DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 61 <-- 61 --> PDF |
AKTUALNO UŠARA (Bubo bubo) – Počevši od 1971. godine od kada Njemačko društvo za zaštitu prirode (NABU) bira pticu godine, sve do prošle godine sove (Strigidae) su bile zastupljene dva puta: 1972. pticom godine proglašen je sivi ćuk šAthene noctua), a 1977 — kukuvija (Tyto alba). S izborom ušare šBubo bubo) za pticu 2005. godine ova se velika skupina po mnogo čemu osebujnih vrsta ptica u posljednjih 35 godina našla po treći put na listi “ptice godine”. Češće ih se čuje nego vidi Zbog svojih krupnih buljavih očiju i svojstvena pogleda, avetinjskog krika i noćnog načina života, sove se od davnine smatraju zlokobnim pticama (G i 1 i a r d 1968). No, one su i simboli mudrosti. Sjetimo se samo PTICA 2005. GODINE statua ovih ptica na krovu stare secesijske zgrade bivše Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. U svijetu živi preko 130 vrsta sova, od kojih su neke male poput vrapca, dok druge dosežu veličinu tetrijeba gluhana. Isključivo se hrane animalnom hranom; krupnije vrste love sisavce i ptice do veličine srne i vrane, a manje vrste pretežito sitne glodavce (voluharice na prvom mjestu), ptice i krupnije kornjaše koje najlakše love. Kako su u pravilu noćni lovci “češće ih se čuje nego vidi” (R o s e n b l a t t 2004). Posjeduju niz prilagodbi od značenja za takav način lova, loveći i po sluhu. Na prvom mjestu to je odličan vid, izvrstan sluh (u stanju su čuti i najslabije zvukove kretnji voluharice pritajene ispod pola metra dubokog snježnog pokrivača!) i meko gusto perje, zahvaljujući kojemu im je let gotovo nečujan. Iako su im oči u očnim dupljama nepokretne, zahvaljujući sposobnosti pomicanja glave i vrata u kutu većem od 270 stupnjeva praktički vide na sve strane. Pri hranjenju sove gutaju čitav plijen zajedno s dlakama i perjem, koje naknadno kao neprobavljive dijelom izbacuju u obliku gvala. Živeći pretežito u šumi i hraneći se štetnim sitnim glodavcima i kukcima sve naše sove od osobitog su značenja pri biološkom suzbijanju šumskih štetnika. Dokazano je tako da zimi odrasla sova konzumira glodavaca do jedne trećine svoje mase. Ušara – vrhunski noćni lovac ... Ušara je naša najveća sova. Od ostalih vrsta lučimo je po krupnoći građe, dugim uškama i facijalnom disku Slika 1. Ušara (Bubo bubo) naša je najveća sova. Odlikuje se krupnoćom građe, smeđom bojom perja, istaknutim uškama i Slika 2. Ušara u letu; karakteriziraju je duga obla krila, kratak rep i velikim narančastim očima. operjanost nogu sve do prstiju. Izvor: Buch der Vogelwelt, Stuttgart 1973. Izvor: Buch der Vogelwelt, Stuttgart 1973. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 62 <-- 62 --> PDF |
s velikim narančastim očima. Poput svih ostalih vrsta mase je u odnosu na veličinu relativno male, pa ih, ne bez razloga, zovu “grabežljivcem koji se uglavnom sastoji od perja”. Osnovna joj je boja perja smeđa s crnim pjegama i šarama. Glasa se svojim poznatim i dubokim “huu” i “u-huu”, dok u vrijeme potrage za partnerom i snubljenja znade proizvoditi krikove od kojih se mnogima koji ih ne poznaju ledi krv u žilama. Ušaru smatraju vrhunskim noćnim nebeskim lovcem. Iako ne prašta