DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Bolonjska deklaracija nas ni u čemu ne ograničava kada je u pitanju naš kreativni rad, nego postavlja uvjete protoka studenata i šumarskih stručnjaka koji će studirati i završiti studij po temeljnim i u Europi manje-više sličnim nastavnim planovima i programima, kao što je to bilo i do sada. Svima nam je poznato da stručnjacima koji su završili zagrebački Šumarski fakultet nigdje u svijetu za zapošljavanje nije nužna nostrifikacij diplome trifikacija aa d Europa neinzistir inzistirinzistira aa n nna aa tome da nam studij na Šu marskom fakultetu ni na ostalim fakultetima bude uniforman po modelu 3+2 ili 4+1 ili 5+0 ili nekako drukčije, nego omogućava da se sami odredimo vodeći računa o mnogim čimbenicima i specifičnostima koji su značajni kod definiranja šuma i šumarstva određene zemlje. Kod toga je najznačajniji pokazatelj mogućnost zapošljavanja i sposobnost završenog stručnjaka da može odgovorno gospodariti i upravljati tako složenim ekosustavom kao što je šuma, posebno prirodna šuma, što je slučaj kod nas. Europa nije tražila da naše pripreme za transformaciju sveučilišnog studija traju svega 5 ili 6 mjeseci, prije početka nastave po takvom, na brzinu stvorenom programu kako je to nažalost danas kod nas, nego su vjerojatno mnoge zemlje potrošile na pripremu više godina, a neke još čekaju 2007. godinu za primjenu već pripremljenog programa. Sumnjamo da su ostale zemlje u postupak recenzije recenzentima uputile samo nove nastavne planove i programe bez podataka o kadrovima, prostoru, financijama, opremi i sl. Vjerojatno su u Europi prije nego što su se opredijelili za jedan model itekako obavljali razgovore sa šumarskom praksom i zajedno s njom našli rješenje o modelu i mogućnosti zapošljavanja određenog, novo formiranog profila stručnjaka. Nije nam poznato da smo se založili i na temelju argumenata i usprotivili gašenju titule iženjera, kako to novi planovi i programi temeljeni na Bolonjskoj deklaraciji traže. Poznato je da su u našoj dugogodišnjoj tradiciji inženjeri nositelji većine struka i autori inovacija svekolikog razvoja pojedinih struka. Značili to da će se i mnogobrojne udruge inženjera morati mijenjati ili ugasiti, kao na primjer naše HŠD-o koje sljedeće godine obilježava 160 godina neprekinutog rada. To su samo neki pokazatelji koji ukazuju na našu brzopletost kod donošenja značajnih odluka. Kada je u pitanju srednjoškolsko obrazovanje, sumnjamo da Europska unija traži da srednje šumarske škole niču kao gljive poslije kiše, i to upravo u onim mjestima gdje za to ne postoje nikakvi uvjeti. Vjerojatno je samo naša specijalnost da obrazujemo šumarske tehničare bez i jednog nastavnika koji je završio Šumarski fakultet ili u najboljem slučaju sa jednim šumarskim stručnjakom u statusu pripravnika, ili sa jednim drvnotehnološkim iženjerom koji po prirodi svoga obrazovanja jako malo zna o šumarstvu. Javnost bi trebala znati jesu li se prilikom otvaranja takvih, nazovimo šumarskih škola, radili elaborati o mogućnostima zapošljavanja tih kadrova ili je to čista prijevara struke kojoj su oni namijenjeni te đaka i njihovih roditelja. Ovo je samo manji dio problema koji su nas ponukali da o ovoj problematici stručno i objektivno raspravimo na ovoj našoj Godišnjoj skupštini. Uvjereni smo da će predstavnici visokog sveučilišnog obrazovanja iznijeti podatke o novim nastavnim planovima i programima za Šumarski fakultet, odnosno za Šumarski i Drvnotehnološki odjel. Isto tako kolege i kolegice koji poznaju problematiku srednjeg obrazovanja naših struka prezentirati će nam momentalno stanje u tom području. Uvjereni smo da će kolege iz Hrvatskih šuma realno prikazati stanje o mogućnostima zapošljavanja šumarskih tehničara i inženjera danas i planovima za budućnost. Isto tako očekujemo da ćemo se po potrebi uključivati u raspravu s ciljem donošenja zaključaka, kako bi ponajprije ovu struku, a isto tako i našu državu osposobili za bolje sutra, a tek onda da bi tako osposobljeni ušli u Europi i u njoj živjeli sretno, ali nadam se ipak na naš hrvatski način. |