DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 63 <-- 63 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI PRILOG PORUKAMA PRVOG SUSRETA UDRUGA PRIVATNIH ŠUMOVLASNIKA REPUBLIKE HRVATSKE Delnice, 9–10. ožujka 2005. Nedvojbeno, vrlo dobar pokret MPŠVG-a s ciljemorganiziranog angažmana na sanaciji privatnog šumskog posjeda u Hrvatskoj održan je 9–10. ožujka uDelnicama. Ovo svakako nije prvi pokušaj da se problematika privatnih šuma zahvati, no već izvršeno ustrojavanje Odjela za privatne šume u MPŠVG-a, najavljuje ozbiljne namjere. Osobno, u problematiku gospodarenja privatnim šumskim posjedom aktivno samuključen od prvih, pokusnih Programa za gospodarenjeprivatnim šumama na području ondašnje Općine Vrbovec (1975.), pa sve do današnjih dana. Nakon što je Zakonom o šumama iz 1983. (NN 54/83.) stvorena obveza izrade programa za gospodarenje šumama u privatnom vlasništvu, Šumarija Vrbovec je tada vlastitimsnagama izradila Program s važnošću 1986–1995. Bioje to mukotrpan posao, jer smo radili po načelu “iz ma- log u veliko”, želeći svakoj čestici propisati stvarni te nužni opseg šumskogospodarskih zahvata. Griješili smo u pretpostavci, pa su nas u to rezultati provedbe toga Programa ozbiljno i uvjerili. Radi informacije i predodžbe o veličini pothvata, riječ je o; – površini šuma od 7.047 ha – broju čestica 23.252 – prosječnoj veličini čestice 0,30 ha – broju posjednika 10.802 – prosječnom posjedu veličine 0,65 ha – ukupno procijenjenoj drvnoj zalihi 544.976 m3 – prosječnoj drvnoj zalihi po 1 ha od 77 m3 Na našu žalost, bilance izvršenja propisa Programa bile su katastrofalne, pa je istoga časa bila jasno vidljiva nužnost izmjena zakonskih i podzakonskih akata koji bi sustavno stimulirali pozitivne procese, odnosno sankcionirali daljnje propadanje privatnog šumskog posjeda. Nakon desetgodišnjeg “gospodarenja”, evidentirano ostvarenje propisanih sječa, mjereno po doznaci, bilježi tek 31,8 % od propisa, što je svakako iskrivljena slika istine. Sjeklo se i prometovalo drvetom u značajno većim količinama od ovako iskazanih, jer je inspekciji fizički bilo nemoguće kontrolirati sječu, ali i prometovanje drvetom. Tragičnu, no na žalost istinitu sliku iskazuje skoro totalno neizvršenje propisanih uzgojnih radova, gdje svakako nema “bojazni” da je učinjeno nešto izvan kontrole. Ako ovaj mali uzorak istine o stanju u privatnim šumama sjeverozapadne Hrvatske ima barem kakvo-tak vo značenje prosječnog uzorka, onda je svakako istina zabrinjavajuća, a iz tog iskustva valja izvući neke prijedloge. Bitno je bolje stanje privatnog šumskog posjeda u Gorskom kotaru, no o tome je već dosta puta sve obrazloženo i jasno. O toj problematici pisao sam u ŠL 9–10/1984., ŠL 6–8/1992. i ŠL 5–6/1996. Upozorio bih na vrijednost, sada već skoro zaboravljene aktivnosti HAZU-a od 15. lipnja 1994. godine, čiji je pisani trag Zbornik radova savjetovanja na temu; PRIVATNE ŠUME U HRVATSKOJ U OZRAČJU REZOLUCUA HELSINSKE KONFERENCUE O ZAŠTITI I OČUVANJU EUROPSKIH ŠUMA Zbog operativnosti i upotrebljivosti ovog pisanog materijala, pokušat ću ukratko sažeti svoje misli i prijedloge u nekoliko točaka, uvjeren da će njihovi ciljevi i nužne aktivnosti biti prepoznatljivi. PREDLAŽEM: 1. Potrebno je novim prijedlogom ZOŠ-a dopuniti predloženu definiciju šumskogospodarskog područja, pa unutar sada jednog šumskogospodarskog područja za sve šume u Hrvatskoj, iz obrazloživih gospodarskih razloga ustrojiti barem tri osnovna šumskogospodarska područja (jednodobne kontinentalne šume, preborne šume i posebno šume mediterana i submediterana), a onda za svako od njih osigurati jedinstveni uređivački i gospodarski pristup. 2. Trajno osiguranje sredstava JBR-e za privatne šume, nužno je vezati kao poreznu obvezu na površinu šume, a ne na vrijednost doznačene drvne mase za sječu, što je značajno financijski opterećivalo dobre i disciplinirane gospodare, dok je bitno veći broj pri |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 64 <-- 64 --> PDF |
