DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 57 <-- 57 --> PDF |
a) cjelovita zaštita prirode b) socijalni boljitak c) gospodarski napredak Za ostvarenje ovih ciljeva nužna je odgovornost!! 5. Ne postoji tako idealan nenarušen prirodni ekosustav s kojim se ne bi trebalo, zapravo moralo gospodariti. Upozoravam na referat akademika Dušana K l e p c a od 8. 3. 1984., pred ravno 21 godinu, koji se nedvojbeno određuje za primjereni gospodarski pristup nasuprot pasivnoj zaštiti. Riječ je o stručnim gospodarskim intervencijama na uspostavi ili održavanju optimalnog stanja temeljnih prirodnih fenomena u zaštićenom ekosustavu. Dakle, isključimo pomisao da proglašenjem NP možemo izbjeći brojne i nužne gospodarske radove i njima prateće ozbiljne troškove u Kopačkom ritu. 6. U borbi za stvarnu zaštitu okoliša i prirode, pa onda i u ovoj aktualnoj aktivnosti za proglašenje Kopačkog rita nacionalnim parkom, učinimo odmak od “romantične idile”, jer te aktivnosti nisu samo stvar osjećaja, već ponajprije znanja, dugoročnog stručnog rada, mnogih znanstvenih istraživanja i neizbježno; ozbiljnih materijalnih ulaganja. Sve ove rasprave i sukobi izostali bi kada bi na razini države postojala stručno kompetentna institucija koja bi s punom odgovornošću arbitrirala. Tužna je istina kako umjesto znanosti i struke, o ovoj problematici već dugo odlučuje dnevna politika. 7. Kada je riječ o lovnoj struci i gospodarskoj djelatnosti lovstva, onda se svaka ozbiljna stručna rasprava mora izdignuti i povući čvrstu razdjelnicu između; a) “lovca”, koji s minimalnim znanjem o prirodi, željan nagonskih užitaka uzima u svoje ruke budućnost prirodne ravnoteže, pretvarajući je u sudbinu, a istovremeno popunjava zidove “uspješnim trofejima” nadigravajući se u kolekcio narstvu sa sebi sličnima, trajno svjedočeći samo svoju jadnu istinu. b) i lovca-stručnjaka, koji stalno učeći, svim svojim aktivnostima u prirodi, uz suradnju znanosti, programirano utječe na njeno očuvanje, održanje ili uspostavu ravnoteže. Radi informacije, Hrvatske šume d.o.o., gospodare samo sa 6,9 % lovnih površina u Hrvatskoj, dok na zajednička lovišta otpada 65,5 % i na koncesije i zakup 27,6 %. 8. Na kraju, rekao bih po ne znam koji puta da nam u Europi postoje živa svjedočanstva o uspješnom funkcioniranju zaštićenih objekata prirode, posebno tamo gdje je temeljni fenomen šumski ekosustav, pod upravom državnog šumarstva (Austrija, Bavarska, Italija), pa bi možda ta iskustva i nama dobro mogla poslužiti. Ovakva reakcija na grube i netočne ocjene iz pisanog prijedloga i obrazloženja za donošenje Zakona o proglašenju PP Kopački rit, nacionalnim parkom, izazvala je još burnije i grublje intonirane reakcije Predsjednika Odbora za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, gospodina Slavka Linića. No, daljnja rasprava u tišem tonu, iz redova struke (Ministarstvo kulture, Ministarstvo zaštite okoliša, Državni zavod za zaštitu prirode, HAZU i drugi) potvrdila je nezrelost prijedloga, pa je glasovanjem konačno i sam prijedlog od Odbora za prostorno planiranje i zaštitu okoliša odbijen. Prenoseći događanje na Odboru, Večernji list je 16. ožujka na dvije stranice u naslovu naglasio LOV NAKOPAČKI RIT. Iskoristio bih na kraju svega ovoga mali prostor kako bi ustvrdio da Kopački rit nije i ne smije biti “lovina” nikakvih, privatnih interesa, interesa političkih stranaka niti lobija, već vrlo ozbiljan, stručno odgovoran, nacinalni interes svih nas zajedno. Tomislav Starčević AKTUALNA PROBLEMATIKA U HRVATSKOM ŠUMARSTVU Ovaj je prilog skraćeno i neznatno izmijenjeno izlaganje održano 13. travnja 2005. godine u Hrvatskoj gospodarskoj komori na seminaru o šumarstvu i drvnoj industriji. Izostavljen je općeniti dio o veličini, značenju i organiziranosti šumarskoga sektora u Republici Hrvatskoj. Trenutačni je središnji problem šumarstva Republike Hrvatske restrukturiranje