DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 68     <-- 68 -->        PDF

U svojim bih se razmišljanjima u obliku uvodnih
napomena samo kratko htio osvrnuti na temu ovogodišnje
skupštine i potaći raspravu o vrlo bitnoj problematici
koja obuhvaća područje školovanja i obrazovanja
kadrova u šumarstvu za obavljanje radnih zadaća,
od onih najjednostavnijih stručnih, pa sve do najsloženijih
koje zahtijevaju visokokreativan rad.


Ponajprije želim kao predstavnik trgovačkog društva
“Hrvatske šume” prozdraviti sveobuhvatnu reformu
visokoškolskog obrazovanja (tzv. bolonjski proces),
koja u šumarskoj struci dolazi u trenutku kada se i
hrvatsko šumarstvo nalazi na mnogim prekretnicama:
iz državnog javnog poduzeća stvara se trgovačko društvo
koje treba gospodariti državnim šumama na način
i prema načelima šumarske struke, a u uvjetima slobodnoga
tržišta i tržišnih odnosa ostvarivati svoje poslovne
ciljeve i težiti ostvarivanju dobiti. Na drugoj
strani treba valorizirati ulogu šumarske sruke u odnosu
na privatne šume. Kako ni danas praktički ne postoji
sustavno evidentiranje svih promjena i poslovnih događaja
u tim šumama vrlo je teško utvrditi pravo stanje
privatnih šuma u Hrvatskoj, ali se sa sigurnošću može
reći da ono nije zadovoljavajuće. Sljedeći vrlo nepovoljan
čimbenik kod privatnih šuma je iznimno velika
usitnjenost parcela.


Kao najveću kvalitetu reforme posebno valja istaći
koordinaciju visokoškalsko šumarskog obrazovanja na
unutarnjoj i međunarodnoj razini, kojom će se omogućiti
sveobuhvatnije obrazovanje stručnih kadrava, i svakako
postići veća konkurentnost diplomanata na tržištu
rada, i – ono što je u uvjetima tranzicije šumarskog sektora
vrlo važno – proširiti mogućnosti njihova zapošljavanja
u područjima koje šumarskoj struci nedvojbeno
pripadaju, a iz kojih smo posljednjih godina sustavno
istiskivani, ponajprije vlastitom, a tek onda i “zaslugama”
drugih. U tom smislu pozdravljamo, podržavamo i
čestitamo Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
na pokretanju novog studija “Urbano šumarstvo, zaštita
prirode i okoliša”. Doživljavamo to kao važan iskorak,
svjesni da je multidisciplinarnost u profilu visokoobrazovanoga
šumarskog stručnjaka “kvaliteta vi-
še”, koja nije samo bitna za proširenje mogućnosti zapošljavanja
u djelatnostima vezanim za urbano
šumarstva, ekologiju, zaštitu prirode i okoliša, hortikulturu
i dr., – već i zbog dijelom promijenjene uloge koju
u novim okolnostima preuzima trgovačko društvo.


Suvremeno gospodarenje šumama temeljeno na
konceptu održivog razvoja i potrajnosti prihoda, u današnjim
okolnostima treba težiti i gospodarenju cjelovitim
prostorom, u smislu korištenja svih gospodarskih
mogućnosti i izvora prihodovanja – jednako proizvodnjom
drva i usluga. Jedino je tako moguće zadržati ili


čak povećati sadašnju zaposlenost i ostvariti normalno
funkcioniranje trgovačkog društva.


Istodobno, uzevši u obzir da je 19 % od ukupnih
šumskih površina u Republici Hrvatskoj zauzimaju privatne
šume, po prvi put i s državne razine postoji velika
spremnost da se što prije započnu poduzimati učinkovite
mjere radi poboljšanja njihova stanja, što je također
vidljivo u novopredloženome ZOŠ-u. Upravo su ovdje
nove mogućnosti zapošljavanja šumarskoga stručnog
kadra koji bi putem novoustrojene šumarske savjetodavne
službe, kroz izobrazbu i osposobljavanje šumovlasnika,
stvarao okvir za nametanje početne razine
stručnosti pri gospodarenju tim šumama.


Zajedničkim djelovanjem cjelokupne šumarske struke
i suglasnošću oko najbitnijih postavki u okviru široke
strukovne rasprave treba se odrediti potrebna razina
stručnoga znanja za pojedine radne zadaće, odnosno
funkcije unutar sustava gospodarenja šumama te planski
broj izvršitelja, u skladu sa zadacima koji obuhvaćaju
gospodarenje cjelovitim šumskim prostorom te ih usporediti
sa sadašnjim stanjem. U to svrhu, uz vlastite spoznaje
i iskustva možemo koristiti pomoć i konzultacije s
iskustvima i mjerilima zemalja uz čiju suradnju vežemo
novi program visokoobrazovnog sustava (Njemačka,
Austrija, Češka, Slovačka, Mađarska i Slovenija).


Ovdje ipak postoji jedna nedoumica vezana uz dogovoreni
sustav školovanja visokoobrazovnih šumarskih
kadrova u RH – tzv 3+2 sustav: Naime, kako u
Hrvatskim šumama na radnom mjestu revirnika danas
već radi daleko najveći dio od ukupnoga broja diplomiranih
inženjera šumarstva, upitna je realna potreba
za stručnim kadrom obrazovne razine prvostupnika
(inženjera šumarstva) sa završene 3 godine fakulteta.
Potrebe za profilom stručnjaka magistra šumarstva
nisu upitne, jer se sve više otvaraju mogućnosti rada u
novim specijalističkim područjima za koje je potrebna
veća razina znanja.


Iz ranije navadenih razloga koji se odnose na promjene
u načinu poslovanja i stjecanju prihoda te svekolike
transformacije u smislu restrukturiranja trgovačkog
društva u Hrvatskim šumama uviđamo jasnu
potrebu za različitim oblicima usavršavanja visokostručnih
kadrova. Svakako da ostvarenje takve nužnosti
vidimo ponajprije u proširenju suradnje sa Šumarskim
fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. U tom smislu
pozivam čelne ljude Šumarskog fakulteta da već danas
otpočnemo s dogovorom vezanim za programe trajnog
obrazovanja za potrebe Hrvatskih šuma, te da u što
kraćem vremenu ugovorom definiramo sadržajne i financijske
elemente ovog, za nas strateški važnog cilja.


Trenutno su vrlo izvjesne potrebe za dodatnim znanjima
iz područja: