DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 103 <-- 103 --> PDF |
IZAZOVI ZA EU Uz izazove s kojima su u procesu integracije suočene zemlje srednje i istočne Europe, moguće je izdvojiti i nekoliko pitanja koja predstavljaju izazove za samu EU u procesu proširenja na istok. (1)Nedostatnost instrumenata EU (strukturalni fondovi) u suočavanju s regionalnim nejednakostima unutar EU nakon priključenja zemalja kandidata. Ti instrumenti, naime, preferiraju stare u odnosu na nove članice. (2)Problem povećane nejednakosti unutar pojedinih novih članica nakon ulaska zemalja srednje i istočne Europe. Ove nejednakosti mogu biti izvor društvenih kriza, a time i smanjene podrške integraciji. (3)Poljoprivreda, zbog povećanja cijena u zemljama srednje i istočne Europe. (4)Ilegalna imigracija u EU, koja će se možda povećati u proširenoj EU. (5)Institucionalna prilagodba EU kako bi bila spremna primiti nove članice. (6)Problem upravljanja procesom proširenja, gdje će neke zemlje znatno zaostajati za drugima pri ulasku u EU. Primjer: Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Bugarska i Rumunjska U zadnjih nekoliko godina zemlje srednje i istočne Europe prošle su kroz socioekonomske promjene, približile se EU te išle ukorak s globalizacijom. Ovi procesi odvijali su se istovremeno, tako da nije uvijek moguće odvojiti troškove i koristi priprema za integraciju u EU od troškova i koristi transformacije i globalizacije. Ovi potonji pojavili bi se čak i da integracija u EU nije bila prioritetni cilj. Proces pripreme za priključenje zemalja srednje i istočne Europe Europskoj uniji ušao je u kvalitativno novu fazu. Politička, gospodarska i društvena transformacija dosegla je kritičnu točku kad se promijene trebaju provesti u do tada netaknutim i politički osjetljivim sferama te stvoriti uvjeti za održivi razvoj. Kako pregovori napreduju i ulaze u sve više tehničkih detalja, tako sve vidljivijima postaju razlike u mogućnostima pojedinih kandidata da se prilagode zahtjevima EU. Iako su Bugarska i Rumunjska već potpisale sporazum o priključivanju prema kojem bi EU društvu trebale pristupiti 2007. njihovo pridruživanje u tom roku još uvijek nije potpuno sigurno, te bi se u slučaju nepoštivanja odredbi navedenog sporazuma moglo odgoditi na godinu dana. Eventualna odgoda bi sa sobom povukla i znatne financijske gubitke. Prema procjenama, ta zemlja bi u slučaju nepristupanja u predviđenom terminu izgubila 800 milijuna eura. No, unatoč nekim suprotnim tvrdnjama, nije izvjesno da će se tako nešto ostvariti. U prilog tome govore i informacije da je Bugarska gotovo u potpunosti uspjela iskoristiti sredstva iz pretpristupnih fondova SAPARD i Phare, dok je s ISPA-om nešto teža situacija jer su se pojavili problemi pri izgradnji cesta zbog nacionalizacije zemljišta. Raniji ulazak u EU znači i raniju mogućnost korištenja fondova i stvaranja pobjednika. Fondovi se trebaju investirati u one zone koje imaju najveći potencijal, a one su najčešće razvijenije, ali ne nužno i najrazvijenije zone. Ovakav pristup može kod stanovnika manje razvijenih područja dovesti do osjećaja da su relativni gubitnici, iako će, naravno, i oni imati koristi od fondova. Prioriteti prilagodbe EU Pomoć Europske unije čini većinu pomoći koja stiže u Hrvatsku. Ona je usmjerena na područja definirana u Europskom partnerstvu i Mišljenju Europske komisije te uključuje pomoć u gospodarskom sektoru, jačanju uprave. U zaključcima Mišljenja utvrđeni su sljedeći ključni prioriteti u provedbi pravne stečevine Zajednice te se navode po redu važnosti: 1) okoliš – bit će potrebni znatni napori, uključujući značajna ulaganja i jačanje upravne sposobnosti za provedbu zakonodavstva; 2) socijalna politika i zapošljavanje, poljoprivreda, telekomunikacije i informacijska tehnologija, regionalna politika, pravosuđe i unutarnji poslovi, tržišno natjecanje, slobodno kretanje roba, osoba i usluga – morat će se uložiti prilični napori u cilju usklađenja zakonodavstva; 3) pravo trgovačkih društava, ribarstvo, promet, energija, zaštita potrošača i zdravlja, carinska unija i financijska kontrola – moraju se uložiti određeni na pori kako bi se osigurala sukladnost s pravnom ste čevinom Zajednice. Treba uzeti u obzir da fondovi pomoći EU ne obuhvaćaju pomoć za unaprjeđenje osnovnog školstva i socijalnog sektora. Stoga su školstvo, zdravlje i pomoć socijalno ugroženim skupinama područja u kojima Hrvatska traži veću pomoć drugih donatora. Sljedeća područja drže se mogućim strateškim ciljevima inozemne pomoći: pomoć u pružanju socijalne zaštite na područjima posebne državne skrbi; potpora reformi zdravstva; jačanje upravnih struktura za koordinaciju programa socijalne sigurnosti; jačanje i potpora suradnji između nevladinih udruga i državnih institucija; davanje veće pomoći za sudjelovanje u međunarodnoj istraživačkoj suradnji; potpora projektu e-Hrvatska. |