trgovačkoga društva Hrvatske šume, izrada novoga Zakona o šumama u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, reforma visokoga školstva po Bolonjskoj deklara ciji na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i posebno na prilagodbu cijeloga šumarskoga sektora zakonodavstvu Europske unije. Kako je reforma školstva tema idućih Dana šumarstva Hrvatske, u ovom ću kratkom kritičkom osvrtu obraditi problematiku vezanu uz djelatnost Hrvatskih šuma d.o.o. i šumarskoga sektora, posebno Uprave za šumarstvo u resornom ministarstvu. Osvrt se odnosi na razdoblje od protekle četiri godine, a temelji se na aktima iz zakonodavstva, na poslovanju društva Hrvatske šume, Nacionalnoj šumarskoj politici i strategiji Sabora RH, na raspravama u Hrvat |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 58 <-- 58 --> PDF |
skom šumarskom društvu, poglavito referatima držav- člana u Nadzornom odboru Hrvatskih šuma. Osim toga noga tajnika i direktora Hrvatskih šuma na godišnjoj veći je dio ocjena iznesen u političkom programu skupštini u lipnju 2004, na nalazima irske konzultant- HDZ-a u predizbornoj kampanji 2003. godine u kojoj ske tvrtke COILLTE, te na vlastitim stajalištima kao sam i sam sudjelovao. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Razdoblje nakon 2000. godine u Upravi za šumarstvo i lovstvo Ministarstva poljoprivrede i šumarstva obilježavaju aktivnosti oko transformacije javnoga poduzeća Hrvatske šume u trgovačko društvo i donošenje Nacionalne šumarske politike i strategije uz nastojanja da se kadrovski ojača šumarski sektor. Najznačajniji je rezultat svakako donošenje strategije, ali su iz toga razdoblja poznate aktivnosti na ozakonjenju i provedbi služnosti na šumi i šumskom zemljištu unatoč protivljenju šumarske struke – najčešće iznošenima na godišnjim skupštinama Hrvatskoga šumarskoga društva. Iz toga će razdoblja ostati u sjećanju potpuna pasivizacija i poltronski odnos Ministarstva prema politici u javnomu poduzeću, poslije trgovačkomu društvu. Podržavalo se donošenje odluka koje su, primjerice, bile u funkciji pozitivnoga prikazivanja godišnje bilance za 2001. godinu poznatim manevrom oko smanjenja amortizacije, prodajom preko 30 milijuna kuna dionica Zagrebačke banke za 2002. godinu, a 2003. je završila sa 16 milijuna kuna negativno, što je bila i logična posljedica. Začuđuje činjenica da se u tom razdoblju na čelu šumarskoga i lovnoga sektora našao pomoćnik ministra doktor znanosti drvne tehnologije (drvna industrija je tada bila u Ministarstvu gospodarstva) unatoč 1200 šumarskih stručnjaka visoke školske spreme i preko 100 stručnjaka sa znanstvenim titulama iz šumarstva. Promjenom vlasti mijenja se i ustroj Ministarstva, osnivaju se tri uprave i prima veći broj djelatnika, donosi se veći broj zakonskih i podzakonskih propisa, ali se s njima ne postiže napredak u struci. Prijedlozi nacrta zakona, pravilnika i drugih propisa rađeni su prema raspravama u Hrvatskom šumarskom društvu površno, na brzinu, bez temeljite prethodne pripreme i rasprave te su stoga doživljavali ozbiljne kritike. U rujnu 2004. godine Ministarstvo je predložilo Nacrt prijedloga Zakona o šumama kakav nismo imali u povijesti (u jednom trenutku istodobno od istoga naslova kolale su tri verzije). Potpuno je centralizirao sustav, a trgovačko je društvo tretirao kao državni servis. Na sreću od njega se, najviše zahvaljujući direktoru i radnoj skupini Hrvatskih šuma, odustalo. Potom slijedi Zakon o klasificiranju neobrađenoga drva i u studenome važan Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, potom dvije izmjene “lakših” zakona s veoma malim promjenama. Doneseni su po hitnom postupku, a pravu blamažu u Saboru je doživio pokušaj donošenja Zakon o lovu, također po hitnom postupku krajem 2004. godine, nakon čega je vraćen na ponovnu izradu. Nakon nekoliko verzija, početkom ožujka 2005. Zakon o šumama je dostupan, te se mogu dati primjedbe, no pojedinačno, bez rasprave i stava relevantnih institucija. I kad se činilo da će u prihvatljivom obliku biti upućen Vladi, prije nekoliko tjedana opet se mijenja i njegovo se donošenje prolongira. Nadalje, šumarski sektor u Ministarstvu, ali i uprava Hrvatskih šuma ne pronalaze odgovor na sve veće pritiske na šumu i šumsko zemljište. Ono se uz velike afere prodaje ili ustupa drugima bez pravoga odgovora što od toga ima šumarstvo u Hrvatskoj i je li nam to cilj. Zabrinjava činjenica da je očito protuzakonito podizanje nasada (maslinici i vinogradi) i kamenoloma ozakonjeno u studenome 2004. godine Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o šumama, nakon čega i Državno odvjetništvo utvrđuje da na državnom zemljištu, ako se mijenja namjena, ne može biti utvrđeno pravo služnosti. Poslije Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva mijenja jedan članak u Metodologiji o obračunu naknade za oduzeta i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu u gospodarskim zonama po 1 kn/ha, što sve uzrokuje velike pritiske na šume i šumska zemljišta u Istri i Dalmaciji. Sve se to događa unatoč činjenici da je vlasništvo između Hrvatskih šuma i Vlade RH u mnogim slučajevima nerazjašnjeno i da primjerice samo u Dalmaciji ima 270 000 ha napuštenih poljoprivrednih površina. U tom je segmentu izostala zajednička politika Ministarstva i Hrvatskih šuma u kojoj bi primarnu korist imalo šumarstvo, a time i država kao vlasnik. U sadašnjem trenutku od tih radnji mnogo je veća šteta, jer je rad uprave Hrvatskih šuma opterećen upravo tim događanjima s vrlo lošim odrazom i proizvoljnim interpretacijama u medijima i javnosti. Sve to vrijeme Hrvatsko šumarsko društvo više se puta dopisima i amandmanima obraćalo Ministarstvu i nadležnomu saborskomu odboru o neprihvatljivosti takvih postupaka, no bez uspjeha. Zaključno, za proteklo razdoblje može se za šumarski sektor u Ministarstvu konstatirati ignorantski odnos prema stručnim institucijama i inicijativama, što je rezultiralo nezadovoljstvom s njegovim radom. Dojam je da se nastojao |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 59 <-- 59 --> PDF |
donijeti relativno velik broj zakonskih i drugih akata nepotrebno po hitnom postupku kako bi se pokazao velik rad i ažurnost. No, po ocjeni šumarskih stručnjaka zakoni i ostali akti loše su pripremani, izbjegavale su se javne rasprave, lutalo se u pripremi i donošenju našega temeljnoga zakona – Zakona o šumama, a u Ministarstvu se uvelike osjeća nedostatak koordinacije na relaciji državni tajnik – pomoćnici ministra, te se sadašnje stanje mora ispraviti. Sve to, unatoč izjavama državnoga tajnika na godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskoga društva u lipnju 2004. o potrebi jedinstva struke, stvaranju lobija i slično. Ministarstvo mora posebice pokrenuti inicijativu za uređenje odnosa sa Zavodom za zaštitu prirode u Ministarstvu kulture jer ovakva zaštita i ignoriranje rada šumarskih stručnjaka izaziva višestruku štetu. Treba istaknuti ulogu Ministarstva u donošenju odluke Vlade RH o prestanku dirigiranih cijena u prodaji drvne industrije, čime su stvoreni uvjeti za redefiniranje odnosa šumarstva i drvne industrije. Stvorene su i osnovne pretpostavke za realne tržišne odnose koji će osigurati stabilnost obaju sektora. Hrvatske šume d.o.o. Državnim šumama (1 992 000 ha) gospodare Hrvatske šume d.o.o. s ukupnim godišnjim prihodom od 1,9 mil. kn i 9500 zaposlenih, za čije plaće treba oko 900 milijuna kuna godišnje. Općenito, karakterizira ih izrazit centralistički sustav i donošenje svih odluka u direkciji u Zagrebu, loše riješeno pitanje vlasništva u trgovačkom društvu takva profila, troškovi poslovanja koji su veći za 20–30 % nego u sličnim trgovačkim društvima u drugim, u šumarskom smislu dobro razvijenim zemljama, ili u sličnim tvrtkama u Hrvatskoj. Na