DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 71     <-- 71 -->        PDF

prirodne selekcije, križanja, mutacija i sl. U današnje
vrijeme ta varijabilnost i promijenjivost u sve većoj
mjeri uzrokovana je i rezultatima čovjekova djelovanja
u stvaranju novih unutarvrsnih i međuvrsnih križanaca,
hibridnih rojeva, kultivara i klonova. No, s druge strane,
u daleko većoj mjeri čovjek sve više utječe na smanjenje
prirodne raznovrsnosti živoga svijeta putem različitih
negativnih procesa kao što su klimatske promjene,
nestajanje vrsta i sl. Upravo nam ova knjiga svojim
multidisciplinarnim i modernim pristupom omogućuje


Alojzije F r k o v i ć


sagledavanje i razumijevanje relativno malenoga, ali
važnoga dijela živoga svijeta koji se naziva Golosjemenjače.
Za očekivati je da će ona osim iscrpnoga izvora
znanja biti i stalan poticaj, osobito mlađim generacijama,
za daljnja istraživanja koja će omogućiti
bolje i sveobuhvatnije razumijevanje našega biljnoga
svijeta te svih procesa vezanih za isti.


Mr. sc. Željko Škvorc


VUK U HRVATSKOJ


Uoči Božićnih praznika dobio sam u Šumarskom
društvu knjigu VUK U HRVATSKOJ, s posvetom autora
Alojzija F r k o v i ć a : “dragom kolegi – s vukom u
sretnu 2005. g.”. Koliko simbolike u ovih par riječi, jer
sam i ja, kao i autor, prije mnogo godina bio uključen u
udruge koji su se žestoko borile protiv ovoga “narodnog
neprijatelja”, kontroverznog stanovnika naših gorskih
područja i sjeverne Dalmacije.


Otrovom, vatrenim oružjem, gvožđima, hajkama,
drugim riječima svim sredstvima i tijekom cijele godine
“tamanili” smo vukove i njihovu mladunčad. Brojne
publikacije, oglasi i novčane nagrade poticali su ovu
nesmiljenu borbu. Lovački autoriteti iz raznih struktura
prenosili su na nas mlađe zadatke i organizaciju uništavanja
vukova u okviru šumarske i lovačke djelatnosti.
Bila su to takva vremena.


Moje prvo saznanje o vuku potječe još iz 1943. g.,
kada sam kao petogodišnjak vidio velikog jelena kojega
su vukovi stjerali i dokrajčili na zaleđenoj površini
najvećeg plitvičkog jezera Kozjak. Prvi put sam vuka
vidio 1947. g., kada je pred očima nas djece (unatoč
vike i galame) odnio janje Karla Pilipova (koji je imao
desetoro djece) iz Brušana kod Gospića, pa godine
1962. kao mladi šumar išao sam pješice kroz velik snijeg
od Klanca do Gospića (oko 8 km). Na tom putu
gdje nisam mnogo skretao od osnovnog puta, našao
sam 15-ak ostataka srneće divljači koje su zaklali vukovi.
To smo zvali “nalet vukova iz Bosne na plućnim
vlascima iscrpljenu srneću divljač”. Mogao bih i dalje
nabrajati razne slučajeve koji su u to vrijeme kod mene
i ostalih šumara i lovaca utjecali na mišljenje o vuku i
njegovu mjestu u prirodi.


Dok su Likom pasla mnogobrojna stada stoke sitnoga
zuba, štetama od vuka nije se pridavala velika
važnost, jer dva do tri janjeta koje je vuk u prosjeku
godišnje pojeo od velikog stada smatralo se normalnim.
Za štete na krupnoj stoci u pravilu se uključivala
solidarnost suseljana.


Promjena strukture ličkih sela (uzrokovana depopulacijom
stanovništva i drastičnim smanjenjem broja
stočara i stoke) sredinom prošloga stoljeća, utjecala je
na strukturu prehrane vuka i njegovo kretanje. Moglo
bi se reći da se prehrana vukova sve više oslanjala na
fond divljači, koji je to teško podnosio. Smanjenjem




ŠUMARSKI LIST 3-4/2005 str. 72     <-- 72 -->        PDF

hrane iz ova dva izvora, smanjivala se i nazočnost vuka
na ovome području, ali je nastavljeno njegovo istrebljenje
u svakoj prilici.


Zabrane uništavanja vukova u većini europskih zemalja
te proglašenje vuka trajno zaštićenom vrstom u
Sloveniji 1993. g., ukidanje novčanih nagrada za uništenje
vukova u BiH, pomalo su zaustavile organizirane
akcije uništavanja vuka u Hrvatskoj. Proglašenje
vuka posebno zaštićenom životinjskom vrstom u svibnju
1995. g. dogodilo se očekivano. Umjesto novčanih
nagrada za uništenje vukova, uvedene su stroge sankcije
i kazne za uništenog vuka. No ipak, proglašenje
vuka zaštićenom vrstom uzrokovalo je u glavama
mnogih lovaca i nelovaca veliku konfuziju i nedoumicu,
a suprotstavljanja mišljenja postala su u određenim
krugovima vrlo česta.


