksonomiji obične dišnjoj, južnoj i jugoistočnoj Europi pridolazi Abies jele u južnoj Europi, posebice u Hrvatskoj, a najbolji alba Mill., u Grčkoj, djelomično u Bugarskoj i Makedoprimjer je jela s Biokova. Ona zbog vrlo karakterističniji Abies cephalonica Loud., te u Španjolskoj Abies nih ekoloških uvjeta pokazuje razlike u morfologiji, ali pinsapo Boiss., a dva spontana križanca, Abies borisii to ne mora značiti da je riječ o drugoj vrsti, ili pak podregis Mettf. u Bugarskoj i Abies nebrodensis Matei. na vrsti, što su pokušali prikazati u radovima B o r z a n i dr. Siciliji. U području sjeverozapadne Afrike, točnije u (1992), L o v r i ć i R a c (1992), R a c i L o v r i ć (1992), Maroku i na Atlaskom Gorju u Alžiru raširene su Abies Š o l j a n i Š o l i ć (1987), Š o l j a n (1990). marocana Trabut i Abies numidica Carr., a na području Te nejasnoće pokušao je riješiti Tr i n a j s t i ć (1999, Male Azije Abies cilicica Carr., Abies bornmuelleriana 2001) kroz svoje radove, s tim da je detaljno uspoređi- Mattf., Abies equi trojani Aschers. et Sint. i Abies nord-vao ranije nalaze vrste Abies pardei Gaussen. na morfomanniana (Stev.) Spach., te u literaturi možemo naći da loškoj razini, fitocenološko-sintaksonomskoj pripadnona planini Biokovo raste posebna vrsta Abies pardei sti, te na razini ekotipske varijabilnosti. T r i n a j s t i ć Gaussen.. Iz prethodnog je vidljivo da sedam vrsta jela s (1999) argumentirano dokazuje da obična jela s Bioko dva spontana križanca, pridolazi u području Sredozemva nije Abies pardei Gaussen., nego da podrijetlo vrste noga mora, odnosno submediterana. Od pobrojanih vrsAbies pardei treba tražiti u sjevernoj Africi. Također ta najzatupljenija je obična jela s područjem rasprostiTr i n a j s t i ć na osnovi izloženoga zaključuje da vrsta ranja u središnjoj Europi i na Balkanskome poluotoku. Abies biokovoensis Kuš. ili Abies croatica L o v r i ć Obična jela u Hrvatskoj zastupljena je na 200000 ha (1995) kao posebna vrsta (podvrsta) ne postoji, nego je to obična jela koja se stjecajem okolnosti našla izolira Doc dr. Dalibor Ballian, Šumarski fakultet u Sarajevu, Zagre nom na Biokovu, u specifičnim ekološkim uvjetima. bačka 20, 71 000 Sarajevo Bosna i Hercegovina |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 66 <-- 66 --> PDF |
D. Ballian: NOVI PRILOG POZNAVANJU OBI]NE JELE (Abies alba Mill.) S BIOKOVA Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 63-70 Mnoge slične nedoumice rješavaju se i uz pomoć koje upućuju na postojanje nove vrste unutar područja pokusa provenijencija, kada se mogu razlučiti modi-rasprostiranja obične jele (K r a l 1980a i 1980b, fikacije vrste kao i modifikacijone širine, ali je to dug R u e t z i dr. 1998,. K r a m e r 1979 i 1980). proces istraživanja, ali do sada nisu registrirane razlike IZOENZIMSKE ANALIZE – Isoenzyme analysis Ako se govori o izoenzimskim analizama, može sereći da samo mali dio genetičke informacije biljnoga organizma kakav je obična jela može biti obuhvaćen ispitivanjem izoenzimskih sustava. Izbor sustava za analizu ovisi o primijenjenoj metodi i mogućnosti njihovapronalaženja u biljnome organizmu. Tako se uz pomoćizabranih enzimskih sustava i metode njihove primjenemože dokazati samo 30 % stvarnih izoformi jednoga enzima (B e r g m a n n 1991; K o n n e r t 1999). Stoga uzpomoć izoenzimske analize promatramo samo mali dioukupne genetičke informacije sadržane u običnoj jeli, odnosno populaciji. Izoenzimi pokazuju takva obilježjada su pogodniji za istraživanja genetičke raznolikosti populacija, i u ekološkim istraživanjima, a posebice za determinaciju vrsta, jer svaka pokazuje sebi svojstven broj alela za odgovarajući gen lokus (tablica 1). Ovisno o zemljopisnoj pripadnosti zbog postojanja klinalnevarijabilnosti (K o n n e r t i B e rg m a n n 1995), može (1993), B e r gmann i Matschke (1998) te M at doći do pojave novoga alela ili izostanka nekog drugog schke i Bergmann (1998) razlike imeđu vrstama alela (tablica 1), ali to ne znači da imamo novu vrstu ili mogu biti i u broju migracijskih zona, kao i u rasporedu podvrstu. Prema K o n n e r t i dr. (1992), P a s c u a l i dr. i poziciji vrpci na zimogramu, te da samo jedan enzims ki sustav, odnosno genski lokus može značiti razliku među vrstama, kao što je slučaj s običnom jelom s jedne strane te kavkaskom jelom ]Z]/ra nordmanniana (Stev.) Spach.), trojanskom šAbies equi trojani Aschers. et Sint.) i turskom jelom (Abies bornmuelleriana Mattf.) s druge strane, kao i između španjolske (Abies pinsapo Boiss.) i marokanske jele (Abies marocana Trabut.) (tablica 1), kada je evidentna razlika u tome koliko vrpci determinira jedan alel. Nešto jednostavnija situacija je kod razlika između sicilijanske jele (Abies nebrodensis Matei.) i obične jele s juga Italije jer su razlike evident- ne u više enzimskih sustava (Vi c a r i o i dr. 1995). Kada je rađena identifikacija i analiza španjolske imarokanske jele ustanovljena je značajna razlika samou enzimskoga sustava Mdh (malate dehydrogenase) (tablica 1). Kod tog enzimskog sustava imamo razlike u broju migracionih zona, kao i njihovom u rasporedu i broju vrpci koje se javljaju na zimogramu (P a s c u a l i dr., 1993). Nešto je jednostavnija situacija bila kod određivanja obične i sicilijanske jele, jer je utvrđeno jako veliko genetičko odstojanje (Vi c a r i o i dr. 1995). Također u istraživanjima obične, kavkaske, turske i trojanske jele u radu K o n n e r t i dr. (1992), te obične i kavkaske jele u radu Be rgmann i Matschke (1998) i M a t s c h k e i B e rg m a n n (1998), gdje su dobivene razlike u broju vrpci koje determiniraju alele (tablica 2), te u frekvencijama alela, kao i specifičnim genskim lokusima. Male razlike između populacija mogu nastati i zbog načina i veličine uzorka koji se koristi u analizi. Stoga je nužno da korišteni uzorak bude standardiziran, kako bi se razlike koje se javljaju zbog broja jedinki u uzorku svele na minimum. Također se statističkom obradom tako nastale razlike pokušavaju svesti na mi kazuju da postoje razlike uvjetovane klinalnom varija nimum, uz korištenje ranije dobivenih rezultata. bilnošću, te da izuzev obične jele u prirodnim popula- Do sada provedena istraživanja na običnoj jeli u Eucijama središnje, istočne i djelomično južne Europe, ne ropi, a tako i u Hrvatskoj, kao i susjednim zemljama, po postoji ni jedna druga vrsta. Razlike koje su primjetne između populacije Biokovo i Gorskoga kotara (tablica 1) a su udaljenosti te dvije populacije, što ima za posljedic posljedicposljedicu određenu klinalnu varijabilnost. Ipak, ako podatke usporedimo s istraživanjima provedenim na običnoj i sicilijanskoj jeli; španjolskoj i marokanskoj jeli; te na običnoj, kavkaskoj, trojanskoj i turskoj jeli, može se uočiti da postoje razlike u određenim enzim skim sustavima kod svih pobrojanih vrsta jela, odnosno u broju gen lokusa, te u njima registriranim alelima, kao i u broju vrpci koje određuju alele. S obzirom da bi Abies pardei, koja je podrijetlom iz sjeverne Afrike tre bala bi biti najbliža marokanskoj, te španjolskoj jeli, to bi onda i biokovska jela također trebala biti bliska njoj. Rezultati prikazani u tablici 1 ukazuju na veliku razliku, i ako se promatraju samo oni izoenzimski sustavi koji su istraživani u jedne i u druge jele. ANALIZA MITOHONDRIJSKE DNK – Analysis of mitochondrial DNA Za razliku od jezgrine DNK, mitohondrijska DNKne podliježe procesima rekombinacija, te joj to svojstvo daje veliku ulogu u istraživanjima migracija drveća (S l a t k i n , 1994) kao i u taksonomskoj pripadnosti. Inače mitohondriji su citoplazmatski organeli koje sadrže vlastitu DNK i nasljeđuju se samo od jednog roditelja, u ovom slučaju od ženskog roditelja (D u m o l i n – L a p e g u e i dr., 1998, S a l a j i dr., 1998). Zbog te |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 67 <-- 67 --> PDF |
