DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 35     <-- 35 -->        PDF

p. Kajba, I. Anić, P. Pfeifer: POTRAJNOST I OČUVANJE GENOFONDA S POSEBNIM OSVRTOM Šumarski list br. 5-6, CXXIX (2005), 271-278
areala ritskih šuma dolaze i umjetne šumske sastojine
(šumske kulture, intenzivne kulture i plantaže) vrba i
topola. Šumarska znanost i praksa definiraju odnose
između prirodnih sastojina i umjetno osnovanih sastojina.
Činjenica je da ukoliko želimo optimalno ispunjenje
gospodarskih i općekorisnih funkcija obje trebaju
imati svoje mjesto u šumarstvu ritskoga područja (M at
i ć i dr. 1996).


Bez obzira radi li se o prirodnim šumskim zajednicama
ili o umjetno podignutim nasadima, sastojine
vrba i topola spadaju u skupinu pionirskih šuma. Vrbe i
topole tipični su predstavnici pionirskih vrsta drveća.
To znači kako se odlikuju širokom ekološkom valencijom,
s obzirom na one ekološke čimbenike koji omogućuju
njihovo pomlađivanje i rast na nekom staništu.
Karakterizira ih stalna heliofilnost, brza ontogeneza,
rana kulminacija prirasta, rani nastup fertiliteta, kratak
životni vijek, razmjerno mala sposobnost akumulacije,
bogata i česta fruktifikacija, sposobnost rasprostiranja
sjemena na daleko, laka vegetativna regeneracija. Lako
se pomlađuju na goloj površini, posebice naletom sjemena
na svježe naplavljene aluvijalne nanose ritskoga
područja. Pomlađivanje pod zastorom otežano je ili nemoguće.
Na često i intenzivno plavljenim terenima
svaka poplava taloži novu količinu nanosa, onemogućuje
razvoj šumskih tala i ponavlja inicijalne uvjete za
nastanak šumske sastojine. Sve su to razlozi zbog kojih
se uspješna obnova pionirskih sastojina, ako u staništu
nema znakovitih sukcesijskih promjena, obavlja na goloj
pomladnoj površini.


U suprotnome, postupne promjene u vodnom režimu
mijenjaju ponajprije edafske značajke staništa i dovode
do potrebe za promjenom sastojinskog oblika.
Tada se pionirska sastojina prevodi u konačni oblik
sastojine odnosno u terminalnu šumsku zajednicu ritskoga
područja. Taj je postupak u skladu s prirodnim
sindinamskim zakonitostima razvoja šumske vegetacije
ritskoga područja. Često je izazvan ubrzanim, umjetnim
promjenama vodnoga režima.


Podizanje šumskih kultura, intenzivnih kultura i
šumskih plantaža upotrebljava se kao postupak pošumljavanja
(prvo osnivanje šumske sastojine na dotada
obešumljenoj površini) ili postupak umjetne obnove
nakon sječe staroga nasada. U tom slučaju šumska kultura,
intenzivna kultura ili šumska plantaža ima svojstva
pionirske šume za koja vrijede ista pravila silvidinamike
kao i u prirodnim sastojinama. Treba napomenuti
kako Zakon o šumama Republike Hrvatske zabranjuje
čiste sječe (članak 44.), osim u posebnim slučajevima
(članak 47.) u koje se ubraja i podizanje plantaža.


Za očekivati je kako će sukcesijski razvoj vegetacije
i promjene u vodnome režimu postupno onemogućiti
opstanak istovrsnih pionirskih sastojina u duljem
razdoblju na istom staništu. Istodobno, treba omogućiti
osnivanje i obnovu tih sastojina na novim, za njih pogodnim
staništima. Sve to dovest će do prostornih i
strukturnih promjena u šumovitosti ritskoga područja.


MOGUĆNOSTI OČUVANJA GENOFONDA EUROPSKE CRNE TOPOLE
Possibilities of conserving the genetic resource of the european black poplar


Europska crna topola (Populus nigra L.) je vrsta
koja nastanjuje aluvijalna tla uz velike rijeke umjerenih
klimatskih područja Europe i Azije. Na području
Republike Hrvatske europska crna topola raste u ritskim
šumama uz rijeke Muru, Savu, Dravu i Dunav.
Njezina je prisutnost u ukupnoj površini šuma Hrvatske
mala, ali je značajna njezina općekorisna uloga.
Neprestanim ljudskim zahvatima u prirodnim staništima
europske crne topole, veličina njenog areala u Hrvatskoj
svedena je na pojedinačne, djelomično odvojene
površine, iako su za europske prilike to dobro očuvane
ritske šume.


Obnova populacija ove vrste vrlo je značajan šumskogospodarski
zadatak, posebice na prostorima gdje
su ritska staništa i njezini ekosustavi ugroženi. Obnovljene
ili sačuvane topolove populacije predstavljaju
važan prilog u očuvanju složenog ekosustava kakav je
ekosustav ritske šume.


Osnovni cilj očuvanja genetskih resursa je sačuvati
genetski potencijal za buduću adaptaciju vrste i njezinih
populacija kroz dulje razdoblje, dozvolivši nji


hov evolucijski tijek, ali imajući u vidu promjene nastale
u staništu. Strategija očuvanja može se podijeliti u
tri operativna cilja:


Slika 1. Formiranje malata na aluvijalnom nanosu u Podunavlju
Fig. 1 Forming young willow growth on the alluvial deposit in
Podunavlje
(Foto: P. Vratarić)