te je činjenice upozorio direktor Hrvatskih šuma na godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskoga društva u lipnju 2004. godine, a irska konzultantska kuća COILLTE, koju je angažirala Vlada RH 2003. godine, ističe još i ovo: – previsok stupanj zakonodavne propisanosti koja ograničava Hrvatske šume da djelotvorno posluju u komercijalnom smislu; – nefleksibilan sustav šumarskoga planiranja iz razloga tvrdoga propisivanja onemogućuje zahtjeve današnjega tržišta i financijske realnosti; – nesposobnost da se djelotvorno planira ili gospodari zbog nedostatka poslovnih i geografskih informacijskih sustava; – nedovoljno i slabo fokusiranje na poslovni menadžment ili poslovno planiranje sa slabim obraćanjem pozornosti na kontrolu troškova i vrijednosti za novac; – donošenje odluka odvija se na neodgovarajućim razinama u poduzeću, što rezultira lošim odlukama i udvostručavanjem posla; – visoka razina udvostručavanja poslova (uprave šuma – direkcija); – složen i zbunjujući računovodstveni sustav kojemu nedostaje transparentnost (manipulacije računovodstvenim politikama – promjene tijekom godine u funkciji iskazivanja pozitivnoga poslovnoga rezultata na primjeru smanjenja amortizacije); – visoka razina transfera državnoga novca u Hrvatske šume i iz njih, kao što su vodoslivna naknada, šumski doprinosi, OKFŠ i slično, što rezultira povećanim administrativnim troškovima; – Hrvatske šume ustvari rade kao vladina šumarska agencija, a ne kao neovisno poduzeće; – kultura rukovođenja s ekstenzivnim internim aktima i pravilima rezultira nedostatkom osobne odgovornosti unutar poduzeća; – Nadzorni odbor je bez poslovnih i financijskih stručnjaka; – ljudski se resursi ne razvijaju, a prisutan je sustav postavljanja, a ne napredovanja prema sposobnosti; – u manadžmentu nema lidera koji bi umijećem, kompetentnošću i ugledom povukli proces pozitivnih promjena. Te činjenice, poglavito naglašeno centralizirano upravljanje, utječu na pasivizaciju velikoga broja kreativno sposobnih ljudi i izostanak motivacije za djelotvornost i uštede. Nema sumnje da većina tih zaključaka stoji i danas. Transformacija poduzeća u trgovačko društvo provedena je papirnato, bez stvarnih pozitivnih posljedica i promjena. Logično je da se zadrži način gospodarenja šumama, ali ne i organizacijska struktura, te je umjesto da postane jeftinije poduzeće, najednom postalo skuplje, rad sve teži, pa je 2003. godina nakon niza pozitivnih godina završila sa 16 mil. kn gubitka. Nakon dolaska nove uprave situacija se u tom području popravila, zaustavljeno je nepotrebno trošenje, smanjene su obveze po kreditnim zaduženjima i dobavljačima. Rezultat je sigurno pozitivan, postignut je uz smanjenje općih rashoda povećanim etatom, povećanjem internoga cjenika šumskouzgojnih radova, povećanjem sredstava OKFŠ-a |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 60 <-- 60 --> PDF |
i izostankom investicija. Odgovorno tvrdim da bez ozbiljne reforme ovo stanje nije dugoročno održivo. Interni cjenik šumskouzgojnih radova i metodologija obračuna oduvijek su bili kategorija za mogućnost manipulacije godišnjom bilancom, pa i opstanka uprave, te bi to ubuduće trebalo drugačije tretirati. U tom se slučaju ne bi moglo dogoditi da u bilanci za 2004. godinu Uprava šuma Split bude na četvrtom mjestu po iskazanoj dobiti (9 240 000 kn) ili treća po učinkovitosti u odnosu na plan s indeksom 334, a svi smo savršeno svjesni čega je to posljedica. Zabrinjava da je primjerice desetogodišnji etat hrasta ostvaren u osam godina, što će sigurno imati posljedice na gospodarenje. U posljednje vrijeme svjedoci smo velike popularizacije prijedloga tzv. Klepčeva kodeksa gospodarenja šumama (Šumarski list, 7–8/2004), ispuštajući iz vida činjenicu da je on upućen ponajprije n a m a, šumarima, i da nas upozorava kako se mora gospodariti šumom da se ne naruši njezina stabilnost. Jesmo