DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 65 <-- 65 --> PDF |
49. SEMINAR BILJNE ZAŠTITE Opatija 8 – 11. veljače 2005. Uvod Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko društvo biljne zaštite (HDBZ) bili su organizatori 49. seminara biljne zaštite, koji je održan 8.–11. veljače 2005., a pokrovitelj je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH. Seminar je otvorio predsjednik HDBZ prof. Bogdan Cvjetko vić - Monti. Na Seminaru je bilo 650 sudionika, od toga oko 50 šumarskih stručnjaka sa Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta i iz uprave i operative Hrvatskih šuma. Nakon otvaranja Seminara skup su pozdravili organizatori i uzvanici. Podjeljene su nagrade u vidu povelje i plakete zaslužnim članovima HDBZ za unaprjeđenje struke i aktivno sudjelovanje u radu društva. Promovirani su i prigodno nagrađeni doktori i magistri znanosti, a zatim su bila dva izlaganja: R. Masten : 95. godina Zavoda za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Zavod je osnovan odlukom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva 14. srpnja 1944. po uzoru na slične institucije u Europi, a sljedbenik je institucije koja je osnovana 3. veljače 1909. Središnjica Zavoda smještena je u Svetošimunskoj 25, pokusna postaja u ulici Rim u Zagrebu a podružnice se nalaze u Solinu, Opuzenu i u Osijeku. Ukupno ima 43 zaposlena. Mnogi poznati i priznati znanstvenici, profesori i stručnjaci radili su tijekom 95 godina od kojih spominjemo: dr. Milana P an j a n a , prof. Željka K o v a č e v i ć a , prof. Josipa K i š patića i akademika Milana Maceljskog. Poslovi zaštite bilja obavljaju se u skladu s odredbama Međunarodne konvencije o zaštiti bilja, Zakona o zaštiti bilja te propisa EU i drugih međunarodnih institucija. M. M a c e l j s k i : Upoznajte prethodnike i koristite njihove spoznaje Velik je broj stručnjaka od početka 20. stoljeća do danas koji su se bavili problematikom zaštite bilja i pisali o tome u časopisima te obajavljivali knjige. Već su naprijed spomenuti doajeni zaštite bilja Panjan, Kovačević i Maceljski. Kovačević je predavao šumarsku entomologiju agronomima i šumarima. Ovdje ćemo spomenuti samo neke od najznačajnijih šumara a to su: Vajda, Androić, Spaić, Mikloš, Opalički, Harapin, Halambek, Galvaš i najmađa generacija: Hrašovec, Diminić, Margaletić, Liović, Novak, Abgbaba, Matošević, Pernek i Županić. Iz šumarske operative isticali su se: Jureša, Crnković i Bradić. Aktualne teme u zaštiti bilja Aktualne teme u zaštiti bilja bile su Genetske modifikacije u zaštiti bilja: Z. O s t o j i ć : Genetski preinačene biljke, stanje u svijetu i Hrvatskoj Prva genetska transformacija, odnosno prvi uspješni unos fragmenta DNA (deoksiribonukleinska kiselina) u stanice biljke postignut je 1982., a prvi uzgoj u polju 10 godina kasnije. Već 1996. uzgajane su genetske preinačene biljke na površini od 1,7 milijuna ha. Prve trasformacije bile su isključivo usmjerene na uspješne borbu protiv štetočinja. Postoji mogućnost zamjene kemijskim mjerama borbe protiv štetočinja, genetičkim postupcima. Te nove metode imaju svoje prednosti i nedostatke. Od tada do danas genetsko inženjerstvo tj. genetski modificirani organizmi postali Slika 1. Radno predsjedništvo Slika 2. Sudionici seminara |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 66 <-- 66 --> PDF |
