DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Bolonjska deklaracija nas ni u čemu ne ograničava
kada je u pitanju naš kreativni rad, nego postavlja
uvjete protoka studenata i šumarskih stručnjaka
koji će studirati i završiti studij po temeljnim i u
Europi manje-više sličnim nastavnim planovima i
programima, kao što je to bilo i do sada. Svima nam
je poznato da stručnjacima koji su završili zagrebački
Šumarski fakultet nigdje u svijetu za zapošljavanje
nije nužna nostrifikacij diplome


trifikacija
aa d
Europa neinzistir
inzistirinzistira
aa n
nna
aa tome da nam studij na Šu
marskom fakultetu ni na ostalim fakultetima bude uniforman
po modelu 3+2 ili 4+1 ili 5+0 ili nekako drukčije,
nego omogućava da se sami odredimo vodeći računa
o mnogim čimbenicima i specifičnostima koji su
značajni kod definiranja šuma i šumarstva određene
zemlje. Kod toga je najznačajniji pokazatelj mogućnost
zapošljavanja i sposobnost završenog
stručnjaka da može odgovorno gospodariti i upravljati
tako složenim ekosustavom kao što je šuma,
posebno prirodna šuma, što je slučaj kod nas.
Europa nije tražila da naše pripreme za transformaciju
sveučilišnog studija traju svega 5 ili 6 mjeseci,
prije početka nastave po takvom, na brzinu stvorenom
programu kako je to nažalost danas kod nas, nego su
vjerojatno mnoge zemlje potrošile na pripremu više
godina, a neke još čekaju 2007. godinu za primjenu
već pripremljenog programa.
Sumnjamo da su ostale zemlje u postupak recenzije
recenzentima uputile samo nove nastavne planove i
programe bez podataka o kadrovima, prostoru, financijama,
opremi i sl.
Vjerojatno su u Europi prije nego što su se opredijelili
za jedan model itekako obavljali razgovore sa šumarskom
praksom i zajedno s njom našli rješenje o
modelu i mogućnosti zapošljavanja određenog, novo
formiranog profila stručnjaka.


Nije nam poznato da smo se založili
i na temelju argumenata i usprotivili
gašenju titule iženjera,
kako to novi planovi i programi temeljeni
na Bolonjskoj deklaraciji
traže. Poznato je da su u našoj dugogodišnjoj
tradiciji inženjeri nositelji
većine struka i autori inovacija


svekolikog razvoja pojedinih
struka. Značili to da će se i mnogobrojne
udruge inženjera morati
mijenjati ili ugasiti, kao na primjer
naše HŠD-o koje sljedeće godine
obilježava 160 godina neprekinutog
rada.


To su samo neki pokazatelji
koji ukazuju na našu brzopletost
kod donošenja značajnih odluka.


Kada je u pitanju srednjoškolsko obrazovanje,
sumnjamo da Europska unija traži da srednje šumarske
škole niču kao gljive poslije kiše, i to upravo u onim
mjestima gdje za to ne postoje nikakvi uvjeti. Vjerojatno
je samo naša specijalnost da obrazujemo šumarske
tehničare bez i jednog nastavnika koji je završio Šumarski
fakultet ili u najboljem slučaju sa jednim šumarskim
stručnjakom u statusu pripravnika, ili sa jednim
drvnotehnološkim iženjerom koji po prirodi svoga
obrazovanja jako malo zna o šumarstvu.


Javnost bi trebala znati jesu li se prilikom otvaranja
takvih, nazovimo šumarskih škola, radili elaborati o
mogućnostima zapošljavanja tih kadrova ili je to čista
prijevara struke kojoj su oni namijenjeni te đaka i njihovih
roditelja.


Ovo je samo manji dio problema koji su nas ponukali
da o ovoj problematici stručno i objektivno raspravimo
na ovoj našoj Godišnjoj skupštini.


Uvjereni smo da će predstavnici visokog sveučilišnog
obrazovanja iznijeti podatke o novim nastavnim
planovima i programima za Šumarski fakultet, odnosno
za Šumarski i Drvnotehnološki odjel.


Isto tako kolege i kolegice koji poznaju problematiku
srednjeg obrazovanja naših struka prezentirati će
nam momentalno stanje u tom području.


Uvjereni smo da će kolege iz Hrvatskih šuma realno
prikazati stanje o mogućnostima zapošljavanja šumarskih
tehničara i inženjera danas i planovima za budućnost.


Isto tako očekujemo da ćemo se po potrebi uključivati
u raspravu s ciljem donošenja zaključaka, kako bi
ponajprije ovu struku, a isto tako i našu državu osposobili
za bolje sutra, a tek onda da bi tako osposobljeni
ušli u Europi i u njoj živjeli sretno, ali nadam se ipak
na naš hrvatski način.