DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 128     <-- 128 -->        PDF

koje su u blizini korijena i koje fiksiraju određeni element
potreban za rast i razvoj biljke? Uvidjelo se kako
postoje takve bakterije koje se hrane izlučevinama korijenskog
sustava. Uočeno je da se jedna takva bakterija u
24 sata, u povoljnim uvjetima, razmnoži na 4 milijarde
jedinki, a samo tim putem dobija se 10 t organske tvari u
godini. Pronađene su i nitrifikacijske bakterije koje
načelom kanibalizma rješavaju problem patogenih bakterija.
Stoga je bilo potrebno napraviti smjesu u kojoj će
bakterije moći živjeti što duže zajedno.


BactoFil A-10 i B-10 su mikrobiološka gnojiva preporučena
čak i u ekološkoj poljoprivredi. Ona su koncentrat
uglavnom sporogenih asimbiotskih bakterija
koji žive pokraj korjenskih dlačica biljke. Te bakterije
fiksiraju i elementaran dušik iz zraka, razlažu teško topive
spojeve fosfora i pretvaraju ih u pristupačna hranjiva
za biljke. Osim toga, nakon ugibanja, u njihovim tijelima
ostaje tridesetak posto fosfora koji je pristupačan
biljkama. Također, tranformiraju kalij u tlu tako da ga
biljke mogu koristiti.


BactoFil A-10 preporučen je za uskolisne, a BactoFil
B-10 za širokolisne biljke, uključujući tu drveće i grmlje.


Mikroorganizmi koji ulaze u sastav mikrobiološkog
gnojiva BactoFil B-10 su Azospirillum lipoferum, Azotobacter
vinelandii, Bacillus megaterium, Bacillus subtilis,
Bacillus cirkulans i Pseudomonas flurescens.


Azotobacter vinelandii je slobodan fiksator dušika.
Fiksira dušik (N) iz zraka i proizvodi tvari odgovorne za
rast (auksine, giberaline). Bacillus megaterium sudjeluje
u transformaciji fosfora (P), stvara tvari rasta i vitamin
B12. Značajno utječe na oslobađanje amonijaka iz
belančevinastih tvari kao što su: albumini, peptoni, peptidi
i aminokiseline. Stajnjak i biljne ostatke razlaže do
zrelog humusa, koji je baza plodnosti tla. Bacillus subtilis
razlaže složene ugljikohidrate, a posebno stvara
enzim amilazu. Bacillus cirkulans proizvodi ugljičnu kiselinu
i pomaže u oslobađanju kalija iz alumosilikata.
Pseudomonas flurescens ima isti način djelovanja kao
Bacillus megaterium, ali najvažniju ulogu ima u procesima
asimilacijske denitrifikacije. Tada nitrate transformira
u amonijačni oblik koji se dalje uključuje u biosintezu
aminokiselina, tako da ne dolazi do gubljenja dušika


KNJIGE I ČASOPISI


(N) u zrak. U svim ostalim slučajevima sintetičkog dodavanja
dušika stvaraju se denitrifikacije bakterije i to je
disimilaciona denitrifikacija, gdje denitrifikatori oduzimaju
kisik iz NO oblika i dušik se gubi (odlazi u zrak).
3


Preporuka je primjenjivati mikrobiološka gnojiva
dvokratno: polovicu količine odmah nakon vađenja sadnica,
zaoravanja zelene gnojidbe ili žetve, a polovica prije
postavljanja proizvodnje. Što se prije, tijekom ili pred
vegetacijsko razdoblje, mikroorganizmi inkorporiraju u
tlo, duže i ostaju u njemu. To mikrobiološko gnojivo
potrebno je aplicirati po vlažnom tlu, a tlo je nakon
aplikacije potrebno plitko zaorati ili potanjurati. Ako je
tlo kiselo, prije toga je potrebno obaviti kalcifikaciju tla
(uopćeno rečeno, 2000 kg/ha, ali je prije ipak preporučljivo
napraviti kompletnu analizu tla). Za kompostiranje
se 0,2 l koncentriranog mikrobiološkog gnojiva BactoFil
B-10 razrijedi s 10 l vode i prska se kompost. Kompost
mora stalno biti umjereno vlažan, a temperatura u kompostnoj
hrpi ne smije biti viša od 40 °C. Mikrobiološka
gnojiva dobro je poprskati i po stelji, jer se na taj način
ubrzava razlaganje organskih ostataka.