zečevima, vjevericama pa ni netom olanjenoj lanadi (koju redovno ščepa na spavanju podalje od majke srne), pretežito se hrani šumskim miševima, voluharicama, puhovima. Za “pušjih godina” u Gorskom kotaru glavninu obroka podmiruje sivim ili velikim puhom, te se redovno (pre)namnoži srodnik joj šumska sova (Strix aluco), uobičajena gnjezdarica Gorske Hrvatske, potvrđujući tako činjenicu da je ciklus plođenja usko povezan sa želucem. ... i brižna majka Poput većine ostalih vrsta sova ušara ne gradi vlastito gnijezdo, već koristi napuštena gnijezda drugih većih vrsta ptica ili pak odabire pogodne duplje u starim Slika 3. Neke od poznatih vrsta sova u Hrvatskoj: 1. ušara, 2. kukuvija, 3. mala ušara, 4. mali ćuk, 5. šumska sova, 6. sivi ćuk, 7. planinski ćuk. Izvor: Nüsslein 1962 stablima, pukotine u stijenju i sl. Gnijezdi se vrlo rano, još dok snijeg leži na tlu. U pologu su obično 2–7, najčešće 3, bijela i gotovo okruglasta jaja. Kako ih nosi u određenim razmacima, ptiči u gnijezdu pokazuju znatnu dobnu razliku. Ako nema dovoljno hrane stariji ptič redovno uzima veći dio ponuđene hrane izgladnjujući tako ostale, mlađe. Ženke su brižne majke, što posebno dolazi do izražaja kada je plijena malo i kada nastojeći zadovoljiti potrebe mladunčadi, sebe izgladnjuje gubeći i do 1/3 svoje mase u mjesec dana. Ptiči ne ostaju dugo vezani za gnijezdo. Kako se u okolini gnijezda gomilaju otpaci i širi smrad, grabežljivci ga mogu lako otkriti i zaprijetiti mladima. Zbog toga gnijezdo napuštaju prije nego što mogu letjeti, a roditelji ih hrane pojedinačno na tlu. Za krače letove sposobni su tek kroz dva mjeseca, a osamostaljuju se tijekom ljeta. Prema provedenim istraživanjima 2/3 mladih dočeka vrijeme kada su sposobni za krači let, dok ostali ugibaju bilo zbog pothranjenosti bilo kao plijen predatora. Kako zaštititi ušaru? Sve naše sove, pa tako i sova ušara, zaštićena je važećim Zakonom o zaštiti prirode. Na međunarodnom planu zaštićena je Bernskom konvencijom (dodatak II). Zasigurno najbolji način zaštite je da se zaštite njihova staništa. Toj svrsi najbolje će poslužiti nacionalni parkovi i drugi zaštićeni dijelovi prirode (strogi prirodni rezervati, park šume) u kojima im se osigurava sve ono što im je potrebno za preživljavanje: hrana, zaklon, mogućnost gniježđenja i podizanje mladih. Rezultati najnovijih istraživanja ptica grabljivica, koja u našim nacionalnim parkovima provodi Zavod za ornitologiju HAZU, daju naslutiti da kad su u pitanju sove stanje nije tako zabrinjavajuće. U NP “Plitvička jezera” (29.000 ha) gnijezdi čak 9 od ukupno 10 vrsta sova koje gnijezde u Hrvatskoj, a i brojnost im je značajna (Tu t i š 2005). To se nažalost ne odnosi na sovu ušaru koja je u unutrašnjosti pred izumiranjem (R a d o v i ć i sur. 2004). No, kako je još uvijek česta u priobalju u “Crvenu knjigu ptica Hrvatske” ušara je uvrštena kao niskorizična (NT) zajedno sa kukuvijom (Tyto alba), ćukom (Otus scops), jastrebačom (Stryx uralensis) i sivim ćukom (Athene noctua). Svoj prilog zaštiti ove naše najveće sove dali su i lovci koji je više ne koriste kao mamac u nekad obljubljenom lovu na vrane i ostale danje grabljivice u lovu sovom ušarom. Alojzije Frković |