DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 86     <-- 86 -->        PDF

O NEKIM KAĆUNOVICAMA ŠUMSKIH
STANIŠTA MEDVEDNICE


Istražujući floru kaćunovica ili orhideja (Orchidaceae)
Hrvatske, već sam odavno zamijetio kako je istraženost
Medvednice u tom pogledu razmjerno mala i
nedostatna, unatoč znatnoj površini koju zauzima ova
gora središnje Hrvatske, te unatoč razmjerno većem
broju istraživača koji su istraživali njezinu floru. Samo
površina u okviru Parka prirode Medvednica iznosi
oko 228 km2.


Poznato je kako najveći broj svojti kaćunovica naseljava
travnjačke površine. Na svojte koje rastu u
šumi otpada razmjerno mali broj. Budući da cijelu
Medvednicu u najvećem dijelu (63 %) prekrivaju šume
različitih vegetacijskih tipova, posebno je bio poznat
mali broj svojti na tim staništima. U rodu kruščika
(Epipactis) koji odreda sadrži “šumske” svojte, na
Medvednici je donedavno bila poznata samo – jedna.


Ako se uzmu u obzir svi dosadašnji nalazi kaćunovica
na Medvednici, od najstarijih zapisa u literaturi
(S c h l o s s e r-Vu k o t i n o v i ć , 1869; H i r c , 1899,
1905.) pa sve do današnjih dana, do istraživanja 1999.
(H r š a k et al.), vidljivo je, kako su na prostoru Med


vednice, tj. ne samo Parka prirode Medvednica, utvrđene
33 svojte kaćunovica, od čega tek dvije u rodu
kruščika.


Ovakvu spoznaju nisu promijenila ni novija istraživanja
iz 1999. flore kaćunovica Parka prirode Medvednica,
koje je provela grupa naših znanstvenika botaničara
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu i u kojima su od 33 ranije zabilježene
svojte terenskim istraživanjima utvrđene samo 22, odnosno
samo jedna svojta u rodu kruščika, i to širokolisna
kruščika, Epipactis helleborine.


Tijekom nekoliko vlastitih uzastopnih obilazaka
različitim dijelovima Medvednice tijekom 2004. godine
dogodila su se mnoga orhidološka otkrića i iznenađenja.
Ukratko, ona su pokazala kako je Medvednica
osobito bogata kaćunovicama i to upravo svojtama u
rodu kruščika. Samo mali dio tog bogatstva želim
ovdje pobliže iznijeti.


Osim po velikoj zastupljenosti šumskog pokrivača,
Medvednica je poznata i po znatnom broju izgrađenih
prometnica, raznih vrsta i namjena te po razmjerno ve-


Slika 1. Zelenkasto ljubičasta kruščika (Epipactis viridiflora) Slika 2. Zelenkasto ljubičasta kruščika (E. viridiflora) iz okolice
G. Vrapča u početku vegetacije
84




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 87     <-- 87 -->        PDF

likom broju planinskih objekata različitih vrsta. Osim
toga, ta je naša planina odavno poznata planinarima i
brojnim izletnicima čije su staze i putovi premrežili
ovu lijepu hrvatsku planinu. Ovaj kratki osvrt na dio
medvedničku floru je i svojevrsna potvrda stabilnosti i
dobre očuvanosti šumskih ekosustava Medvednice,
unatoč velikim i raznovrsnim čovjekovom utjecajima.
U vezi s tim treba se prisjetiti i svih onih brojnih napisa
i prosvjeda različitih “ekologa” i planinara, nerijetko i
njihovih čelnika, koji su na šumarske djelatnike navalili
drvljem i kamenjem glede tobožnje devastacije,
prekomjerne sječe i lošeg gospodarenja upravo šumskim
bogatstvom ove planine.


Tijekom 2004. godine na području Medvednice
utvrđene su ove svojte u rodu kruščika (Epipactis):


1. Epipactis helleborine, širokolisna kruščika
2. Epipactis helleborine subsp. minor, mala
širokolisna kruščika
3. Epipactis helleborine f. orbicularis,
okruglastolisna kruščika
4. Epipactis voethi, Vetova kruščika
5. Epipactis muelleri, Melerova kruščika
6. Epipactis neglecta, zanemarena kruščika
7. Epipactis zagrabiensis, sp. nova,
zagrebačka kruščika
8. Epipactis rivularis, sp. nova, potočna kruščika
9. Epipactis microphylla, sitnolisna kruščika
10. Epipactis atrorubens, tamno purpurna kruščika
11. Epipactis viridiflora, zelenkasto-
ljubičasta kruščika
12. Epipactis peitzii, Pejcova kruščika
Uz svojte u rodu Epipactis otkrivena je na Medvednici
i svojta jesenska zasukica, Spiranthes spiralis, koja
do sada nije bila zabilježena za ovu planinu.


