DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 67 <-- 67 --> PDF |
D. Ballian: NOVI PRILOG POZNAVANJU OBI]NE JELE (Abies alba Mill.) S BIOKOVA šumarski list br. 1-2, CXXIX (2005), 63-70 činjenice pokazuju se pogodnim za populacijsko-genetičke analize i određivanje srodstvenih odnosa unutar i između rodova ili populacija. Tako imamo dvije faze kretanja gena, putem ženskoga roditelja ili putem sjemena, i putem muškoga roditelja ili polena. Stoga geni (genomi) koji se nasljeđuju putem ženskoga roditelja obično ostaju unutar populacije. Za razliku od mitohondrijske DNK koja je dosta konzervativna, jezgrina DNK je pod snažnim utjecajem polena i rekombinacija, te može razmjenjivati materijal na relativno velikim udaljenostima. U svom sastavu mitohondrijska DNK imaju relativno mali broj gena (oko 90) u odnosu na svoju veličinu, a oni su pod manjim selekcijskim pritiskom od jezgrinih. Tijekom evolucije velik broj gena iz mitohondrija se izgubio, jer je vremenom prešao u jezgru. Do sada su provedena istraživanja mtDNK na običnoj jeli, RASPRAVA Na molekularno-genetičkoj razini obična jela s Biokova ne razlikuje se od populacija iz Gorskoga kotara. Za razlike između malih izoliranih populacija obične jele, spram velikih populacija, prema D u c c i j u (1991) od bitnoga su utjecaja i antropomorfne promjene koje su se dogodile u posljednjih 2000 godina, i koje su ostavile vidnoga traga na običnu jelu, posebice u malim izoliranim populacijama. Tablica 1. Broj nađenih alela kod različitih vrsta jela Table 1 Number of allel from diferent fir species Liepelt i dr. 2002; Gömöry i dr., 2003, a ona mogu pomoći u rješavanju problema taksonomije obične jele s Biokova. Mitohondrijska DNK kod obične jele u Europi pokazuje samo dva haplotipa (L i e p e l t i dr., 2002, G ö m ö r y i dr., 2003) koji predstavljaju dva glacijalna pribježišta obične jele tijekom glacijacije, te su podrijetlom s Apeninskog i Balkanskoga pribježišta. L i e p e l t i dr. (2002) su u svom istraživanju za populaciju Biokova dobili dva haplotipa, kao i kod određenih populacija iz Gorskog kotara, što upućuje na postojanje križanja u postglacijalnome razdoblju između obične jele podrijetlom iz dva pribježišta. Ovo također ukazuje na to da je u prošlosti jela s Biokova bila povezana s velikim populacijama, te da je između njih postojala stalna izmjena genetičkoga materijala. – Discussion Kada govorimo o populaciji Biokovo i analizi enzimskih sustava u njoj, znamo da su u njoj nađeni svi izoenzimski genski lokusi, kao i raspored migracijskih zona i broj vrpci, te relativno mala genetička odstupanja, koja karakteriziraju običnu jelu u središnjoj i južnoj Europi (tablica 1) te određuje njenu pripadnost. |