DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 129 <-- 129 --> PDF |
Ovom izrekom velikog mislioca, autor u uvodnom članku časopisa otvara problematiku kojoj je posvećen ovaj broj: Problematika korištenja šuma Znanstvenici, vođeni Giovanniem Hippolitiem, već duže vremena posvećuju pozornost ovom gledištu šumskog sektora. Sve više dolazi do izražaja saznanje o važnosti šuma glede kvalitete življenja, kako u sadašnjosti tako i u budućnosti, što nameće potrebu odabira pravog oblika gospodarenja, s naglaskom na očuvanje šuma u sklopu kompleksnog biološkog sustava. Zaštita staništa, očuvanje biološke raznolikosti i vrijednost šumskog krajolika postale su kulturna, socijalna i ekonomska baština. Posebno u Europi osjeća se trend revalorizacije uloge šume u okružju, koji prelazi okvire aksioma koji je stoljećima dominirao u šumskom sektoru: postići maksimum proizvodnje drvne mase u što moguće kraćem razdoblju, minimumom utroška energije, rada i kapitala. Konačno se shvatilo da gospodarenje šumama može izravno ili neizravno utjecati na okoliš, loše vođeno gospodarenje umjesto neprocjenjivih prednosti može uzrokovati nepovratne štete na krajoliku. Uz velike promjene u prošlom stoljeću: redukcija šumskih površina u korist poljoprivrede, veliko korištenje drvne mase i pojednostavljenje strukture šuma, talijanske šume uglavnom nisu smanjile vrijednosti šumske raznolikosti. Osim toga, u novije vrijeme šume ponovno osvajaju terene koji joj pripadaju i koji su joj bili nerazborito oduzeti. U kratkom razdoblju (kratko sa stajališta šumarstva) dogodile su se velike promjene, koje sa sobom donose i prednosti i nedostatke. Postupnom proširenju šumskih površina suprotstavljeno je zabrinjavajuće povećanje šumskih požara. Razumno korištenje šuma važan je obrambeni čimbenik protiv negativnih biotskih i abiotskih utjecaja. Tehnološki razvoj podrazumijeva korištenje šuma po novim metodama sustavnog i održivog gospodarenja bez prevelikog “udara” na okoliš. Riječima stare izreke: “Od udaraca sjekirom stablo će pasti, ali šuma ne mijenja zgled izgled, ,, n nne ee uništ uništuništi ii se sese, ,, n nne ee degradir degradirdegradira aa se, naprotiv obnavlja se postaje još snažnija i bujnija”. Postignuti napredak u području korištenja šuma znakovit je, a nove tehnologije tomu doprinose pod uvjetom korektne primjene. Održivo gospodarenje šu- mama postalo je neizostavan “kormilarov kompas”, a tehnologija s inovacijama treba se oslanjati ne samo na znanost, već i na kulturu. Giovanni Hippoliti : Problematika korištenja šuma Do polovice prošlog stoljeća, prije uvođenja mehanizacije u šumske poslove, drvo se u Italiji uglavnom prodavalo u stojećem stanju. Kupci su bili trgovci, a u manjim količinama i male pilane, koje su ubrzo nestale. Kupci drveta u stojećem stanju poslove sječe, izrade i izvlačenja drveta povjeravali su poduzetnicima, koji su mogli organizirati i djelomično financirati posao. Cijena drveta u panjačama određivala se po procjeni ili po prostornim metrima. Sjekači su plaćani po prostornim metrima drveta složenog u šumi, a ako se drvo upotrebljavalo za paljenje ugljena po količini izraženoj u težini vreća na tovaru mula, koji je iznosio 70–80 kg po rimskoj mjeri ili 100 kg po toskanskoj mjeri. U sjemenjačama se cijena utvrđivala na bazi kubature doznačenih stabala ili po izmjeri izrađenog drveta kod panja. Ista izmjera koristila se i za plaćanje radnika. Sječa i izrada obavljala se ručnim alatima, iznošenje prostornog drveta i vuča oblog drveta animalnom spregom (samarica i šlajs). Za iznošenje drveta najčešće su se upotrebljavale mule, a za vuču konji i volovi. Potrebni alati bili su u vlasništvu radnika. Izrada i održavanje vlaka za vuču i iznošenje drveta bila je sastavni dio pogodbe i uključena u cijenu. Samo kod velikih posjednika drvo nije prodavano kod panja, već dopremljeno na cestu ili izravno na pilanu. Gusto naseljena planinska sela osiguravala su dovoljno radne snage, koja je posao u šumi kombinirala s poslovima u poljoprivredi. U drugoj polovici prošlog stoljeća ekonomska i socijalna slika sasvim se promijenila. Porast troškova izrade drveta povećavao se 10 puta brže od cijene drveta. Prorijeđena sela više nisu osiguravala jeftinu radnu snagu koja bi 6 do 9 mjeseci radila u šumi. Uvođenje mehanizacije u šumarstvo krajem 60-ih godina samo je djelomično riješilo taj problem, ali je u zamjenu donijelo niz drugih problema. Za upravljanje ovakvim snažnim strojevima od nekoliko stotina kw nije dovoljna samo vještina stečena običnim radom, jer to nije isto što i raditi s parom konja ili volova i vlastitom snagom. Osim poznavanja šume i uvjeta rada u šumi, potrebno je poznavati mehaniku, hidrauliku, elektroniku, pa čak i informatiku. Investicije u takve strojeve su velike, oko 100000 Eura za jednostavnu opremu, a preko 500000 Eura za kompletne moderne strojeve. Amortizirati ovako velika sredstva moguće je samo radeći godišnje više od 10000 kubika (uporaba harvestera i forwardera). Većina talijanskih šumovlasnika ne može podnijeti tolike investicije, zato je primjena ove moderne mehanizacije limitirana na specijalizirane poduzetnike koji rade za više šumoposjednika. Osim velikih investicija u mehanizaciju, troškova njene amortizacije i kvalificiranih radnika postoje problemi infrastrukture, jer postojeće šumske vlake nisu prikladne za rad teške mehanizacije. Nove prometnice trebaju biti trajne konstrukcije koje ustvari treba napraviti šumoposjednik, a on najčešće nije zainteresiran da to bude izvedeno kvalitetno, pa ova skupa mehanizacija ne može dati optimalne rezultate. Ovi specijalizirani strojevi mogu postizati dobre rezultate samo u uvjetima koji zadovoljavaju njihove karakteristike, tako je na primjer s harvesterom moguće raditi do maksimalnog nagiba od 40 %, a tako i ostali strojevi imaju svoja ograničenja, zbog kojih se poduzetnici ne žele izložiti riziku rada u neodgovarajućim okolnostima. |