DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 132 <-- 132 --> PDF |
iz ove porodice, ne smiju se saditi na području Emilie- Romagne do 31. prosinca 2007. g. Naime, 4. siječnja stupila je na snagu uredba Regionalne sanitarne službe koja zabranjuje sadnju tih biljaka, produžujući tako trajanje zabrane koja je donešena 2001. g. Ta zabrana potrebna je mjera za ograničavanje širenja bakterijske plamenjače, koja je u ovoj regiji prisutna od 1994. g. Ukrasne biljke ove porodice posebno su osjetljive na ovu bolest i mogu postati “most” za širenje ove bolesti na obližnje plantaže jabuka i krušaka. Uklanjanje zaraženih stabala je obvezna mjera borbe protiv ove epidemije, jer za sada druge obrane nema. Do sada je srušeno i uklonjeno više od 1 milijun voćnih stabala. Fitosanitarna služba, lokalne ustanove i službe državnih šuma ovlaštene su za nadzor i korektno provođenje ove uredbe. Za one koji ne poštuju ovu uredbu ili ne uklone zasađene biljke u predviđenom roku propisane su kazne od 200 do 1200 Eura ili dvostruko, ako se radi o rasadnicima ili o poduzećima koje se bave održavanjem parkova i nasada. Renato Brugnola: Opasnost za plantaže topola U okolici Caserta (nedaleko od Napulja) pronađena je nazočnost kornjaša Platypus mutatus na stablima kanadske topole (Populus canadensis). Ovaj kornjaš smatra se jednim od najopasnijih štetnika na topolama. U Južnoj Americi otkud i potječe ovaj kornjaš prouzrokovao je velike štete na plantažama topole Populus deltoides. Platipodidi, zajedno s nekim Scolitidima poznati su pod imenom “ambrozijini kornjaši”, po prostoj simbiozi s gljivama askomicetima s kojima se hrane većim dijelom svoga razvoja. Primarna ekonomska šteta koju čini ovaj kornjaš sastoji se u hodnicima koje napravi, te tako promijeni boju drveta koju uzrokuju gljive koje žive u simbiozi s kornjašem, što čini drvo neuporabljivim za industrijsku preradu (furnir i šperploča). Lorenzo Ciccarese: Šumarstvo i klimatske promjene – kako ispuniti obveze iz Kyota Od početka industrijskog razvoja do danas koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi povećala se od 280 na 370 dijelova volumnog milijuna. Povećanje globalne temperature od 0,75 °C tijekom 20. stoljeća pripisuje se povećanju ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Glavni uzrok povećanja koncentracije povećanja ugljičnog dioksida u atmosferi je sagorjevanje fosilnih energetskih zaliha. U 90-im godinama prošloga stoljeća sagorjevanje je uzrokovalo godišnju akumulaciju ugljika u atmosferu u količini između 5,9 i 6,7 milijardi tona (ili između 21,6 i 24,6 milijardi tona ugljičnog dioksida). Šume, koje se protežu na 30 % kopnenog dijela zemlje (3,9 milijardi ha) imaju važnu ulogu u kemij skim i fizičkim procesima u atmosferi i utjecaj na učinak staklenika, jer uskladištuju velike količine ugljika u biomasi i tlu, uzimajući ugljik iz atmosfere putem fotosinteze. Ekosustavi svake godine “zarobe” iz atmosfere između 0,5 i 1,5 milijarde tona ugljika (P r e n t icedr.). Degradacija i uništavanje šuma, uglavnom uzrokovana ljudskom djelatnošću, u prošlom desetljeću (16 milijuna ha godišnje) prouzrokovala je “istjecanje” ugljika prema atmosferi u količini od oko 1,6 milijardi tona ili gotovo 25 % totalne emisije antropološkog porijekla. Protokol iz Kyota utvrđuje stroge obveze redukcije emisije stakleničkih plinova za zemlje koje ga ratificiraju. Taj iznos od 5,2 % u odnosu na 1990. g., zemlje potpisnice mogu postići uz energetska ograničenja i nizom aktivnosti vezanih za korištenje i gospodarenje prostorom, podizanjem novih šuma, pa se količina ugljičnog dioksida iz tih aktivnosti registriraju u nacionalnoj bilanci za kompenzaciju emisije stakleničkih plinova. Na primjer, jedna tona vezanog ugljičnog dioksida u šumskoj plantaži kompenzira ekvivalentnu količinu sagorenog ugljena za energiju. U obračunu za kompenzaciju mogu se uzeti u obzir samo pošumljavanja učinjena poslije 1990. g. Za ispunjenje obveza koje proizlaze iz Protokola, Italija treba bilancirati apsorpciju i emisiju stakleničkih plinova za aktivnosti koje se odnose na članke 3.3 i 3.4 Protokola. Ministarstvo okoliša donijelo je plan s aktivnostima koje uključuju inventarizaciju i monitoring u svrhu postizanja maksimalne apsorpcije ugljika na nacionalnoj razini, uz optimalno korištenje tla, što uključuje aktivnosti na podizanju novih šuma i obnovi postojećih. Za evidencije pošumljenih površina od 1990. g. mogu biti korisni lokalni administrativni i katastarski dokumenti. Sve aktivnosti trebaju pokazati da su vezane za konkretne i programirane zahvate, predviđene za prvo obvezatno razdoblje koje ističe 31. prosinca 2011. god. Frane Grospić |