su glavnom temom laika i znanstvenika. Genetski preinačeni usjevi uzgajaju se na oko 70 milijuna ha. Nameće se pitanje etičkog pristupa, brige za okoliš, sigurnost hrane i ishrane s novostvorenim plodinama i njihovim proizvodima. Znanost i društvo nemaju jedinstveni stav. Bez zakonske regulative sve navedeno ne može dobro funkcionirati ako se ne regulira: uzgoj genetski preinačenih organizama, tržište, organizacija nadzora, zaštita intelektiulanog i patentnog prava. U Hrvatskoj su genetski modificirani organizmi (GMO) djelomično regulirani kroz Zakon o zaštiti prirode (NN 162/03) i Zakon o hrani (NN 117/03). U tjeku je dovršenje zakona o genetski modificiranim organizmima. J. Igrc – Barčić, R. C. Edwards: Genetski preinačene BT kulture Genetsko inženjerstvo omogućilo je genetske transkoformacije biljaka, pa one postaju orporne na napad štetočinja. Najčešće se koriste geni bakterije Bacilus thuringiensis (Bt), koji se unose u biljke koje proizvode deltaendotoksine, a koji štite biljku od napada kukaca. Prva ugradnja Bt učinjena je na duhanu 1987. Već 1993. uspješno su preneseni geni 50 različitih kultura biljaka, od kojih su najznačajnije: duhan, rajčica, kukuruz, pamuk i soja. B.t. kukuruza u SAD-u ima 32 % od ukupne površine. Prednost B.t. biljaka je otpornost na napad kukaca i smanjenje primjene klasičnih insekticida (smanjenje otrovnosti). Slaba strana je da štetnici mogu razviti rezistetnost na GMO biljke, kao i kontaminacija onih biljaka koje nisu GMO i konačno opća zabrinutost i otpor na GMO biljke i njihove proizvode. Šumarska Na Šumarskoj sekciji znanstvenici i stručnjaci iz operative obrađuju problematiku fitopatolgije, entomologije, zaštite šuma i ekologije. Glavna tema šumarske sekcije bila je aktualni problem sušenja obične jele. Bilo je ukupno 19 izlaganja, u koje su uključeni i predavači iz Austrije, Slovenije i BiH kako slijedi: M. Harapin : Sušenje jele u prošlosti i danas Jela je izložena svim nepovoljnim abiotskim i biotskim čimbenicima kao i ostale vrste drveća. Najznačajniji nepovoljni abiotički čimbenik je ekstremna promjena klime u vidu dugotrajnih suša i nedostatka oborina. Značajnu ulogu ima antropogeni utjecaj: “kemijska klima”, prometnice, prosjeke za elektrovode, plinovode, naftovode i autoputeve, čime se ugrožava integritet jelovih šuma. Jela se je u Europi počela značajno sušiti oko 1850. u čitavom području rasprostranjenja. Značajna sušenja bila su nakon 1900. u Vogezima, u južnoj Njemačkoj, u srednjoj i istočnoj Europi. U nas je jače sušenje jele bilo 1954. na području Fužina, brzo se proširilo na cijeli Gorski kotar, Liku i Sloveniju. Tada se smatralo da je sušenje posljedica jakog napada Zakonom iz 1988. u Hrvatskoj se zabranjuju istraživanja GMO, ali se ne zabranjuje njihov uvoz. U EU je zabranjena sjetva ali je dozvoljeno istraživanje GMO. S. Kereša : Transgene biljeke otporne na kukce Komercijalno se proizvode već gore navedeni kultivari biljaka transformiranim genima B.t. Kukci mogu postati rezistentni na B.t., toksine kao i na svaki drugi insekticid. K. Capak: Potencijalni zdravstveni rizici GMO-a Pri liječenju genskih uvjetovanih bolesti, u proizvodnji lijekova i primjena biotehnologije u medicini velika su dostignuća za dobrobit čovijeka. Već se npr. 20-ak godina proizvodi rekombinirani inzulin za dijabetičare i cjepivo protiv hepatitisa B. Primjena ove metode u proizvodnji namirnica izaziva otpor javnosti i nekih stručnih krugova zbog potencijalne opasnosti za okoliš i zdravlje ljudi. Kod utjecaja GMO na ljudsko zdravlje najviše zabrinjava alergenost, prijenos gena i stvaranje hibrida. Prijenos gena iz GMO u staničje našeg tjela ili u bakterije u probavnom traktu moše nepovoljno djelovati na ljudsko zdravlje. Zatim može doći do rezistentnosti na antibiotike. Izmejnom genetskog materijala moglo bi doći do produkcije toksičnih tvari. Postoji velika zabrinutost da GM žitarice doprinose porastu alergije i imunološke osjetljivosti kod ljudi. Uza sve to opasnosti od GMO još nisu definirane i utvrđene. Tema Okruglog stola bila je mogućnost uzgoja šljive bistrice unutar područja zaraženih šarkom. sekcija jelinog moljca igličara. Kasnije se utvrdilo da je razdoblje od 1942.