DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 113     <-- 113 -->        PDF

manja), od čega jednu trećinu čine čeljusti. Smatra se
najvećim živućim kukcem u Hrvatskoj. S unutrašnje
strane, a prema vrhu čeljusti “rogovi!” su nazubljeni,
podsjećajući na paroške u rogovlja jelena (Cervus elaphus),
po čemu je ova vrsta kao i cijela porodica
(Lucanidae) dobila ime. Uz čeljusti jelenka rese i desetočlana
ticala koja na vrhu završavaju listićavim proširenjima.
Osnovna boja tijela i u mužjaka i u ženke je
tamnosmeđa.


Dok su hruštevi (Scarabaidae) poznati kao štetnici
šumskog i kulturnog bilja, za njihova srodnika jelenka
se to ne može reći. Iako žive u šumama, posebno hrastovim,
ne spadaju u red fizioloških, već eventualno
tehničkih štetnika. Živim stablima ne nanose štete. Jaja


OBLJETNICE


polažu u trule panjeve ili u zemlju kraj njih. Ličinke se
razvijaju 5–6 godina, najčešće u srušenim stablima
hrasta, u korijenskim prostorima listača. Nakon toga se
zakukulje u većim šupljinama stabla, gdje se potpuno
razviju do jeseni, da bi kukuljicu napustiIi tek u proljeće
sljedeće godine.


Od tri opisana. kornjaša, čiji likovi krase naše najnovije
marke iz niza Hrvatska fauna, alpinska cvilidreta
i jelenak proglašeni su zaštićenim vrstama u Hrvatskoj.
Razlog tomu je njihova prorijeđenost, a kao posljedica
prekomjernog uništavanja i promjena uvjeta
života u staništima gdje obitavaju.


Alojzije Frković


120. GODIŠNJICA ROĐENJA I 50. GODIŠNJICA SMRTI
prof. dr. ANTUNA LEVAKOVIĆA – UZOR ZNANSTVENIKA
Antun Levaković, rođen je
1885. u Rokovcima, a umro u Zagrebu
1955. Maturirao je na Vinkovačkoj
gimnaziji 1903., završio Šumarsku
akademiju u Zagrebu 1907,
postigao doktorat Bečke “Bodenkulture”
1912., redoviti je sveučilišni
profesor iz dendrometrije na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu
(1920–1952), predstojnik Zavoda za
šumske pokuse (1922–1952), dopisni
član Akademíe Zemedelske u Pragu
(1926) i gost profesor na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u
Sofiji (1936).


Antun Levaković odgojio je velik


broj šumarskih inženjera. Uredio je


Prof. dr. sc. Antun Levaković
deset knjiga Glasnika za šumske po1885
– 1955. ime često citira u šumarskim struč


kuse na 3.374 stranice. Bio je urednik
Šumarskog lista i to s prof. P et rač ić e m od 1920.
do 1929., a samostalno od 1929. do 1940 g. Napisao je
pedesetak znanstvenih radova iz područja dendometrije.
Najveći je hrvatski šumarski znanstvenik u prvoj
polovici XX. stoljeća. Najviše se proslavio svojim funkcijama
rastenja drveća, jednadžbom za sastojinsku
visinsku krivulju te novijim oblikom frekvencijske
funkcije.


Prije 120 godina rodio se, a prije 50 godina umro
prof. dr. sc. Antun Levaković – uzor znanstvenik. Bio je
najveći hrvatski šumarski znanstvenik svoga vremena.
Udario je temelje znanstvenim istraživanjima u šumama
hrasta lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta svojom
disertacijom obranjenom 1912. na “Bodenkulturi”
u Beču.


Rast i prirast šumskih vrsta drveća
bila je najvažnija tema u Levakovićevom
životu. Nakon svoje disertacije,
10 godina kasnije, posvećuje
tri stranice svoje Dendrometrije
odnosu tečajnoga i poprečnoga dobnog
prirasta; matematički dokazuje
da je poprečni dobni prirast jednak
tečajnom, kada ovaj posljednji kulminira.
To će biti misao vodilja svih
daljnjih istraživanja, ne samo Levakovićevih.
Levaković se najviše proslavio
time što je formulirao zakonitosti
rasta šumskih vrsta drveća. Njegova
formula o rastu u stalnoj je primjeni
u šumarstvu i u stručnoj i u
znanstvenoj literaturi, pa se njegovo


nim i znanstvenim radovima. Ne
samo formula o rastu, nego i formule visinskih krivulja i
sastojinske strukture, pronijele su Levakovićevo ime
šumarskim svijetom u znanstvenoj literaturi.


Imajući pred očima vrijednost znanstvenih radova
dr. sc. Antuna Levakovića, Centar za znanstveni rad Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima
organizirao je Znanstveni skup o Antunu Levakoviću
1990. godine u Vinkovcima.


Na skupu je održano trinaest referata koji su 1992.
objelodanjeni u posebnoj knjizi pod nazivom Zbornik o
Antunu Levakoviću. Knjiga sadrži na 200 stranica 10
referata i Bibliografiju Centra za znanstveni rad JAZU –
Vinkovci za razdoblje od 1971. do 1990.