DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 18 <-- 18 --> PDF |
R. Križanec: VRIJEME PRIJELAZA KAO POKAZATELJ PROMJENA U RAZVOJU ŠUMSKIH SASTOJINA . Šumarski list br. 5–6, CXXIX (2005), 251-262 mjenama vremena prijelaza s druge strane. Usporedba rezultata odgovorit će na pitanje pouzdanosti primjene vremena prijelaza kao pokazatelja promjena razvoja u ena prijelaz ovakvim i ii sličnim slučajevima. im slični Podaci u tablici 4. pouzdano indiciraju promjene stanja sastojina, budući da je u svim inventurama drvna zaliha određena po istim tarifama, a volumni prirast po istoj “Metodi tablice postotka prirasta”. Trend promjena drvne zalihe jele (V) odraz je svakogodišnjeg saniranja šteta izazvanih sušenjem (u granicama pozitivnih propisa). Intenzitet sušenja odražava se u ustaljenom opadanju volumnog prirasta i postotka prirasta utvrđenim u inventurama prije donošenja odrednica za sanaciju „sušaca”. Trend opadanja volumnog prirasta i postotka prirasta kao posljedicu sušenja potvrđuju usporedbe podataka inventura: – drvna zaliha jele u drugoj inventuri je u odnosu na prvu veća, a prirast i postotak prirasta su manji: Inventura V m3/ha iv m3/ha/god p % 1950/51 456 7,66 1,68 1958/59 470 7,61 1,62 – uz jednaku drvnu zalihu prve i treće inventure, u trećoj inventuri prirast i postotak prirasta su manji: Inventura V m3/ha i m3/ha/god p % v 1950/51 456 7,64 1,62 1969/70 457 6,95 1,52 Stalnim sanitarnim sječama iz sastojina su odstra anitarnim sječam njivani izraziti “sušci” s minimalnim volumenom asi iti “sušci” s mini milacijskih organa koji nisu jamčili preživljavanje a na panju ostavljana stabla smanjene asimilacijske površine krošanja snošljive fiziološke kondicije. Volumni prirast se smanjuje usporedo s postupnim povećanjem broja stabala s osutim krošnjama i sve manjim volumenom aktivnih asimilacijskih organa do inventure 1979/80. U idućoj inventuri (1989/90) udvostručena pojava „sušaca” posječenih nakon izmjerenih vremena prijelaza, odraz je većeg povećanja broja stabala s jače osutim krošnjama (na vizurnim pravcima po kojima su uzimani izvrtci po načelu slučajnosti), što je prouzročilo vidljivu promjenu položaja linije izjednačenja prosječnih vremena prijelaza u odnosu na prethodne. Odraz pojačane pojave sušenja stabala svih debljina utvrđenih na temelju izmjerenih, obrađenih i arhiviranih podataka je pomak cijele linije izjednačenja vremena prijelaza izmjerenih 1989. god. Dulja su za 4–5 godina u odnosu na prethodna i neosporan su pokazatelj poremećene tvorbe drvne tvari, odraženih kroz smanjeni volumni prirast i postotak prirasta, zabrinjavajućeg trenda negativnih promjena. U oba slučaja, rezultati o utjecaju sušenja na razvoj istosmjernog su negativno trenda ali se kao pokaza ativnog gg t likuj telji međusobno razlikuju uu p ppo oo rasponu. Volumni prirast (iv) i postotak prirasta (p) iskazuju negativne promjene općeg stanja sastojina jednočlanim brojčanim veličinama. Grafičke predodžbe prosječnih vremena prijelaza (td) su sveobuhvatne višečlane veličine i svrhoviti pokazatelji promjena negativnog trenda razvoja cijelih strukturnih nizova stabala jele. Drvna zaliha bukve je prema dugoročnim odrednicama osnove gospodarenja u sklopu NPŠO (Uređ. zapisnik “Zalesina” 1957., str.18), u istom rasponu vremena postupno povećavana sa svrhom, da se pospješi podmlađivanje jele pod bukvom (J. Šafar, 1948), koja je u vrijeme velikoposjeda smatrana korovom i hametice sječena (S. Frančišković, 1927). Usporedo s porastom zalihe bukve, volumni prirast (iv) i postotak prirasta (p) stalno se povećavaju. Nagli porast u zadnjoj inventuri pokazuje, da je u ovoj gosp.jedinici prisutan proces prirodne izmjene vrsta, na što je ukazao J. Šafar (1949., str. 423). Bukva je u optimumu svoga areala i potiskuje oštećenu jelu na granici njenog areala i nadomješta je u ukupnom volumnom prirastu, koji se unatoč sušenju jele kreće u granicama od oko 7–8 m3/ha/god. i zatomljuje štete od sušenja, posebice porastom ukupnih vrijednosti (iv i p) u zadnjoj inventuri. Primjer 2. Gospodarska jedinica Kupjački vrh je – prema Đ. Raušu – šuma jele i bukve (Abieti-fagetum croaticum Horv.38). Izlučena je kao tip I C 10 i raščlanjena na dvije fizionomsko-edafske varijante prema postotnom učešću kamenitosti i stjenovitosti površine na var. I C 10a do 25 % i var. I C 10b > 25 % kamenitosti. Šume ove gosp. jedinice ( 46 % na II bonitetu, 44 % na III bonitetu po tablicama Š u r ić – P r an j ić za jelu i 10 % kao zaštitna šuma) uzrasle su na jurskim vapnencima s ulomcima noričkih dolomita u gorskom (altimontanskom) pojasu visinskog pridolaska vegetacije na nadmorskoj visini od 670 do 998 m, u arealu bukve na granici prirodnog areala jele. U reljefu dominira središnje smješten vrh (997,7 m) od kojeg se spuštaju padine svih ekspozicija od blagih do vrlo strmih inklinacija. Reljef obiluje kraškim fenomenima i vrlo strmim stijenama. Geomorfološkim položajem izravno izložena visinskim strujama zraka jugozapadnog smjera obilno zagađenog štetnim tvarima industrijskog porijekla (aeropolutantima) iz Sjeverne Afrike i Italije, ispriječila se kao barijera na kojoj se deponiraju u povećanim količinama. Položaj i isturenost iz okolnog reljefa uz značajnu kamenitost i stjenovitost površine jedan su od osnovnih uzroka pojačanih nepovoljnih utjecaja promjena ekosustava biotopa na razvoj i stanje šuma. U odnosu na susjednu gosp. jedinicu iz prvog primjera, uzrasloj na boljem staništu (silikat), povoljnijem geomorfološkom položaju i reljefu blagih padina, u ovoj gosp.jedinici negativni utjecaji na promjene ekosustava biotopa jači su i očigledniji. stava Šume se uređuju i gospodare od prve izrađene ju i osnove gospodarenja 1891/92 za cijeli velikoposjed |