O vuku se dosta pisalo, ali uglavnom u kontekstu
vuka kao štetočine i načina njegovog uništavanja.
Knjiga Vuk u Hrvatskoj autora Alojzija Frkovića ima
sasvim drugi pristup. “Svrha je ove male monografije o
vuku da ovu prorjeđenju zvijer, koja je uživala zao
glas, prikažem u jednom drugom, ljepšem svijetlu,
kako to i zaslužuje”, napisao je sam autor u proslovu
knjige. Mislim, da je u tom svom nastojanju autor u
potpunosti uspio.


Puni naslov knjige je “Vuk u Hrvatskoj s posebnim
osvrtom na Gorski kotar i Hrvatsko primorje”. Tiskana
je u tisuću primjeraka u nakladi Primorsko-goranske
županije, tisak TKD d.o.o. Delnice. Ima 109 stranica,
obiluje fotodokumentacijom starijih crnobijelih i novijih
kolor fotografija, mnogim crtežima, tablicama i
grafikonima, koji prate već poznati profinjen, lako čitljiv
tekst autora i daju mu argumentiranu uvjerljivost.


Knjiga je podijeljena na 16 poglavlja:



proslov

vuk u vjerovanju, običajima i poslovicama,

načini uništavanja vukova kroz povijest,

gospodarenje vukom u Hrvatskoj i Gorskom kotaru

zakonska zaštita i budućnost vuka u Hrvatskoj,

sistematska pripadnost i podrijetlo,

rasprostranjenost vuka u Europi i Hrvatskoj, brojnost
i kretanje populacije,

izgled i građa tijela,

životni prostor (stanište),

prehrana i štete,

način života i ponašanje,

razmnožavanje, životni vijek i utvrđivanje starosti,

prirodni neprijatelji i bolesti,

trofeje vuka – priprema, ocjenjivanje i vrjednovanje,

vuk u karikaturi,

korištena literatura.
Ovaj sadržaj pokazuje sveobuhvatnost dijela koje
postupno, nenametljivo vodi čitatelja od vremena borbe
protiv vuka do saznanja o njegovom mjestu i ulozi u
ekosustavu. Morfologija vuka, način razmnožavanja,
kretanje čopora, utjecaj staništa na brojno stanje i drugo,
opisano je detaljno i potkrijepljeno sveobuhvatnim
istraživanjima koja su u posljednje vrijeme obavljali
naši znanstvenici prof. dr. sc. Đuro H u b e r i dr. sc. Josip
Kusak.


Posebna pozornost posvećena je kretanju brojnog
stanja vuka u Europi i kod nas. Tu se autor oslonio na
dostupne izvore, koji očito nisu uvijek sasvim vjerodostojni,
jer su se bazirali na broju odstrijeljenih primjeraka
te sumnjivih lokalnih izvješća. Tako je na primjer
logično da se poslije Prvog svjetskog rata odstrijelilo
više vukova, kada se velik dio vojnika vratio s istočnog
i talijanskog fronta (mnogi su sa sobom donijeli
oružje), što ne mora značiti da ga je bilo osjetno više.
Promatranje vuka zbog njegovog stalnog kretanja ne
daje također dobre podatke jer kako kaže narod u Lici
“vuka se nemo’š nagledati”, a “bodul” će reći: “vidija
san čovika što pozna čovika, koji je vidija vuka”.


O tome da li je procijenjeno brojno stanje (na temelju
više neovisnih metoda) od 130–170 jedinki na površini
Hrvatske podcijenjeno ili precijenjeno, teško je
reći. Na području Like koja je oduvijek bila glavno stanište
vuka sigurno danas boravi relativno malen broj
vukova, ali ga radi boljeg izvora hrane sjeverna Dalmacija
ima znatno više nego nekada. Jedan lički lovac
kaže: “ako se EU boji za nestanak vuka, neka pusti svake
godine na ličku Plješevicu 100 ovaca, pa će vidjeti
da će vuka ponovo biti”.


Straha o skorom nestanku vuka s ovih područja ne bi
trebalo biti, pogotovo ako se pogleda na podatke o brojnom
stanju vuka u zemljama bližeg i daljeg okruženja
(BiH 800, SiCG 500, Slovenija od 50–100, Makedonija
više od 1000, Albanija 250, Bugarska 1000, Rumunjska
2500), ali ipak treba se sjetiti da je vuk nestao iz većine
srednjeeuropskih zemalja u relativno kratkom vremenu,
pa se i danas poduzimaju skupi zahvati za njegovu reintrodukciju.


Čitatelji raznih kategorija naći će u monografiji o
vuku praktički sve što se danas zna o vuku, a ona je
istovremeno poučna i zanimljiva lovačka literatura.
Šteta što autor nije imao dovoljno podataka da s istim
opsegom obradi i tradicionalna staništa vuka u Lici i
sjevernoj Dalmaciji i prilike koje tamo vladaju, ali ga
na to ni naslov knjige ne obvezuje. Sigurno se s osnovnim
motom knjige, da vuk ima pravo na postojanje u
prirodi, koje proizlazi iz prava svih živih bića na međusobni
suživot, svi ne slažu, ali će ih čitanje ove knjige
zasigurno potaknuti na razmišljanje.


O štetama koje vukovi čine na domaćoj stoci i divljači
u knjizi je pisano mnogo. One postoje i nisu male,