DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 119 <-- 119 --> PDF |
tj. područje između Obrovca i Zadra, nije bilo moguće u cijelosti istražiti zbog opasnosti od mina zaostalih iz Domovinskog rata. U kapitalnom djelu T. Tu t i n: Flora Europaea iz 1980. godine svojta se navodi pod imenom Ophrys bertolonii var. flavicans. Svojtu nakon 1980. navode P. Gölz i H. Rein- hard 1986. godine u svom radu Orchideen in Jugoslavien za područje sjeverno od naselja Rogoznice, gdje se svojta i danas nalazi u najvećoj populaciji. No, i u ovom radu, kao i u narednim P. Delforga iz 1994. i 2001., opis i popratni komentari o taksonomskom statusu svojte u cijelosti se ne slažu s činjenicama na terenu. Tek najnoviji vodič P. Delforga za europske orhideje konačno priznaje ovoj svojti status vrste. Naravno, i u tim najnovijim radovima ne govori se o arealu svojte koji je ostao sve do danas samo djelomično poznat. Pod imenom Ophrys x flavicans VIS., dakle, kao hibridni oblik, svojta se spominje i u suvremenom Indexu Florae Croaticae iz 2000. godine (Ni k o li ć , Hr š a k), što smatram pogrešnim i neprihvatljivim. Na temelju vlastitih višegodišnjih istraživanja (1997–2004.) donosim opis svojte prema recentnim opažanjima na terenu, kao i na temelju obilaska najvećeg dijela njezinoga areala. Biljka naraste 10-30 (-35) cm visoko. Prizemni listovi su u rozeti. Cvat rahli s 3-8 malih cvjetova. Sepale ovalno lancetaste, do 12 mm duge, ružičaste do ljubičaste, rijetko zelene, vrlo rijetko bjeličaste ili bijele. Petale do 8 mm duge, crvene do smeđe crvene, lancetaste, na Slika 1. Žućkasta dalmatinska kokica na staništimako kokod dd Rogoznice Slika 2. Cvijet vrhu su odrezane ili ušiljene, ponekad rubova malo izrezanih i malo valovitih, često tamnijih od sredine. Usna (8,5-) 9-(-11,5) 12 mm duga, (6-) 7-9 (-10) mm široka, cjelovita, eliptično jajasta, malo sedlasta, izdubljena, u sredini baršunasta, crveno smeđa s gustom žućkastosmeđom rubnom dlakavošću. Zrcalo je plavosivo, ponekad ljubičasto, malo, bliže vrhu usne, jednostavno, rijetko dvodijelno, sedlasto i sivkasto plavičastim obrubljeno. Privjesak je mali, trokutast, insertiran u utor usne. Označena šupljina šira nego dulja, između lažnih očiju. Mrljasto polje bjeličasto, nije uvijek jasno. Biljke rastu u manjim ili većim skupinama, ponekad vrlo brojno, u nekim slučajevima i do 100 biljaka na m2. Svojta je lokalna i na nekim nalazištima česta. Staništa su joj sunčana, suha i plitka tla na vapnencima, travnjaci s ekstenzivnim stočarenjem i zapuštenim kulturama (maslinici), garizi i kamenjare te kamenjarski travnjaci. Nazočna je i uz rijetke sastojine obične borovice, na ruderalnim staništima uz putove i staze, do 350 m visine nad morem. Na staništima kod Rogoznice gdje je populacija najbrojnija, svojta raste u zajednici sa sljedećim vrstama orhideja: Ophrys sphegodes, O. incubacea, O. bertolonii, O. sicula, Orchis quadripunctata, O. pauciflora, Serapias parviflora i Himantoglossum robertianum. Biljka je do sada zabilježena na sljedećim nalazištima: okolica Rogoznice (Jančevice), Kaštela (K. Gomili |