–1947. bilo sušno s tendencijom pogoršanja do 1967. Suša je opet nastupila krajem 20-og stoljeća i njezine posljedice su danas sušenje jele velikih razmjera. Smatramo da su sada terminalni čimbenici sušenja jele jaki napadi jelinih potkornjaka ne samo u nas, nego i u Sloveniji i BiH. M. Dasović, D. Tomljanović, M. Glavaš: Uzroci propadanja jelovih stabala i sadašnje stanje U posljednih nekoliko desetljeća nastupilo je značajno sušenje jelovih stabala, poglavito u Gorskom kotaru. U početku se smatralo da je glavni uzrok napad jelina moljca igličara. Kanije je utvrđeno da u tom procesu sudjeluje više abiotskih i biotskih čimbenika. Danas je poznato da na jelu djeluju kisele kiše i drugi polutanti, globalna promjena klime, štetni kukci, patogene gljive i neadekvatni gospodarski zahvati. Sušne i tople godine bile su u razdoblju od 1992. do 2003. Ekstremno suha i vruća bila je 2003. pa je posljedica bila katastrofalno sušenje jele. U Upravi šuma podružnica (UŠP) Gospić u 8 šumarija doznačeno je 86500 m3, u |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 67 <-- 67 --> PDF |
UŠP Senj u dvije šumarije 31333 m3 i u UŠP Ogulin u 5 šumarija 18555 m3. Fiziološki oslabljena stabla napali su potkornjaci i gljiva mednjača. M. Uščupljić, M. Dautbašić, T. Treštić: Umiranje jele (Abies alba Mill.) u šumama BiH Obična jela je najznačanija vrsta četinjača u BiH s oko 560.000 ha ili 50 % svih visokih šuma. Njeno zdravstveno stanje se pogoršava. Ima više uzročnika sušenja abiotske i biotske prirode, a proces završava napadom štetnih kukaca. Poseban značaj imaju imela (Vi s cum album ssp. abietis) i gljiva mednjača (Armillaria spp.) te potkornjaci. Potkornjaci su u prenamnoženju. Način gospodarenja je jedan od uzroka sušenja jele. B. Hrašovec : Potkornjaci “primarni” ili “sekundarni” štetnici, važni ili sporedni čimbenici pri pojavama masovnog sušenja jele u Gorskom kotaru i Lici Potkornjaci su razvili složen sustav detekcije stabala koje napadaju i na kojima se razvijaju. U stabilnim šumskim sustavima djeluju kao “sanitarci” jer nalaze fiziološki oslabljena stabla (ovdje su “sekundarni” štetnici). U uvjetima povećane “ponude” fiziološki oslabljenih stabala zbog suše, visoke temperature, obilje neokoranih stabala i grana, oni postaju “primarni” štetnici i ne biraju hranu po načelima fiziološke oslabljenosti, već napadaju i zdrava stabla kao što to čine defolijatori. To znači kad bi eleminirali potkornjake iz šume zasigurno ne bi imali tako masovna sušenja. Sekundarnost ne znači da su to štetnici drugoga reda. Šumsko-higijenskim mjerama može se sprječiti i smanjiti masovna sušenje u jelovim šumama. Kod obične smreke i običnog bora imamo na raspolaganju i biotehničke metode zaštite šuma, kao što su to npr. feromoni. Mogu se sprječiti i smanjiti masovna sušenja u jelovim šumama održavanjem šumske higijene. M. Pernek, B. Liović, Ž. Kauzlarić, M. Pleše : Prva iskustva primejne feromona za jelovog potkornjaka (Pityokteines curvidens L.) Testirani su feromoski pripravci u dva tipa klopki u svrhu lovljenja jelovih potkornjaka. Ukupno je postavljeno dvadeset klopki: 10 Theyson i 10 IMP na tri lokaliteta. Ispitan je feromonski dispezer “Curviwit” deklariran za jelina potkornjaka. Ispitivala se učinkovitost i selektivnost na ciljanu vrstu, na predatore i parazitoide. Ukupno je u IPM klopkama uhvaćeno 234, a u Thyson 117 jedinki različitih vrsta kornjaša, od kojih su neki predatori. J. J o š t : Gradacija potkornjaka na smreci i jeli 2002–2004. godine Klimatske promjene jako utječu na zdravstveno stanje šuma. Kukci osobito potkornjaci su indikatori postojećeg stanja. Potkornjaci na smreci i jeli u slovenskim šumama u 2002. prešli su iz latentnog stanja u gradaciju. Zbog napada potkornjaka u Sloveniji u razdoblju 1994.