Ponajprije, obilaskom u VI, VII i VIII mjesecu,
osobito gornje trećine Medvednice, utvrđeno je masovno
pojavljivanje naše najraširenije i najobičnije
“šumske” kaćunovice širokolisne kruščike (Epipactis
helleborine) na mnogim lokalitetima. Usporednom
analizom mogao sam ustanoviti kako je upravo Medvednica,
skoro u svim svojim dijelovima, jedno od najbogatijih,
ako ne i najbogatije nalazište ove “šumske”
kaćunovice u Hrvatskoj. Idući od Sljemena prema
podnožju planine cvatnja joj se postepeno vremenski
produžava, a manji broj primjeraka naći ćemo u podnožju
u cvatnji i tijekom mjeseca rujna. Stotine i stotine
primjeraka rastu uz okrajke šumskih prometnica, uz
okrajke pješačkih staza, uz male šumske čistine i prosjeke,
uz odmorišta i okretišta i sl. U vrijeme najveće
cvatnje tijekom mjeseca srpnja, na mnogo mjesta i na
mnogim primjercima tijekom najtoplijeg dijela dana


mogu se zamijetiti brojni kukci, osobito ose i pčele,
koji obilaze cvatove širokolisne kruščike i iz cvjetova
sišu slatki nektar. Neke od njih vidimo i opijene od
produkata fermentiranja šećera.


Širokolisna kruščika je svojta koja na Medvednici
iskazuje svoj potpuni, nevjerojatan, raspon variranja.
Tako se može na terenu zamijetiti veći broj njezinih
varijacija, crvenih formi, formi s dugim epihilom i dr.,
ali i križanaca. Ovom dijelu problematike trebalo bi u
buduće posvetiti posebnu pozornost, jer tek predstoje
iscrpnija istraživanja.


Svojta se javlja i s malim oblikom, podvrstom minor,
koja je također zastupljena u velikoj populaciji,
osobito u gornjim dijelovima planine te s oblikom
orbicularis, nešto rjeđom, s okruglastim listovima.


Nalaz ove svojte na Medvednici nije nikakva botanička
novost i nisam ga istakao kao novi botanički nalaz
u Hrvatskoj, osim oblika minor i orbicularis, ali
upravo primjer o nalaženju širokolisne kruščike na
Medvednici s tako velikim populacijama i s tolikom
varijabilnošću najzornije potvrđuje jednu od temeljnih


Slika 3. Cvat male širokolisne kruščike (E. helleborine
subsp. minor)




ŠUMARSKI LIST 1-2/2005 str. 88     <-- 88 -->        PDF

spoznaja o ekologiji kaćunovica uopće. Ona je sadržana
u tvrdnji kako je pojava i opstanak najvećeg dijela
svojti kaćunovica antropogeno uvjetovana, tj. kako se
te svojte pojavljuju najviše tamo gdje se ponajviše zamjećuju
raznoliki čovjekovi utjecaji na okoliš i na staništa,
koja i jesu oblikovana u najvećoj mjeri djelovanjem
čovjeka. Na kraju krajeva, i kompletne šume
Medvednice uzgojio je čovjek, ali na Medvednici, za
razliku od mnogih naših planina, postoje mnogobrojni
putovi i pješačke staze, izgrađeno je mnogo planinarskih
i ostalih objekata s većim ili manjim prilaznim površinama
i njihovim okrajcima. Kad toga svega ne bi
postojalo, na ovoj našoj planini koja je skoro stopljena
s glavnim gradom Hrvatske, sigurno ne bi bilo niti kaćunovica,
ili barem ne u takvim razmjerima. Kaćunovice
su upravo na tako nastalim staništima izgradile
svoje najveće populacije i tako “potvrdile” svoju tijesnu
povezanost, posrednu ili neposrednu, s čovjekom.