D. Ballian: NOVI PRILOG POZNAVANJU OBI]NE JELE (Abies alba Mill.) S BIOKOVA šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 činjenice pokazuju se pogodnim za populacijsko-genetičke analize i određivanje srodstvenih odnosa unutar i između rodova ili populacija. Tako imamo dvije faze kretanja gena, putem ženskoga roditelja ili putem sjemena, i putem muškoga roditelja ili polena. Stoga geni (genomi) koji se nasljeđuju putem ženskoga roditelja obično ostaju unutar populacije. Za razliku od mitohondrijske DNK koja je dosta konzervativna, jezgrina DNK je pod snažnim utjecajem polena i rekombinacija, te može razmjenjivati materijal na relativno velikim udaljenostima. U svom sastavu mitohondrijska DNK imaju relativno mali broj gena (oko 90) u odnosu na svoju veličinu, a oni su pod manjim selekcijskim pritiskom od jezgrinih. Tijekom evolucije velik broj gena iz mitohondrija se izgubio, jer je vremenom prešao u jezgru. Do sada su provedena istraživanja mtDNK na običnoj jeli, RASPRAVA Na molekularno-genetičkoj razini obična jela s Biokova ne razlikuje se od populacija iz Gorskoga kotara. Za razlike između malih izoliranih populacija obične jele, spram velikih populacija, prema D u c c i j u (1991) od bitnoga su utjecaja i antropomorfne promjene koje su se dogodile u posljednjih 2000 godina, i koje su ostavile vidnoga traga na običnu jelu, posebice u malim izoliranim populacijama. Tablica 1. Broj nađenih alela kod različitih vrsta jela Table 1 Number of allel from diferent fir species Liepelt i dr. 2002; Gömöry i dr., 2003, a ona mogu pomoći u rješavanju problema taksonomije obične jele s Biokova. Mitohondrijska DNK kod obične jele u Europi pokazuje samo dva haplotipa (L i e p e l t i dr., 2002, G ö m ö r y i dr., 2003) koji predstavljaju dva glacijalna pribježišta obične jele tijekom glacijacije, te su podrijetlom s Apeninskog i Balkanskoga pribježišta. L i e p e l t i dr. (2002) su u svom istraživanju za populaciju Biokova dobili dva haplotipa, kao i kod određenih populacija iz Gorskog kotara, što upućuje na postojanje križanja u postglacijalnome razdoblju između obične jele podrijetlom iz dva pribježišta. Ovo također ukazuje na to da je u prošlosti jela s Biokova bila povezana s velikim populacijama, te da je između njih postojala stalna izmjena genetičkoga materijala. – Discussion Kada govorimo o populaciji Biokovo i analizi enzimskih sustava u njoj, znamo da su u njoj nađeni svi izoenzimski genski lokusi, kao i raspored migracijskih zona i broj vrpci, te relativno mala genetička odstupanja, koja karakteriziraju običnu jelu u središnjoj i južnoj Europi (tablica 1) te određuje njenu pripadnost. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 68 <-- 68 --> PDF |
D. Ballian: NOVI PRILOG POZNAVANJU OBI]NE JELE (Abies alba Mill.) S BIOKOVA šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 Tipični enzimski sustavi na običnoj jeli koji su nađeni u više istraživanja |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 69 <-- 69 --> PDF |
D. Ballian: NOVI PRILOG POZNAVANJU OBI]NE JELE (Abies alba Mill.) S BIOKOVA šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 S obzirom da Biokovska populacija pripada malim populacijama u kojima se primijećuje opterećenje inbridingom, što je vidljivo iz dobivene niske heterozigotnosti, koje za posljedicu ima pojavu genetskoga drifta (B a l l i a n 2003a, 2003b). Sam genetski drift ima za posljedicu da se populacija koja je opterećena njime djelomično razlikuje od susjednih, ali je potrebno puno vremena da bi u procesu prirodne specijacije nastala nova vrsta. Prema L i e p e l t i dr. (2002) u populaciji obične jele s Biokova nađeno je dva mitohondrijska haplotipa, što