DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 68 <-- 68 --> PDF |
U svojim bih se razmišljanjima u obliku uvodnih napomena samo kratko htio osvrnuti na temu ovogodišnje skupštine i potaći raspravu o vrlo bitnoj problematici koja obuhvaća područje školovanja i obrazovanja kadrova u šumarstvu za obavljanje radnih zadaća, od onih najjednostavnijih stručnih, pa sve do najsloženijih koje zahtijevaju visokokreativan rad. Ponajprije želim kao predstavnik trgovačkog društva “Hrvatske šume” prozdraviti sveobuhvatnu reformu visokoškolskog obrazovanja (tzv. bolonjski proces), koja u šumarskoj struci dolazi u trenutku kada se i hrvatsko šumarstvo nalazi na mnogim prekretnicama: iz državnog javnog poduzeća stvara se trgovačko društvo koje treba gospodariti državnim šumama na način i prema načelima šumarske struke, a u uvjetima slobodnoga tržišta i tržišnih odnosa ostvarivati svoje poslovne ciljeve i težiti ostvarivanju dobiti. Na drugoj strani treba valorizirati ulogu šumarske sruke u odnosu na privatne šume. Kako ni danas praktički ne postoji sustavno evidentiranje svih promjena i poslovnih događaja u tim šumama vrlo je teško utvrditi pravo stanje privatnih šuma u Hrvatskoj, ali se sa sigurnošću može reći da ono nije zadovoljavajuće. Sljedeći vrlo nepovoljan čimbenik kod privatnih šuma je iznimno velika usitnjenost parcela. Kao najveću kvalitetu reforme posebno valja istaći koordinaciju visokoškalsko šumarskog obrazovanja na unutarnjoj i međunarodnoj razini, kojom će se omogućiti sveobuhvatnije obrazovanje stručnih kadrava, i svakako postići veća konkurentnost diplomanata na tržištu rada, i – ono što je u uvjetima tranzicije šumarskog sektora vrlo važno – proširiti mogućnosti njihova zapošljavanja u područjima koje šumarskoj struci nedvojbeno pripadaju, a iz kojih smo posljednjih godina sustavno istiskivani, ponajprije vlastitom, a tek onda i “zaslugama” drugih. U tom smislu pozdravljamo, podržavamo i čestitamo Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na pokretanju novog studija “Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”. Doživljavamo to kao važan iskorak, svjesni da je multidisciplinarnost u profilu visokoobrazovanoga šumarskog stručnjaka “kvaliteta vi- še”, koja nije samo bitna za proširenje mogućnosti zapošljavanja u djelatnostima vezanim za urbano šumarstva, ekologiju, zaštitu prirode i okoliša, hortikulturu i dr., – već i zbog dijelom promijenjene uloge koju u novim okolnostima preuzima trgovačko društvo. Suvremeno gospodarenje šumama temeljeno na konceptu održivog razvoja i potrajnosti prihoda, u današnjim okolnostima treba težiti i gospodarenju cjelovitim prostorom, u smislu korištenja svih gospodarskih mogućnosti i izvora prihodovanja – jednako proizvodnjom drva i usluga. Jedino je tako moguće zadržati ili čak povećati sadašnju zaposlenost i ostvariti normalno funkcioniranje trgovačkog društva. Istodobno, uzevši u obzir da je 19 % od ukupnih šumskih površina u Republici Hrvatskoj zauzimaju privatne šume, po prvi put i s državne razine postoji velika spremnost da se što prije započnu poduzimati učinkovite mjere radi poboljšanja njihova stanja, što je također vidljivo u novopredloženome ZOŠ-u. Upravo su ovdje nove mogućnosti zapošljavanja šumarskoga stručnog kadra koji bi putem novoustrojene šumarske savjetodavne službe, kroz izobrazbu i osposobljavanje šumovlasnika, stvarao okvir za nametanje početne razine stručnosti pri gospodarenju tim šumama. Zajedničkim djelovanjem cjelokupne šumarske struke i suglasnošću oko najbitnijih postavki u okviru široke strukovne rasprave treba se odrediti potrebna razina stručnoga znanja za pojedine radne zadaće, odnosno funkcije unutar sustava gospodarenja šumama te planski broj izvršitelja, u skladu sa zadacima koji obuhvaćaju gospodarenje cjelovitim šumskim prostorom te ih usporediti sa sadašnjim stanjem. U to svrhu, uz vlastite spoznaje i iskustva možemo koristiti pomoć i konzultacije s iskustvima i mjerilima zemalja uz čiju suradnju vežemo novi program visokoobrazovnog sustava (Njemačka, Austrija, Češka, Slovačka, Mađarska i Slovenija). Ovdje ipak postoji jedna nedoumica vezana uz dogovoreni sustav školovanja visokoobrazovnih šumarskih kadrova u RH – tzv 3+2 sustav: Naime, kako u Hrvatskim šumama na radnom mjestu revirnika danas već radi daleko najveći dio od ukupnoga broja diplomiranih inženjera šumarstva, upitna je realna potreba za stručnim kadrom obrazovne razine prvostupnika (inženjera šumarstva) sa završene 3 godine fakulteta. Potrebe za profilom stručnjaka magistra šumarstva nisu upitne, jer se sve više otvaraju mogućnosti rada u novim specijalističkim područjima za koje je potrebna veća razina znanja. Iz ranije navadenih razloga koji se odnose na promjene u načinu poslovanja i stjecanju prihoda te svekolike transformacije u smislu restrukturiranja trgovačkog društva u Hrvatskim šumama uviđamo jasnu potrebu za različitim oblicima usavršavanja visokostručnih kadrova. Svakako da ostvarenje takve nužnosti vidimo ponajprije u proširenju suradnje sa Šumarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. U tom smislu pozivam čelne ljude Šumarskog fakulteta da već danas otpočnemo s dogovorom vezanim za programe trajnog obrazovanja za potrebe Hrvatskih šuma, te da u što kraćem vremenu ugovorom definiramo sadržajne i financijske elemente ovog, za nas strateški važnog cilja. Trenutno su vrlo izvjesne potrebe za dodatnim znanjima iz područja: |