DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 120 <-- 120 --> PDF |
Slika 3. Cvijet, varijanta ca), o. Čiovo (Žedno, Barada), Bristivica, Plano, Sapina Doca, Trogir, Neorić, Unešić (G. Sitno), Brnistrovica. Svojta je razmjerno dosta varijabilna u veličini usne, dijelom i u njezinoj boji, izgledu petala i boji sepala te u obliku i veličini zrcala. Na staništima kod Rogoznice 29. 3. 2000. godine pronađen je hibrid sa svojtom Ophrys. incubacea. Hibridni primjerak je 15 cm visok i ima 4 cvijeta. Usna je dimenzija 12 x 10 mm s rogovima do 4 mm visokim, iznutra ogoljelim, po sredini je smeđe crvena, samtasta. Sepale ima blijedo zelene, u luku malo okrenute prema naprijed, 11 x 5 mm, ovalno lancetaste. Petale su lancetaste, blijedo crvenkaste, malo tamnijih rubova i malo neravnih, 8 x 2,5 mm, gole, na vrhu odrezane ili ušiljene. Zrcalo je bijelosivo, sjajno, središnje. Lažne oči su sjajne. Označena šupljina je svjetla, četvrtasta, u sredini malo tamnija. Privjesak vrlo mali, zelenkast, u utoru usne. Staminodijalnih mrlja nema. Cvate oko 20. 4., nešto kasnije od vršne cvatnje O. flavicans na tom lokalitetu. Žućkasta dalmatinska kokica cvate u 3 i 4 mjesecu, rjeđe do sredine svibnja na staništima koja su udaljenija od srednjodalmatinske obale. Na staništima ove svojte zamijećuje se velik antropogeni utjecaj koji ugrožava njezinu populaciju. Sva dosadašnja opažanja na terenu, kao i analiza morfološko-anatomskih i drugih značajki, pokazuje ispravnost Visianievog definiranja žućkaste dalmatinske kokice kao zasebne vrste u rodu Ophrys, a ne kao pod- Slika 4. Stanište O.,„:,;:„..o.Ro.o..Če (,;.;rr Slika 5. Hibridni oblik O. flavicans x O. incubacea kod Rogoznice (Jančevice) vrste ili kao hibridnog oblika među vrstama Ophrys sphegodes i O. tommasinii. Budućim istraživanjima trebalo bi konačno utvrditi areal ove svojte, provjeriti njezinu nazočnost u prostorima između Zadra i Obrovca, kao i istražiti njezine moguće prijelazne oblike u rubnim dijelovima areala gdje dolazi do preklapanja s nekim drugim srodnim vrstama. To je slučaj, primjerice, na nekim staništima na otoku Čiovu te u okolici naselja Bristivice. Također, zbog niza nepovoljnih utjecaja čovjeka te zbog ubrzanih prirodnih vegetacijskih sukcesija, vrstu bi trebalo tretirati u odgo oovarajućem stupnju ugroženosti, što se nije dogodilo nii u novoj Crvenoj knjizi vaskularne flore Republike Hrvatske iz 2005. godine, u kojoj se ova svojta ni ne spominje. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |