DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 116 <-- 116 --> PDF |
“Kad vidimo kakve su vam šume, znat ćemo kakvi ste ljudi, podsjetio je na staru uzrečicu akademik Slavko M at i ć , ustvrdivši kako organizirano gospodarenje šu- mama u Hrvatskoj “ide pod ruku s europskim, a prirodne i stabilne šume koje je sačuvala i iznjegovala šumarija Krasno naš su miraz Europi”. Iz njih se može isčitati i povijest ovog kraja. “Hrvatsko šumarstvo i u sklopu njega i ova Uprava šuma Podružnica Senj kao i šumarija Krasno ima svoju dugu i bogatu povijest. Povijest se mora čuvati, njegovati, uvažavati i istraživati, jer tko nema povijesti nema ni budućnosti. Povijest zbog naše budućnosti je glavni razlog zbog čega smo se danas ovdje okupili. Povijest šumarstva Hrvatske, posebno mi šumari isčitavamo iz kvalitetnih prebornih i regularnih šuma. Ona je vidljiva i iz ovog muzeja koji danas, uz iskrene čestitke svima koji su ga napravili, otvaramo. Povijest šumarstva i šuma ovog kraja, s jasnom vizurom na budućnost, zapisana je u monografiji “Šume i šumarstvo sjevernog Velebita” koja će nam biti danas predstavljena. Pisana je zbog toga što su izdavači i autori dobro znali onu istinu koja upozorava na to da ako povijest nije zapisana onda se nije ni dogodila. Uz iskrene čestitke, želja mi je da ove šume budu vječne, kao što to dolikuje svim kvalitetnim, prirodnim i dobro gospodarenim šumama. Isto takvu vječnost i postojanost želim Upravi šuma Podružnici Senj, svim njenim šumarijama, a posebno šumariji Krasno i njenim ljudima, bez kojih ove šume ne bi postojale niti bi opstale”, rekao je akademik. Šumarska je struka u uvjetima kolektivnog osvješćivanja i napretka u ekološkom, gospodarskom i socijalnom pogledu više nego ikad izložena imperativu brige za šume, jer novi skrbnici u rukama šumara vole vidjeti samo sjekiru umjesto stručne knjige i štititi šumu i od samih šumara, kazao je na svečanosti u Krasnu pomoćnik ministara poljoprivrede šumarstva i vodnoga gospodarstva Robert Laginja. Župan Ličko-senjske Županije Milan Jurković ustvrdio je kako se otvaranjem ovoga muzeja “razbija fama o siromašnoj Lici, a Krasno sa svojim šumama i muzejom te ostalim vrijednostima može postati privlačna turistička destinacija”. Šumariju i njenih 240 godina predstavio je dr. Vice Ivančević. Osnivanje šumarije u Krasnu 1765. godine vezano je za radove koji su se provodili u šumama Karlovačkog generalata, kada su doneseni i mnogi propisi (instrukcije, o šumskom redu, o opisu šuma, itd). Tome je pak prethodila naredba carice Marije Terezije o zabrani izvoza hrastovine, imenovanju Tršćanske intendancije za nadzor kraljevskih šuma te o izradi opisa i mapa šuma. Godine 1762. ing. major pl. Pirker izradio je inventarizaciju šuma Ličke, Otočke i djelomično Ogulinske pukovnije, pa je iz toga vremena, podsjetio je na te povi jesne događaje dr. Ivančević, ostalo točno zabilježeno da je popisano 20.630,970 stabala! Od toga 50 % bukve, 28 % smreke, 14 % hrasta. Važnim se smatra i prvi šumski red (Waldordnung) s 34 članka koji je za šume Karlovačkoga generalata izradio šumarnik (waldmeister) J.C. Franzoni koji je sistematizirao do tada poznate spoznaje o šumarstvu i u kojemu se, npr. propisivala zaštita hrastovine za potrebe izgradnje brodova. Na njegov prijedlog su početkom 1765. godine trojica namještenih šumara (Waldbereiter) s određenim brojem lugara bila raspoređena u tri središta, šumarije, i to u Oštarije, Krasno i Petrovu goru. Carica M. Terezija je 1769. izdala i prvi Zakon o šumama, pisan na hrvatskom jeziku, zatim sljede drugi propisi i naredbe (1807. Temeljni krajiški zakon, a od 1859. osnivaju se carski kraljevski šumarski uredi, itd.). Danas šumarija Krasno zapošljava 139 radnika na ukupno 29.000 ha površina (s onima u NP Sjeverni Velebit), od kojih je 45 % je gospodarskih, 16 % zaštitnih šuma. Sječe se 65 % od godišnjeg prirasta, što govori da se vodi briga o održanju šumskog fonda i zaštiti. Svečanost obilježavanja ovoga velikoga jubileja hrvatskoga šumarstva upotpunilo je izdavanje monografije “Šume i šumarstvo sjevernoga Velebita”, koju je predstavio njezin urednik Joso Vu k e l ić. Ovo je šumarski, ali i gospodarski, turistički i kulturni vodič kroz povijest ovoga kraja, istaknuo je Vukelić. Monografija je podijeljena na pet poglavlja. Njezno izlaženje omogućili su brojni sponzori, a u njenom stvaranju je sudjelovalo deset autora: Vice Iv an čevi ć (Povijest šumarstva sjevernoga Velebita); Milan Glavaš, Milan Devčić (Djelovanje šumarskih stručnjaka u šumama |