DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 62     <-- 62 -->        PDF

s velikim narančastim očima. Poput svih ostalih vrsta
mase je u odnosu na veličinu relativno male, pa ih, ne
bez razloga, zovu “grabežljivcem koji se uglavnom
sastoji od perja”. Osnovna joj je boja perja smeđa s crnim
pjegama i šarama. Glasa se svojim poznatim i dubokim
“huu” i “u-huu”, dok u vrijeme potrage za partnerom
i snubljenja znade proizvoditi krikove od kojih
se mnogima koji ih ne poznaju ledi krv u žilama.


Ušaru smatraju vrhunskim noćnim nebeskim lovcem.
Iako ne prašta zečevima, vjevericama pa ni netom
olanjenoj lanadi (koju redovno ščepa na spavanju
podalje od majke srne), pretežito se hrani šumskim miševima,
voluharicama, puhovima. Za “pušjih godina”
u Gorskom kotaru glavninu obroka podmiruje sivim ili
velikim puhom, te se redovno (pre)namnoži srodnik
joj šumska sova (Strix aluco), uobičajena gnjezdarica
Gorske Hrvatske, potvrđujući tako činjenicu da je ciklus
plođenja usko povezan sa želucem.


... i brižna majka
Poput većine ostalih vrsta sova ušara ne gradi vlastito
gnijezdo, već koristi napuštena gnijezda drugih većih
vrsta ptica ili pak odabire pogodne duplje u starim


Slika 3. Neke od poznatih vrsta sova u Hrvatskoj: 1. ušara, 2. kukuvija,
3. mala ušara, 4. mali ćuk, 5. šumska sova, 6. sivi
ćuk, 7. planinski ćuk.
Izvor: Nüsslein 1962


stablima, pukotine u stijenju i sl. Gnijezdi se vrlo rano,
još dok snijeg leži na tlu. U pologu su obično 2–7, najčešće
3, bijela i gotovo okruglasta jaja. Kako ih nosi u
određenim razmacima, ptiči u gnijezdu pokazuju znatnu
dobnu razliku. Ako nema dovoljno hrane stariji ptič
redovno uzima veći dio ponuđene hrane izgladnjujući
tako ostale, mlađe. Ženke su brižne majke, što posebno
dolazi do izražaja kada je plijena malo i kada nastojeći
zadovoljiti potrebe mladunčadi, sebe izgladnjuje gubeći
i do 1/3 svoje mase u mjesec dana.


Ptiči ne ostaju dugo vezani za gnijezdo. Kako se u
okolini gnijezda gomilaju otpaci i širi smrad, grabežljivci
ga mogu lako otkriti i zaprijetiti mladima. Zbog
toga gnijezdo napuštaju prije nego što mogu letjeti, a roditelji
ih hrane pojedinačno na tlu. Za krače letove sposobni
su tek kroz dva mjeseca, a osamostaljuju se tijekom
ljeta. Prema provedenim istraživanjima 2/3 mladih
dočeka vrijeme kada su sposobni za krači let, dok
ostali ugibaju bilo zbog pothranjenosti bilo kao plijen
predatora.


Kako zaštititi ušaru?
Sve naše sove, pa tako i sova ušara, zaštićena je važećim
Zakonom o zaštiti prirode. Na međunarodnom
planu zaštićena je Bernskom konvencijom (dodatak
II). Zasigurno najbolji način zaštite je da se zaštite njihova
staništa. Toj svrsi najbolje će poslužiti nacionalni
parkovi i drugi zaštićeni dijelovi prirode (strogi prirodni
rezervati, park šume) u kojima im se osigurava sve
ono što im je potrebno za preživljavanje: hrana, zaklon,
mogućnost gniježđenja i podizanje mladih. Rezultati
najnovijih istraživanja ptica grabljivica, koja u
našim nacionalnim parkovima provodi Zavod za ornitologiju
HAZU, daju naslutiti da kad su u pitanju sove
stanje nije tako zabrinjavajuće. U NP “Plitvička jezera”
(29.000 ha) gnijezdi čak 9 od ukupno 10 vrsta sova
koje gnijezde u Hrvatskoj, a i brojnost im je značajna
(Tu t i š 2005). To se nažalost ne odnosi na sovu ušaru
koja je u unutrašnjosti pred izumiranjem (R a d o v i ć i
sur. 2004). No, kako je još uvijek česta u priobalju u
“Crvenu knjigu ptica Hrvatske” ušara je uvrštena kao
niskorizična (NT) zajedno sa kukuvijom (Tyto alba),
ćukom (Otus scops), jastrebačom (Stryx uralensis) i sivim
ćukom (Athene noctua).
Svoj prilog zaštiti ove naše najveće sove dali su i
lovci koji je više ne koriste kao mamac u nekad obljubljenom
lovu na vrane i ostale danje grabljivice u lovu
sovom ušarom.


Alojzije Frković