DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 34 <-- 34 --> PDF |
D. Kajba, I. Anić, D. Pfeifer: POTRAJNOST I OČUVANJE GENOFONDA S POSEBNIM OSVRTOM . Šumarski list br. 5–6, CXXIX (2005), 271-278 POTRAJNOST I CILJEVI GOSPODARENJA ŠUMAMA U NAS Sustainability and goals of forest management in croatia Pojam održivoga razvoja prvi put je službeno upotrjebljen prije tridesetak godina, u izvještaju “Our Common Future” (WCED 1987). Ubrzo je postao geslo i okosnica nove globalne ekološke politike. Međutim, načelo potrajnosti ili održivo gospodarenje šumama u europskom šumarstvu poznato je još od 18. stoljeća. Danas potrajnost gospodarenja šumama dominira kao ključna strategija u globalnoj šumarskoj politici (Krott et al. 2000). Prema Schanzu (1995), načelo potrajnosti može se promatrati na različite načine: a) trajno očuvanje šumske površine bez obzira na dob sastojina, b) trajno iskorištavanje samo prirasloga volumena drva, c) prisustvo svih dobnih razreda s jednakim površin skim udjelima, d) kontinuirani novčani prihod i dr. Bez obzira na ovakvu višeznačnost, načelo potrajnosti u šumarstvu ostaje jedini pravi primjer održivoga razvoja (Glavač 1999). Načelo potrajnosti danas evoluira u načelo višenamjenske progresivne potrajnosti (Klepac, 1998). Ono se sastoji u tome da se šumski ekosustavi očuvaju i poboljšaju u pogledu biološke raznolikosti, produktivnosti, vitaliteta, zaštitne i socijalne uloge. Prema Deklaraciji iz Apeldoorn-a (Pro Silva 1998) potrajnost u gospodarenju šumama ne obuhvaća samo drvne proizvode, već se proširuje i na općekorisne funkcije šuma. Kriterijima i indikatorima potrajnoga gospodarenja šu- mama trebale bi se prilagoditi metode gospodarenja šumama. Zanimanje za metode potrajnoga gospodarenja šumama raste i predstavljat će ključnu zadaću u budućnosti (Rabbinge 1998). Ciljevi i metode takvoga gospodarenja od ključnoga su značenja za očuvanje genofonda i ekosustava uopće (Thomson 2001). U šumarstvo Hrvatske načelo potrajnosti uvedeno je još 1769. godine kada je objavljena “Zakonska uredba o šumama”. Ta se uredba smatra prvim hrvatskim šumarskim zakonom, prvom instrukcijom za uređivanje šuma i prvim udžbenikom šumarstva (Meštrović 1995). Načela iz Uredbe ugrađena su u kasnije zakone o šumama, na temelju kojih je bilo organizirano šumsko gospodarenje. I danas su šume i šumska zemljišta prepoznati kao dobra od interesa za Hrvatsku, pa imaju njezinu osobitu zaštitu (članci 3., 52. i 69. Ustava Republike Hrvatske). U prvom članku Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta definirani su kao specifično prirodno bogatstvo. Upravo zahvaljujući potrajnosti, površina šuma u Republici Hrvatskoj u posljednjih stotinjak godina raste (Matić i dr. 2003). U razdoblju od 1961. do 1995. godine obrasla površina šuma rasla je u prosječnom iznosu od 3857 ha/god (Meštrović 1996). Nažalost, Matić (2004) izvješćuje o primjerima koji u novije doba ugrožavaju takav trend šumovitosti i uopće načelo potrajnosti u nas (primjerice prenamjena šumskoga zemljišta, izgradnja infrastrukturnih objekata). Ciljevi gospodarenja šumama u Hrvatskoj su: 1) osiguranje postojanosti ekosustava, 2) održavanje i poboljšavanje općekorisnih funkcija šuma, 3) napredno i potrajno gospodarenje, 4) korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u tak voj mjeri da se održava njihova biološka raznoli kost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vital nost i potencijal, 5) da ispune, sada i u budućnosti, bitne gospodarske, ekološke i socijalne funkcije na lokalnoj i globalnoj razini, a da to ne šteti drugim ekosustavima. Posljednje dvije točke istovjetne su definiciji pojma potrajnoga gospodarenja koji je definiran na ministarskoj konferenciji u Helsinkiju o zaštiti europskih šuma. Šumskouzgojni postupci u skladu su s navedenim ciljevima. Oni se prilagođavaju zakonitostima prirodnoga razvoja sastojine (M at i ć i dr. 2003, G r a ča n i dr. 1998). Činjenica je kako raznolikost, očuvanost i prirodnost šuma, stvoreni na stručnoj i znanstvenoj podlozi klasične “zagrebačke škole uzgajanja šuma”, daju Hrvatskoj poseban položaj koji je utvrđen i istaknut u nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema okvirnoj konvenciji UN o promjeni klime (Prvo nacionalno izvješće 2001). Opisana strategija gospodarenja vrijedi za sve šume Hrvatske, pa tako i za ritske šume vrba i topola. NEKE SPECIFIČNOSTI UZGAJANJA SUMA U RITSKOM PODRUČJU Some specific features of silviculture in riparian areas Ritske šume su proizvod uzajamnog djelovanja ekoloških osobina i bioloških zahtjeva vrba i topola s jedne te aluvijalnog djelovanja rijeke s druge strane. Nekada prostrano područje ritskih šuma uz Dunav, dijelove toka Drave i Mure te uz rukavce tih rijeka danas je stis nuto između vodotoka i nasipa. Morfološke i strukturne značajke sastojina ritskih šuma te razlike između njih proizilaze iz uvjeta nastanka, dinamike razvoja, načina pomlađivanja i šumskouzgojnih svojstava vrsta drveća koje ih tvore. Osim prirodnih šumskih zajednica, unutar |