vatnih vlasnika svjesno i bez posljedica izbjegavao bilo kakvo plaćanje. Dakako da se sustav tog financijskog opterećenja mora značajno razlikovati u skladu s razlikama u osnovnoj gospodarskoj vrijednosti šume (jednodobne – preborne – krš). Takva financijska obveza rezultirat će ubrzanim procesom okrupnjavanja privatnog ili pak državnog šumskog posjeda . 3. Radi formalno pravne čistoće takvog propisa potrebno je pravno raščlaniti osnovanost ili upitnost moguće i vrlo precizno propisane solidarnosti tako izdvojenih financijskih sredstava za privatni šumski posjed. 4. Logičan i racionalan je prijedlog po kojemu će se izradu i kontrolu provedbe Programa za gospodarenje privatnim šumama povjeriti savjetodavnoj šumarskoj službi organiziranoj na razinama teritorijalnih jedinica, (općina, gradova i županija). Dakako da je nužno i dugoročno značajno, sustavno prići i edukaciji privatnih vlasnika šuma. 5. S obzirom na veliku raznolikost privatnog šumskog posjeda, ekoloških, gospodarskih i šumskouzgojnih okolnosti, potrebno je izmijenjenim ZOŠ-om i Pravilnikom o uređivanju šuma, osigurati značajno tolerantnije i ekstenzivnije gospodarske pristupe, uvažavajući krupne regionalne razlike u tradiciji lokalnog odnosa šuma-čovjek. To podrazumijeva bitno skraćene (jeftinije), globalne programe, a u izvođenju i provedbi programa, stvarnu terensku zadaću svesti na licencirane šumarske stručnjake savjetodavnih službi iz razine teritorijalnih jedinica. 6. Generalno i sustavno treba težiti okrupnjavanju privatnog šumskog posjeda uz opsežan i dugotrajan posao njegovog gruntovnog sređenja. Cilj okrupnjavanja privatnog šumskog posjeda nije jednostavno provediv. Osim ograničenja minimalne veličine šume u nasljeđivanju, potreban je čitav sustav stimulativnih mjera, ali i mjera koje ozbiljno sankcioniraju nebrigu o šumi. U tom procesu, vrlo je značajna uloga stabilnog političkog odnosa prema propisima programa. To podrazumijeva i reviziju Uredbe o izmjenama i dopunama ZOŠ-a (NN 14/93.) o obveznom preuzimanju svih šumskih čestica bivše ONI od strane Hrvatskih šuma. Zalažem se za selektivni pristup u kojem će HŠ preuzeti sve značajnije površine vezane uz državne šume gdje se otkupom šuma mogu zaokružiti veći kompleksi državnog šumskog posjeda, dok bi velik broj sitnih čestica unutar većih kompleksa privatnih šuma trebali, iz vrlo jasnih razloga, prema određenim, a stimulativnim uvjetima, preuzi mati privatni vlasnici. Sada, tim sitnim, terenski neidentificiranim, a raspršenim česticama i dalje “gospodare” njihovi bivši vlasnici, dok se HŠ d.o.o., gospodarski potvrđuju samo kroz plaćanje slivne vodne naknade. 7. Kod prometovanja privatnim šumskim posjedom predlažem da se kroz duže razdoblje (na pr. 25 godina) onemogući izmjena kulture ili promjena namjene u građevinsko zemljište. To posebno treba ograničiti u području priobalja. 8. Sustavom stimulativnih mjera (porezne olakšice i dr.) podsticati dobro gospodarenje šumama, kao i sankcioniranje lošeg gospodarskog odnosa prema šumi. To dakako podrazumijeva stručni nadzor gospodarenja, ali i nelegalnog prometovanja drvetom. 9. Vrlo dobre rezultate i potvrdu ovih zaključaka o nužnosti sveobuhvatnih aktivnosti na području privatnog šumskog posjeda, dala su istraživanja Izv. prof. dr. Jure Č a v l o v i ć a na području Šumarije Vrbovec i Jastrebarsko, te docenta dr. sc. Milana Oršanić a na području Grada Zagreba. 10.Udruživanje privatnih šumoposjednika, programirani razvoj prerade drveta i razvoj malog obrta uz korištenje sitnog tehničkog i prostornog drveta te zajednički nastup na tržištu, mogao bi uvelike izmijeniti odnos prema značaju, vrijednosti i korištenju privatnih šuma. 11.Ako se ovakav pristup sanaciji privatnog šumskog posjeda može prihvatiti, onda MPŠVG mora u skladu s ovim prijedlozima osigurati izmjenu zakonske i podzakonske regulative, kao i jedinstven sustav zaštite privatnih šuma od biljnih bolesti, šumskih štetnika i šumskih požara. 12.Program očuvanja i unaprjeđenja privatnih šuma mora prepoznati opasnosti globalizacijskih procesa u svijetu, pa onda i sustavom mjera osujetiti svaku moguću opasnost. Najavljeni sustav mjera u sanaciji, očuvanju i unaprjeđenju privatnih šuma Hrvatske, svakako nije kratkoročan, a ni lagan put. On u idejnoj pripremi zahtijeva osiguranje povjerenja vlasnika u dobru namjeru države i šumarske struke, zaštitu njegovih vlasničkih prava, ali svakako dosljedno poštivanje i izvršenje svih obveza prema šumi, koje najavljeni sustav mjera donosi. Tomislav Starčević |