–2002. posječeno je prosječno 137.000 m3 sanitara. Zbog smrekina potkornjaka u 2003. posječeno je 406.000 m3, a 2004. oko 600.000 m3. Ukupna sječa u tom razdoblju (1994.–2004.) iznosila je 2.500.000 m3. P. J u r j e v i ć , M. G l a v a š : Mjere zaštite i sanacija ugroženih jelovih sastojina Destabilizacija jelovih prebornih šuma nastaje zbog: a) pojave čestih, uzastopnih i dugih sušnih razdoblja; b) pogoršanih gospodarskih zahvata kao što je produžena ophodnica, jačina i način sječe, neokoravanje trupaca i panjeva – nebriga o šumskoj higijeni i c) nepovoljnih utjecaja kiselih kiša i drugih polutanata. Kod masovnog sušenja u jelovim šumama nužno je poduzeti sljedeće: posjeći i izvesti sve sušce, okorati panjeve i grane, čuvati prebornu strukturu, ograničiti nadiranje bukve, unositi jelove sadnice u šumu, provoditi zaštitu od kukaca, gljiva i dr. biotskih čimbenika i gospodarskm mjerama osigurati vitalnost jelovih sastojina. J. J o š t : Staro drvo i sanitarna sječa u slovenskim šumama od 1995–2003. Sve drvenaste vrste koje postižu starost podliježu oštečenjima kao što je npr. trulež smreke, mokra srž jele i crveno srce bukve. Oštećenja utječu na vitalnost i otpornost drveća, na zdravstveno stanje i vrijednost drvnih asortimenata. Šumi treba osigurati povoljne socijalne i ekonomske funkcije, potrajnost, biološki opstanak i stabilnost šumskog ekosustava. Z. Grecs : Ugroženost smrekovih sastojina na Pohorju zbog Heterobasidion annosum i njihova obnova Na Pohorju na površini od 27.000 ha prevladavaju kulture smreke neke u trećoj generaciji. One su biološki i mehanički nestabilne i lako ih ugožavaju abiotski i biotski čimbenici. Na prvom mjestu je uzročnik crvene truleži (H. annosum). Nužna je sanacija ugroženih šuma kako bi se osigurale mnogonamjenske funkcije i uspostava prirodnog biljnog sustava. U šumu treba vratiti bukvu, gorski javor, gorski jasen i dr. listače koje tu dolaze prirodno. Započeti treba na mjestima gdje su zaštita crvene truleži. M. Jurc, K. Hojka: Dijagnostički protokol karpofaga u sustavu osiguranja kvalitete laboratorija za šumsku fiziologiju i genetiku Šumarskog instituta Karpofagni (karpos = plod, sjeme) kukci smanjuju prinos sjemena. U Sloveniji je zakonski propisana zdravstvena kvaliteta šumskog reprodukcijskog repromaterijala, posebno sjemenskog. To je regulirano Zakonima i Pravilnicima. Primjena propisanog dijagnostičkog protokola za karpofage jedan je od temelja kvali |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 68 <-- 68 --> PDF |
tetnog sjemenskog materijala. Ovaj protokol služi kao podloga za međunarodnu akreditaciju Sjemenskog laboratorija koji je sastavni dio laboratorija za šumsku fiziologiju i genetiku Šumarskog instituta slovenije u Ljubljani. D. Avtzis : Suzbijanje borovog četnjaka (Thaumetopoea pityocampa Schiff., Lepidoptera, Thaumetopoeidae) u Grčkoj Najčešći borovi u Grčkoj su Pinus halepensis, P . brutia, P. nigra, P. silvestris koji zauzimaju 880.378 ha ili 60,9 % od svih četinjača. Borovi osim ekonomske imaju zaštitnu i turističku funkciju. Najčešći štetnik na borovima je borov četnjak. Defolijacije ima svake godine različitig intenziteta od mora do 1800 m n.v. Njegova pojava utječe na: zdravlje (alargijeske reakcije), estetski izgled krajolika i gubitak na prirastu. Suzbija se svake godine. Primjenjuju se pripravci na bazi baketerije Bacilus Thuringiensis i biotehnički inhibitor hitina (Dimilin). Za monitoring se koristi seksualni feromon za hvatanje mužjaka. D. J u r c : Uloga gljiva Sphaeropsis sapinea i Cenangium ferruginosum u procesu sušenja grana crnog bora na području Krasa, Slovenija Iz višegodišnjih terenskih proučavanja i izolacije gljiva iz 525 odumrlih i 192 zdravih grana crnog bora može se zaključiti da je sušenju grana uzoročnik gljiva S. Sapinea. Gljiva C. ferruginosum spada u grupu fakultativnih (neobaveznih) parazita