BactoFil A i B najbolje se čuvaju na temperaturi koja
nije niža od +5 °C, ni viša od +10 °C, ali podnose i temperature
do +27 °C.


Za 1 ha površine potrebna je 1 litra koncentriranog
mikrobiološkog gnojiva BactoFil A ili B. S jednom litrom
koncentrata zamjenjuje se 500 kg kompleksnog mineralnog
gnojiva. Povremeno je potrebna korektivna
gnojidba drugim gnojivima.


Na Šumarskom istraživačkom institutu Zvolen u Republici
Slovačkoj već tri godine se ispituje mikrobiološko
gnojivo Bactofil B-10. U Zvolenu se isto gnojivo
koristi u proizvodnji sadnica za pošumljavanje Kine.


I na kraju ne treba zaboraviti riječi dr. sc. Stevana
Bošnjaka koje je posebno naglasio: Priroda je poput
pokretne mete koja se stalno mijenja. Moramo biti
spremni iskoristiti sva svoja znanja i sposobnosti, ali i
preuzeti odgovornost za sve što činimo. Prirodom treba
upravljati, a ne ju popravljati. Ako se tako bude postupalo
neće biti potrebno stalno kretati ispočetka.


Mr. sc. Jasenka Vizentaner


L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske
Akademije šumarskih znanosti – Firenze)


Iz broja 6. studeni-prosinac 2004. g. izdvajamo: Zaljubljeni u praksu bez znanosti su kao kormilar
Orazio Ciancio: Korištenje šuma i održivo koji ulazi u barku bez kormila i kompasa
podarenje
gos-i koji nema saznanja kuda plovi.
Leonardo da Vinci




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 129     <-- 129 -->        PDF

Ovom izrekom velikog mislioca, autor u uvodnom
članku časopisa otvara problematiku kojoj je posvećen
ovaj broj: Problematika korištenja šuma


Znanstvenici, vođeni Giovanniem Hippolitiem,
već duže vremena posvećuju pozornost ovom gledištu
šumskog sektora. Sve više dolazi do izražaja saznanje o
važnosti šuma glede kvalitete življenja, kako u sadašnjosti
tako i u budućnosti, što nameće potrebu odabira
pravog oblika gospodarenja, s naglaskom na očuvanje
šuma u sklopu kompleksnog biološkog sustava. Zaštita
staništa, očuvanje biološke raznolikosti i vrijednost
šumskog krajolika postale su kulturna, socijalna i ekonomska
baština.


Posebno u Europi osjeća se trend revalorizacije uloge
šume u okružju, koji prelazi okvire aksioma koji je
stoljećima dominirao u šumskom sektoru: postići maksimum
proizvodnje drvne mase u što moguće kraćem
razdoblju, minimumom utroška energije, rada i kapitala.
Konačno se shvatilo da gospodarenje šumama može izravno
ili neizravno utjecati na okoliš, loše vođeno gospodarenje
umjesto neprocjenjivih prednosti može uzrokovati
nepovratne štete na krajoliku.


Uz velike promjene u prošlom stoljeću: redukcija
šumskih površina u korist poljoprivrede, veliko korištenje
drvne mase i pojednostavljenje strukture šuma, talijanske
šume uglavnom nisu smanjile vrijednosti šumske
raznolikosti. Osim toga, u novije vrijeme šume ponovno
osvajaju terene koji joj pripadaju i koji su joj bili
nerazborito oduzeti. U kratkom razdoblju (kratko sa stajališta
šumarstva) dogodile su se velike promjene, koje
sa sobom donose i prednosti i nedostatke.


Postupnom proširenju šumskih površina suprotstavljeno
je zabrinjavajuće povećanje šumskih požara. Razumno
korištenje šuma važan je obrambeni čimbenik
protiv negativnih biotskih i abiotskih utjecaja. Tehnološki
razvoj podrazumijeva korištenje šuma po novim
metodama sustavnog i održivog gospodarenja bez prevelikog
“udara” na okoliš. Riječima stare izreke: “Od
udaraca sjekirom stablo će pasti, ali šuma ne mijenja


zgled


izgled,
,, n
nne
ee uništ
uništuništi
ii se
sese,
,, n
nne
ee degradir
degradirdegradira
aa se, naprotiv obnavlja se
postaje još snažnija i bujnija”.