je jedna od posljedica povijesnog postglacijalnog križanja apeninske i balkanske glacijalne provenijencije obične jele na našem području. Obzirom da su to dva jedina specifična haplotipa koji karakteriziraju običnu jelu u Europi, isključuje se svaka mogućnost da se na području Biokova pojavljuje neka druga vrsta jele. Tablica 2. Shematske ilustracije izozimskih fenotipova različitih vrsta roda Abies (Konnert i dr. 1992) Table 2 Schematic illustration of isozyme phenotypes from different genes Abies (Konnert et al. 1992) Istraživanja obične jele s Biokova temeljena isključivo na morfološkim svojstvima, ne bi se smjela koristi za opisivanje nove vrste, odnosno podvrste ili varijeteta, kako to navode B o r z a n a i dr. (1992), L o v r i ć i R a c (1992), R a c i L o v r i ć (1992), Š o l j a n i Š o l i ć (1987) i Š o l j a n (1990), L o v r i ć (1995), zbog poznatog utjecaja ekoloških čimbenika na fenotip (S i l v e r t o w n i D o u s t , 1995; M o r g e n s t e r n , 1996). Ovaj rad u potpunosti potvrđuje navode Vi d a k o v i ć a (1993) i Tr i n a j s t i ć a (1999, 2001) da je biokovska jela samo jedan ekotip. Slika 1. Sastojina obične jele (Abie s alb a Mill.) na Biokovu Fig. 1 Population of the silver fir (Abies alba Mill.) from the mountain of Biokovo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 70 <-- 70 --> PDF |
D. Ballian: NOVI PRILOG POZNAVANJU OBI]NE JELE (Abies alba Mill.) S BIOKOVA šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 ZAKLJUČAK - Conclusion Uključivanjem suvremenih metoda istraživanja, ponajprije biokemijskih metoda, u potpunosti se isključuje utjecaj ekoloških čimbenika koji mogu dovesti do krivih zaključaka. Uz neke manjkavosti, ove metode znače revoluciju u taksonomiji i sistematici, kao i u samoj identifikaciji vrsta. Da bi se manjkavosti anulirale, u istraživanjima se kombinira više biokemijskih metoda. Mišljenje da na području Hrvatske postoji još jedna vrsta jele Abies pardei Gaussen, Abies biokovoensis Kušan., ili Abies croatica Lovrić, do kojega se došlo promatranjima na terenu te morfometrijskim analizama, nije potvrđeno molekularno genetičkom analizom populacija. Na temelju provedene analize, u ovom radu obična jela iz male populacije na Biokovu pripada isključivo LITERATURA B a l l i a n , D., 2003a: Procjena genetičke varijabilnosti obične jele (Abies alba Mill.) analizom izoenzima u dijelu prirodnih populacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Šum. list 127 (3–4): 135–151, Zagreb. B a l l i a n , D., 2003b: Procjena genetičke varijabilnosti obične jele (Abies alba Mill.) analizom cpDNA u dijelu prirodnih populacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske; Šum. list, 127 (7–8): 347–357, Zagreb. B a l l i a n , D., D. K a j b a , (2003): Estimation of the isoenzyme genetic variability of the silver fir (Abies alba Mill.) from the area of Gorski Kotar (Croatia), 8. Kongres biologa Hrvatske, (Periodicum Biologorum – u tisku). Bergmann , F., 1991: Causes and Consequences of Species Specific Genetic Variation Patterns in European Forest Trees Species: Examples with Norway Spruce and Silver Fir. In: Müller- Starck, G., Ziehe, M. (ed.): Genetic Variation in European Population of Forest Trees. 67–78. J.D. Sauerländer’s Verlag, Frankfurt. Bergmann, F., J. Matschke, 1998: Genmarker ermöglichen Zertifizierung unterschiedlicher Rassen der Nordmannstanne aus Herkunftsgebieten des Kaukasus und der Türki (I), Baum- Zeitung 2: 59–62. B o r z a n , Ž., A. Ž. L o v r i ć , M. Rac, 1992: Hrvatski biljni endemi. U Đ. Rauš (ed.) Šume u Hrvatskoj: 231–232. Šumarski fakultet, Zagreb. D u c c i , F., 1991: Morphological variation in silver fir (Abies alba Mill.) seedings from provenances in central and southern Italy. Annali del ‘Instituto vrsti Abies alba. Ova populaciju osobita je po maloj heterozigotnosti, uz pojavu genetičkoga drifta, što daje poseban specifikum toj maloj sastojini, ali se isključuje pojava bilo kakve nove vrste jele u tom području. Na temelju ranije provedenih molekularno genetičkih istraživanja, može se izvesti zaključak da na genetičkoj razini ne postoje razlike koje bi se mogle pripisati razlikama između vrsta, nego da postoje samo razlike koje su uvjetovane klinalnom varijabilnošću, kao i razlike koje su uvjetovane različitim ekološkim prilikama. Razlike između ekotipova mogu se utvrditi pomoću izoenzimskih biljega, a pomoću mtDNK može se potvrdi pripadnost vrsti. – References Sperimentale per la Selvicoltura, publ. 1994, 22: 53–73. Dumolin-Lapegue, S., M. H. Pemonge, R. J. P e t i t , 1998: Association Between Chloroplast and Mitochondrial Lineages in Oaks; Molecular Biology and Evolution, 15 (10): 1321–1331. G i a n n i n i , R., L. P a r d u c c i , P. R o s s i , F. Vi l l a n i , 1994: Genetic structure and mating system of silver fir in the Campolino reserve (North Apennins, Italy), Jur. Genet. & Breed. 48: 335–338. G ö m ö r y, D., D. L o n g a u e r, S. L i e p e l t , D. B a l l i a n , R. B r u s , H. K r a i g h e r, V. I. P a r p a n , P. I. S t u p a r, L. P a u l e , B. Z i e g e n h a g e n , (2004): Variation patterns of mitochondrial DNA of Abies alba Mill. in suture zones of postglacial migration in Europe. Acta Societatis Botanicorum Poloniae, Vol. 73, No. 3: 203–206. Gregorius, H. R., H. H. Hattemer, F. Bergmann , 1984: Über Erreichtes und kaum Erreichbares bei der “Identifikation” forstlichen Vermehrungsguts; Bericht des Instituts für Forstgenetik und Forstpflanzenzüchtung der Georg-August-Universität Göttingen. K o n n e r t , M., A. F r a n k e , Y. S i m s e k , 1992: Genetische Untersuchungen an Tannenpopulationen aus der Türkei. Mitt. Ver. Forstl. Standortskunde u. Forstpflanzenzüchtung 36: 9–15. Konnert, M., F. Bergmann, 1995: The geographical distribution of genetic variation of silver fir (Abies alba, Pinaceae) in relation to a migration history. Plant systematics and Evolution, 196 (1–2): 19–30. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 71 <-- 71 --> PDF |
D. Ballian: NOVI PRILOG POZNAVANJU OBI]NE JELE (Abies alba Mill.) S BIOKOVA šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 Konnert , M., W. F. Ruetz, 1997: Genetic variation among provenances of Abies grandis from the Pacific northwest. Forest Genetics, 4 (2): 77—84. Konnert , M., 1999: Herkunftsüberpriifung mit biochemisch- genetischen Metoden. Der Weihnachtsbaum, 5: 4—9. Kral, F., 1980a: Untersuchungen zur physiologischen Charakterisierung von Tanneprovenienzen. In: Mayer, H. (ed.): 3 Tannensymposium, 139—157, Wien. Kral, F., 1980b: Walgeschichtliche grundlagen fiir die Aussheidung von Ökotypen bei Abies alba. In: Mayer, H. (ed.): 3 Tannensymposium, 158—168, Wien. Kramer, W., 1979: Zur Herkunftsfrage der WeiBtanne (Abies alba Mili.), Forstarchiv, 50 (7—8): 153—160. Kramer, W., 1980: Osteuropäische Herkiinfte von WeiBtanne (Abies alba Mili.), Forstarchiv, 51 (9): 165—169. Liepelt, S., R. Bialozyt, B. Ziegenhagen, 2002: Wind-dispersed poUen mediates postglacial gene flow among refugia. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 99 (22): 14590—14594. Lovrić, A. Ž., M. Rac, 1992: Suhe jelove šume na primorskim vćetroinetmaina(Abieti-Quercion i Calamagrostio-Abietion), 6 lUFRO Tannensymposium, 143—150, Zagreb. Lovrić , A. Ž., 1995: Taksonomske i biocenološke osobitosti olujnih obala i primorskih vrhova duž Taurodinarskog velekrasa. Diss. http://www.mzt.hr/projekti9095/l/08/004/rad_h.htm#rad7 Matschke, J., F. Bergmann, 1998: Unterschung von Saatgut aus Plantagen der Nordmannstanne (Abies nordmanniana) (II), Baum-Zeitung 2: 63—65. Morgenstern , E. K., 1996: Geographic Variation in Forest Trees. University of British Columbia, 209 