DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 118     <-- 118 -->        PDF

lacija smještena je u močvarnim predjelima Nizozemske
uz Sjeverno more. Na zimovanje odlazi u sjevernu
Afriku ( Sudan, Etiopija), a manji broj zimuje i u južnim
dijelovima Sredozemlja.


Iz hrvatske fl


Žličarka je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj.


Tekst i fotografije:
Krunoslav Arač, dipl. ing. šum.


ŽUĆKASTA DALMATINSKA KOKICA (Ophrys flavicans VIS.)
NAJSTARIJI ORHIDEJSKI ENDEM U
UU HRVATSKOJ FLORI


U bogatoj orhidejskoj flori Hrvatske (K r an j č e v,
2005.) posebno mjesto zauzima jedna od najstarijih
poznatih svojti u Hrvatskoj te prvi i najstariji hrvatski
endem, žućkasta dalmatinska kokica (Ophrys flavicans
Visiani). Još davne 1843. godine opisao ju je Šibenčanin
Roberto de Visiani u svom čuvenom i danas aktualnom
djelu Flora Dalmatica. Prvi opis svojte uslijedio je
nakon primitka jednog primjerka biljke koji je Visianiu
dostavio njegov dugogodišnji suradnik, ljekarnik i florist
u Trogiru, g. Andrija Andrić. Njegov herbarij s popisom
vrsta sakupljenih u okolici Trogira, objavio je u Splitu
1914. godine g. R. Slade Šilović. Na str. 19. autor
navodi :


“U herbaru Andrije Andrića nalazi se još poseban
snopić u kojemu je do 20 osušenih egzemplara po


(


Andriću znamenitog Ophrys flavicans što ga je našao
na brdu Brnistrovici kod Trogira. Među njima ima i po
koji Orchis provincialis i drugih varieteta ovih vrsta”.


U spomenutom popisu vrsta vidljivo je kako žućkaste
dalmatinske kokice nije bilo. Potvrdu za to dobio sam i iz
Muzeja grada Trogira 16. 10. 2003. godine, gdje se čuva
spomenuti herbarij. Isto tako u muzeju nema dodatka
tom herbariju u kojemu je bilo tih dvadesetak primjeraka


O. flavicans koje je naknadno prikupio g. Andrija Andrić
i koje je namjeravao poslati Visianiu, ali iz nepoznatih
razloga to nije učinio. Zbog toga, unatoč svestranoj
potrazi, danas nije moguće više steći uvid u taj materijal
i, eventualno, načiniti provjeru prvobitnog opisa svojte.
Naime, prema vlastitim istraživanjima i opažanjima na
terenu prvobitni Visianiev opis svojte ne odgovara u
cijelosti recentnom stanju na terenu,
te se čini kako je on učinjen na
temelju jednog jedinog, i to netipičnog
primjerka biljke ubranog na lokalitetu
Brnistrovica iznad grada
Trogira. Osim toga, u tom prvom
opisu nedostaju neki podaci o raširenosti
svojte i njezinom arealu,
što ni do danas nije u potpunosti
poznato.


Nakon prvog nalaza svojte i
njezinog opisa 1843. godine, 1869.
godine u djelu Flora Croatica J.
Schlossera i Lj. Vukotinović
a , poštuje se prvobitni naziv svojte,
no njezin opis slijedi netočnosti i
nedorečenosti teksta autora svojte R.
Visiania i čini se kako je u najvećem
dijelu prepisan. Godine 1936. spominje
je i Mađar A. Degen u također
čuvenom djelu Flora Velebitica,
koristeći u najvećoj mjeri Visianiev
opis. Međutim, on navodi svojtu pod
imenom Ophrys bertolonii var. dalmatica
Murr. i spominje novi lokalitet,
područje “između Obrovca i
Zadra” na kamenitim i humoznim
tlima na području bregova. Uz neko


Rasprostranjenost vrste Ophrys flavicans VIS. (Orchidaceae) u Hrvatskoj liko vlastitih pokušaja, taj lokalitet,