Postignuti napredak u području korištenja šuma
znakovit je, a nove tehnologije tomu doprinose pod
uvjetom korektne primjene. Održivo gospodarenje šu-
mama postalo je neizostavan “kormilarov kompas”, a
tehnologija s inovacijama treba se oslanjati ne samo na
znanost, već i na kulturu.


Giovanni Hippoliti : Problematika korištenja
šuma


Do polovice prošlog stoljeća, prije uvođenja mehanizacije
u šumske poslove, drvo se u Italiji uglavnom
prodavalo u stojećem stanju. Kupci su bili trgovci, a u
manjim količinama i male pilane, koje su ubrzo nestale.
Kupci drveta u stojećem stanju poslove sječe, izrade i
izvlačenja drveta povjeravali su poduzetnicima, koji su
mogli organizirati i djelomično financirati posao. Cijena
drveta u panjačama određivala se po procjeni ili po


prostornim metrima. Sjekači su plaćani po prostornim
metrima drveta složenog u šumi, a ako se drvo upotrebljavalo
za paljenje ugljena po količini izraženoj u
težini vreća na tovaru mula, koji je iznosio 70–80 kg po
rimskoj mjeri ili 100 kg po toskanskoj mjeri.


U sjemenjačama se cijena utvrđivala na bazi kubature
doznačenih stabala ili po izmjeri izrađenog drveta kod
panja. Ista izmjera koristila se i za plaćanje radnika. Sječa
i izrada obavljala se ručnim alatima, iznošenje prostornog
drveta i vuča oblog drveta animalnom spregom
(samarica i šlajs). Za iznošenje drveta najčešće su se
upotrebljavale mule, a za vuču konji i volovi. Potrebni
alati bili su u vlasništvu radnika. Izrada i održavanje vlaka
za vuču i iznošenje drveta bila je sastavni dio pogodbe
i uključena u cijenu. Samo kod velikih posjednika drvo
nije prodavano kod panja, već dopremljeno na cestu ili
izravno na pilanu. Gusto naseljena planinska sela osiguravala
su dovoljno radne snage, koja je posao u šumi
kombinirala s poslovima u poljoprivredi.


U drugoj polovici prošlog stoljeća ekonomska i socijalna
slika sasvim se promijenila. Porast troškova izrade
drveta povećavao se 10 puta brže od cijene drveta. Prorijeđena
sela više nisu osiguravala jeftinu radnu snagu
koja bi 6 do 9 mjeseci radila u šumi. Uvođenje mehanizacije
u šumarstvo krajem 60-ih godina samo je
djelomično riješilo taj problem, ali je u zamjenu donijelo
niz drugih problema. Za upravljanje ovakvim snažnim
strojevima od nekoliko stotina kw nije dovoljna
samo vještina stečena običnim radom, jer to nije isto što
i raditi s parom konja ili volova i vlastitom snagom.
Osim poznavanja šume i uvjeta rada u šumi, potrebno je
poznavati mehaniku, hidrauliku, elektroniku, pa čak i
informatiku.


Investicije u takve strojeve su velike, oko 100000
Eura za jednostavnu opremu, a preko 500000 Eura za
kompletne moderne strojeve. Amortizirati ovako velika
sredstva moguće je samo radeći godišnje više od 10000
kubika (uporaba harvestera i forwardera). Većina talijanskih
šumovlasnika ne može podnijeti tolike investicije,
zato je primjena ove moderne mehanizacije limitirana
na specijalizirane poduzetnike koji rade za više
šumoposjednika.


Osim velikih investicija u mehanizaciju, troškova
njene amortizacije i kvalificiranih radnika postoje problemi
infrastrukture, jer postojeće šumske vlake nisu
prikladne za rad teške mehanizacije. Nove prometnice
trebaju biti trajne konstrukcije koje ustvari treba
napraviti šumoposjednik, a on najčešće nije zainteresiran
da to bude izvedeno kvalitetno, pa ova skupa mehanizacija
ne može dati optimalne rezultate.


Ovi specijalizirani strojevi mogu postizati dobre rezultate
samo u uvjetima koji zadovoljavaju njihove karakteristike,
tako je na primjer s harvesterom moguće
raditi do maksimalnog nagiba od 40 %, a tako i ostali
strojevi imaju svoja ograničenja, zbog kojih se poduzetnici
ne žele izložiti riziku rada u neodgovarajućim okolnostima.