str. Pascual, L., F. J. Garcia, F. Perfectti, 1993: Inheritance of Isozyme Variations in Seed Tissues of Abies pinsapo Boiss. Silva Genetica, 42 (6): 335—340. Rac , M., A. Ž. Lovrić , 1992: Taksonomski varijacijski prikazi vrsta jele na zapadnom Balkanu i nova prirodna staništa endemske Abies pardei s ostalim hibridima, 6 lUFRO Tannensymposium, 57—67, Zagreb. Ruetz, W. F., A. Franke, B. Stimm, 1998: Der Siiddeutsche WeiBtannen (Abies alba Mili.) — Provenienzversuch, Jungendentwicklung auf den Versuchsflächen. Allg. Fors. und J. Ztg., 169 (6/7): 116–126. S a l a j , J., A. K o s o v a , A. K o r m u t a k , B. Wa l l e s , 1998: Ultrastructural and molecular study of plastid inheritance in Abies alba and some Abies hybrids; Sexual Plant Reproduction, 11: 284–291. S i l v e r t o w n , J. W., J. L. D o u s t , 1995: Introduction to plant population biology, Blackwell Science, Reprinted 1995, 210 str. S l a t k i n , M., 1994: Cladistic nalysis of DNA Sequence Dana from Subdivided Populations. In: Real, A.L. (ed.): Ecological Genetics. 18–34. Princeton University Press, Princeton, New Yersey. Š o l j a n , D., E. Š o l i ć , 1986/1987: Prilog poznavanju jele na Biokovu, Glasn. Muz. BiH, 25–26: 53–69. Š o l j a n , D., 1990: Novi varijetet vrste Abies alba Mill., Bilten Društva ekologa BiH, 5: 77–80. Tr i n a j s t i ć , I., 1999: Što su Abies perdei Gussone i Abies biokovensis. Šum. list, Zagreb, 1–2: 11–16. Tr i n a j s t i ć , I., 2001: Rasprostranjenost obične jele Abies alba u Hrvatskoj, U B. Prpić (ed.) Obična jela u Hrvatskoj, Zagreb, 98–101. Vicario, F., G. G. Vendramin, P. Rossi, P. Lio, R. G i a n n i n i , 1995: Allozyme, chloroplast DNA and RAPD markers for determining genetic relationships between Abies alba and the relic population of Abies nebrodensis, Theoretical and Applied Genetics, 90 (7–8), 1012–1018. Vi d a k o v i ć , M., 1993: ]etinjače – morfologija i varijabilnost, Grafički zavod Hrvatske i Hrvatske šume, p.o. Zagreb, Zagreb, 741 str. Vu k e l i ć , J., D. B a r i č e v i ć , 2001: Šumske zajednice obične jele u Hrvatskoj, U B. Prpić (ed.). Obična jela u Hrvatskoj, Zagreb, 162–186. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 72 <-- 72 --> PDF |
D. Ballian: NOVI PRILOG POZNAVANJU OBIČNE JELE (Abies alha Mili.) S BIOKOVA Šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 SUMMARJ: This paper presents some previously reported results on the molecular-genetic level with reference to common silver fir, Abies alba Mili, from the mountain of Biokovo, as well as to some other populations of common fir and other fir species. The presented results were obtained on the basis of isoenzyme analysis as well as by the analysis of mitochondrial DNA. The discussions that in the area of Croatia there exist other kinds of fir tree Abies pardei Gaussen, Abies biokovoensis Kuš. or Abies croatica Lovrić, which was determined by observations in the field as well as by morph-metric analyses, does not have scientific grounds. On the basis of the molecular- genetic investigations on common fir and other kinds of fir trees the morpho/ metric results were critically analyzed, since molecular genetic analysis exclude environmental influence, and in this case confirms that it is a common fir tree that grows in specific ecological circumstances, in a small isolated population at the mountain of Biokovo. On the basis of carried out comparative analyses, this paper reported that common silver fir from the small population at the Mountain of Biokovo falls into the groups of the genus Abies alba, and therefore any other taxonomic systematization is totally excluded. This population is characterized by minor heterozygosis, with appearance of genetic drift, which gives a specific quality to this small habitat, but also excludes the appearance of any other new species of fir in that area. |