Sve to na svoj način potvrđuju i sljedeća dva primjera,
sljedeće dvije svojte kruščika na Medvednici:
sitnolisna kruščika (Epipactis microphylla) i zelenkasto
ljubičasta kruščika lEpipactis viridiflora, (syn. E.
purpurata)/. Prva je već davno (1869.) zabilježena za
Medvednicu, ali nije do danas bila potvrđena, a druga
za sjenovite šume Hrvatske, pa se moglo očekivati i
njezino pojavljivanje i na ovoj planini. Od 12 do danas
poznatih svojti kruščika na Medvednici, medu kojima
su i dva stenoendema, ove dvije svojte odabrane su iz
jednostavnog razloga. One su markantne svojim izgledom
i bojom (zelenkasto ljubičasta kruščika) ili se
ubrajaju u najčešće svojte orhideja na ovoj planini (sitnolisna
kruščika).


Sitnolisna kruščika je i dobila naziv po malim sivozelenim,
do 5 cm dugim i najviše do 2,5 cm širokim listovima.
Naraste od 12 do preko 50 cm visoko i u vršnom
dijelu stabljike nosi od dva do nekoliko, ali ponekad i
preko 50, sitnih, stranooplodnih i ne uvijek dobro otvorenih
cvjetova. Nakon oplodnje razviju se vrlo krupne
plodnice, najkrupnije među svim našim kruščikama, u
kojima dozrijeva na stotine milijuna sitnih sjemenaka.
Posebno ističem nazočnost nektara u čaškastom dijelu
usne, radi čega se u vrijeme cvatnje šumom širi veoma
ugodan i poprilično intenzivan miris. Zato će prolaznik i
nehotice, ukoliko se kreće u blizini veće populacije sitnosline
kruščike, osjetiti i po mirisu njezinu nazočnost,
dakle, i prije nego sto je ugleda na tlu. Svojta je nazočna
na većem broju nalazišta u Hrvatskoj, kako u kontinentalnom
dijelu, tako i na nekim otocima.


U mnogim predjelima Medvednice sitnolisna kruščika
je odista česta, masovna, biljka. Raste najviše iK
različite vrste prometnica, i na šumskim staništima s
više svjetla. Na nekim staništima na malom prostoru
od svega desetak četvornih metara može se izbrojiti na


desetke i stotine primjeraka. Pravo je umijeće to ne zamijetiti.


Zelenkasto ljubičasta kruščika nije tako česta na
Medvednici kao prethodna, ali je raširena. Na nekim
dijelovima planine populacije broje do dvadesetak primjeraka.
Naraste više od 50 cm visoko, gdjekad i preko
metar, a cijela biljka se ističe slabijom ili jačom ljubičastom
bojom, koja je osobito zamjetna u prvim fazama
vegetacije. Dio biljaka raste u najvećoj šumskoj
sjeni te je u vezi s tim i dio ishrane heterotrofan, saprofitski,
preko odebljalih podanaka koji na nekim dijelovima
imaju razvijene sisaljke za primanje hranjivih
tvari i iz organski sadržaja. I ona je stranooplodna i ima
mnogo nektara kojim, kao i ugodnim mirisom, hrani i
mami kukce oprašivače. Cvjetovi su srednje veliki,
potpuno otvoreni, bjeličasti, skupljeni u gust ili, rijetko
rastresit cvat u gornjem dijelu stabljike. Cvate već od
kraja mjeseca lipnja pa sve do kraja rujna. U Hrvatskoj
je do sada poznata s Kalnika, Ivanščice, Ravne gore i
okolice Plitvičkih jezera. Dosadašnja istraživanja ove
svojte na Medvednici ukazuju na spoznaju o njezinoj
velikoj populacijskoj varijabilnosti, pa će daljnja istraživanja
i populacijska analiza, nadam se, pokazati
opravdanost izdvajanja još jednog taksona u ovom
kompleksu populacija i individua.


Iscrpnijim botaničkim istraživanjima, u ovom slučaju
istraživanjima flore kaćunovica, stječe se potpunija
i točnija slika o bogatstvu i raznolikosti naše flore. U
ovom slučaju stječu se i potpunije spoznaje o distribuciji
svojti i korigiraju se podaci o njihovoj učestalosti
na planini Medvednici, na kojoj su do sada zabilježene
44 svojte naših kaćunovica.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.