li se zapitali što je to ponukalo našega najistaknutijega šumarskoga stručnjaka da osjeti potrebu podsjetiti ili podučiti nas što je to potrajno gospodarenje, što je normala, kako se određuje etat, odnos prirasta i etata i slično i slično – odgovori bez kojih se nije mogao položiti ispit iz većine stručnih predmeta na diplomskom studiju. Sjeća li se netko kada je održana javna rasprava, polemika ili kolegij najodgovornijih stručnjaka Hrvatskih šuma o toj problematici. Nedavno je izrađena druga osnova područja – nesumnjivo naš najvažniji izvršni dokument u gospodarenju šumama – bez upoznavanja šire javnosti, bez stručnoga sukoba mišljenja, bez znanja većine stručnjaka o tome, bez ičijega barem upita zašto je bila izvanredna, a ne redovita revizija i kako smo obavili propisane radove i mjere iz prve? Restrukturiranje društva ne može se provesti bez donošenja novoga Zakona o šumama. Ako iz njega izostanu ili se promijene neke odredbe, primjerice OKFŠ, za restrukturiranje moraju biti pripremljeni različiti modeli. No najteže je što se tu ne zna strategija i kriteriji po kojima će ići restrukturiranje, a to su primjerice temeljni kapital društva, njegov konačni oblik i struktura, veličina i broj vezanih društava i drugo. To je primarni zadatak za resorno ministarstvo i trgovačko društvo Hrvatske šume i mora se ostvariti u potpunoj suradnji koja je do sada izostala. Najbolje se to vidjelo u rujnu kada su dvije skupine – jedna iz Ministarstva, a druga iz Hrvatskih šuma, donijele dva sasvim suprotna prijedloga Nacrta Zakona o šumama. Zaključno, bitna reorganizacija najvažnijega čimbenika u šumarskom sektoru Hrvatske – Hrvatskih šuma d.o.o. – mora osigurati decentralizaciju cijeloga sustava i preko nje utjecaj i korist od šuma za lokalnu zajednicu, riješiti pitanje vlasništva na relaciji država – trgovačko društvo, osigurati profitabilno poslovanje samostalnih društava i pozitivno utjecati na čimbenike o kojima ovisi djelotvornost poslovanja. To je ujedno bio i zaključak programa stranke koja je trenutno na vlasti u predizbornoj kampanji 2003. godine. Tada je također prihvaćeno da se to sve mora ostvariti uz pravilno gospodarenje i unapređenje stanja naših šuma, a cijeli proces trebaju voditi odgovorni i kompetentni stručnjaci, čiji bi izbor bio lišen tradicionalizma političkih, rodbinskih, zemljačkih i inih sposobnosti. Jasno je da po jedno ključno mjesto u Ministarstvu i Hrvatskim šumama postavlja stranka koja osvoji vlast, no ta bi stranka trebala postaviti svoje najsposobnije, a ne “najpodobnije” stručnjake. Pogledamo li tako, svaka značajnija stranka u Hrvatskoj ima sposobne šumare, no pitanje je hoće li oni dobiti priliku. Neka nam u tome budu primjer dvije države s kojima smo u šumarskom smislu u veoma dobrim odnosima, Finska i Austrija. Finska je u gotovo 150 godina od osnivanja poduzeća za gospodarenja državnim šumama (1856) promijenila trinaest direktora, a u Austriji je pomoćnik ministra zadužen za šumarstvo bio na funkciji preko 20 godina unatoč promjenama ministara i vlasti. U Hrvatskoj je u posljednjih 15 godina promijenjeno sedam pomoćnika ministra i jedan državni tajnik koji su vodili šumarske resore u nadležnom ministarstvu. Na kraju ističem da ovaj moj kratki kritički osvrt nije uopće uperen protiv bilo koga, jer sam u dijelu navedenih činjenica prepoznao i svoju pasivnost. Uvjeren sam više nego ikada da ovakvim stanjem ne možemo dugo izdržati, da je situacija iz godine u godinu teža. Danas se ne hoda dva koraka naprijed pa dva natrag, danas se mora trčati da bi se ostalo u mjestu. Samo takve će nas Europa pozvati i neće trebati ni moliti ni militi. Utopija je sve to očekivati od cjelokupnoga hrvatskoga gospodarstva, no šumarstvo je imalo, i još uvijek ima šansu da se kvalitetnim promjenama približi potrebama i zahtjevima kakvi se traže pri ulasku u buduće integracije. Prof. dr. sc. Joso Vukelić |