DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2005 str. 73 <-- 73 --> PDF |
cija, multikulturalno zajedništvo i brz ekonomski i tehnološki razvoj postavljaju potpuno nove zahtjeve pred nastavnike i studente. Znanje i ljudska kreativnost postaju osnovni resursi razvoja i opstanka na svjetskom tržištu. Tako obrazovanje postaje osnovni čimbenik dugoročnog razvoja. Osnova visokoobrazovanim stručnjacima za uspješno rješavanje problema struke su stečena temeljna znanja struke, znanje za logično rješavanje problema i sposobnost stjecanja novih znanja. Krilatica “budući visokoobrazovani stručnjak mora imati jedinstvo znanja i sposobnosti (kompetencija i vještina)” osnovni je moto novih velikih promjena u visokom obrazovanju koje se događaju u Europi, ali i na hrvatskim sveučilištima. Motivi za veliku reformu visokoškolskoga obrazovanja u Europi nove su potrebe na tržištu rada, stagnacija broja studenata te stvaranje zajedničkoga Europskoga prostora visokog obrazovanja (European Higher Education Area – EHEA), s ciljem povećanja mobilnosti studenata i radne snage u zemljama koje će provesti reformu i usklađenje studija na svojim sveučilištima. U nas su, uz navedene motive, svakako značajan poticaj promjenama u visokom obrazovanju i niska prolaznost upisanih studenata te dugo vrijeme studiranja. 2. REFORMA VISOKOŠKOLSKOGA SUSTAVA Reforma visokoga obrazovanja u Europi praktično započinje 1999. godine potpisivanjem Bolonjske deklaracije, tj. konvencijom većine europskih zemalja o ujednačavanju načina studiranja, trajanja studiranja i stručnog nazivlja (diploma). No prije Bolonjske deklaracije i nakon nje potpisan je niz dokumenata u cilju uspostave Europskog prostora visokog obrazovanja. Prvi je put zamisao o uspostavi Europskog prostora visokog obrazovanja izražena 1988. godine u Povelji europskih sveučilišta koju su potpisali rektori brojnih europskih sveučilišta. U svibnju 2001. godine Republika Hrvatska potpisala je Prašku konvenciju kojom su hrvatska visoka učilišta formalno uključena u proces promjena iniciran Bolonjskom deklaracijom iz 1999. godine. Godine 2000. u Hrvatskoj započinje izrada novih zakona vezanih uz znanstvenoistraživačku djelatnost i visoko obrazovanje. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju usvojen je u srpnju 2003. godine i pretrpio je već promjene u prosincu 2003. i srpnju 2004., a njegovim je donošenjem implementacija Bolonjskog procesa u Hrvatskoj postala zakonska obveza. Zakonom su dani rokovi za uvođenje novih studijskih programa i novog ustrojstva visokog obrazovanja do akad. god. 2005/2006. Zakon predviđa provođenje visokog obrazovanja u Hrvatskoj kroz sveučilišne i stručne studije. Sveučilišni studiji osposobljavaju studente za obavljanje poslova u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom sektoru i društvu općenito te ih osposobljavaju za razvoj i primjenu znanstvenih i stručnih dostignuća. Stručni studiji pružaju studentima primjerenu razinu znanja i vještina za obavljanje stručnih zanimanja i neposredno uključivanje u radni proces. Sveučilišno obrazovanje provodit će se u tri obrazovne razine (slika 1): |