koji napadaju fiziološki oslabljena stabla. Gljiva C. ferruginosum u tkivu bora stalno je prisutna kao endofit. Ako se ostvare predviđanja o promjeni klime crni bor bi mogao biti eliminiran iz svog staništa u Sloveniji. D. D i m i n i ć : Utjecaj staništa na predispoziciju borova na napad gljive Sphaeropsis sapinea Od 1992. u Hrvatskoj se provodi istraživanje zdravstvenog stanja borova i uloga patogene gljive S. sapinea. Zbog napada tog patogena dolazi do sušenja dijelova krošanja i cijelih stabala dvaju borova P. nigra i P . leucodermis. U Istri na flišnim tlima nije utvrđena kao uzročnik sušenja, dok na vapnenačko-dolomitnim izaziva sušenja različitog intenziteta. M. P e r n e k , D. M a t o š e v i ć , B. L i o v i ć : Gradacije gubara glavonje (Lymantria dispar) u Hrvatskoj od 1970. godine Gubar je jedan od nepovoljnih biotskih čimbenika u hrastovim šumama. Dominirao je od 1945. do 60-tih godina prošlog stoljeća. Jače gradacije zabilježene su 1948–1950., 1962–1966., 1970–1975., 1982–1984., te 1992–1994. Primjenom softverskog paketa Statsoft Statistica 5.5 pomoću Fast Furier analize izračunat je periodizam, a kliznom sredinom trend pojedinih klasa. Rezultati pokazuju da se u 2005. može očekivati gra dacija gubara nešto slabijeg intenziteta nego ona prije 10 godina. Broj jajnih legala je iznimno visok, a gradacija je u tijeku. M. Županić, S. Novak-Agbaba: Collibya fusipes uzročnik truleži korjena na hrastu lužnjaku. Gljiva C. Fusipes je poznata pod nazivima hrastovača ili plosnatica vretenastonoga. Pripada u Basidiomycete. Plodna tijela pojavljuju se, ljeti i u jesen uz žilište stabala ili na korijenju. Izaziva bijelu trulež, a znatno oštećuje korijenov sustav. Najčešče napada hrast lužnjak, ostale hrastove i bukvu. U nas je utvrđena s malom učestalošću. Trebalo bi istražiti njen utjecaj na korijenov sustav te njenu ulogu u procesu propadanja hrastova. M. G l a v a š : Mjere zaštite šumskog sjemena od patogenih gljiva u 2003. godini Na plodovima i sjemenu nalazi se mnogobrojna i raznovrsna flora gljiva. Gljive na sjemenu smanjuju životne funkcije i klijavost ili potpunu destrukciju. Mogu biti na površini ili na unutrašnjosti sjemena. Tipovi bolesti šumskih plodova i sjemena: mumifikacija, deformacija, pjegavost i pljesnivost. Sjeme može biti napadnuto od zametanja do klijanja i sve do početka razvoja biljke. Zaštita sjemena i klijanaca je neophodna. U Hrvatskoj se je od 1995. do 2003. prosječno godišnje skupilo 1.148.337 kg sjemena hrasta lužnjaka, kitnjaka, medunca i crnike (96%), drugih listača 26.957 kg i četinjača 1615 kg (4 %). Posebna briga posvećuje se hrastovu žiru. Za njegovu zaštitu u 2003. (oko 2000 t) utrošeno je 1800 kg Vitavaksa 200 FF, Chromotirama 480 ST oko 400 kg, Cuprablau Z oko 200 kg, Cuprocaffaro 50 WP 32 kg, Dithane S-60 5kg i dr. fungicida. Sjeme četinjača tretirano je pripravcima: Mensurol FS 500, Mensurol WP 50 i Dithane. J. M a rg a l e t i ć , M. B o ž i ć , A. J a z b e c : Utjecaj oštećenja od sitnih glodavaca na visinski i debljinski prirast poljskog jasena. Utjecaj sitnih glodavaca na proces sanacije i obnove sastojina hrasta lužnjaka sadnicama poljskog jasena istraživan je u g.j. Turopoljski lug 1996. na uzorku od 2580 sadnica starosti 2 godine, kod kojih 430 (16.67 % uzoraka) zabilježena su oštećenja od sitnih glodavaca u vidu grizotina različitog intenziteta u donjim dijelovima stabljika. Kod jako oštećenih stabala zabilježeno je smanjenje radijalnog prirasta za 70–90 %, što pokazuje ulogu sitnih glodavaca kao dijela fitocenoze u nizinskim šumama. M. Jurc : Očuvanje biološke raznolikosti šuma NATURA 2000: na primjeru kornjaša S pristupom Europskoj uniji Slovenija se na području očuvanja prirode uključila u projekt NATURA 2000, koji predstavlja mrežu posebno zaštićenih po |