DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 15 <-- 15 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXIX (2005), 385-391 UDK 630* 188 (001) NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA As. “Piceetum dolomiticum Ht. 1958” NOMENCLATURAL AND SYNTAXONOMIC REVISION OF THE Ass. “Piceetum dolomiticum Ht. 1958” Ivo TRINAJSTIĆ*, Zvonimir PELCER** SAŽETAK: U radu je izvršena sintaksonomsko-nomenklaturna revizija šumske zajednice, koju je Ivo Horvat (1958) označio imenom “Piceetum dolomiticum”. Zbog nomenklaturnih razloga bilo je potrebno as. “Piceetum dolomiticum” nomenklaturno preimenovati u Helleboro nigri-Piceetum Trinajstić et Pelcer, ass. nov. Kao dominantna i stalna karakteristična vrsta asocijacije označena je vrsta Helleborus niger s.l., kao karakteristične vrste sveze Abieti-Piceion označene su Abies alba, Juniperus communis, Galium rotundifolium, Veronica officinalis, Pteridium aquilinum, Oxalis acetosella i Hieracium umbellatum. Karakteristične vrste reda Athyrio-Piceetalia i razreda Vaccinio-Piceetea zastupljene su s 20 vrsta, a među njima s većim stupnjem stalnosti ističu se Picea abies, Luzula luzulina, Melampyrum vulgatum, Dicranum scoparium, Pleurosium schreberi, Festuca heterophylla i Scleropodium purum. U opsegu asocijacije mogu se diferencirati dvije subasocijacije – tipična – Helleboro nigri-Piceetum helleboretosum nigri i subas. Helleboro nigri-Piceetum caricetosum albae. Za nju su diferencijalne Carex alba, Acer obtusatum, Sorbus aria i Cirsium erisithales. Pratilice su brojne i među njima najvećim dijelom predstavljaju elemente redova Quercetalia pubescentis, Erico-Pinetalia i Fagetalia sylvaticae. As. Helleboro nigri-Piceetum rasprostranjena je na području Male Kapele i dijelom se razvija u granicama Nacionalnog parka Plitvičke jezera. K l j u č n e r i j e č i : Helleboro nigri-Piceetum, nomenklaturno-sintaksonomska analiza, Mala Kapela, vegetacije Hrvatske. UVOD – Introduction Obična smreka – Picea abies je, kao što je općenito dubokih ponikava ili na njihovu rubu, svugdje gdje se poznato, tipična borealna vrsta koja južnu i jugoistočnu duže vrijeme zadržava hladan zrak (“mrazišta”). granicu svoga areala postiže na visokim planinama BalS obzirom na litološku podlogu, općenita je pojava kanskog poluotoka (usp. M eu s el i dr. 1965, Ja la s i da se smrekove šume razvijaju ponajprije na različitim Suominen 1972). Smreka je u Hrvatskoj razmjerno silikatnim litološkim podlogama, dok je razvoj smre rijetka i obično raste s jelom (Abies alba) i bukvom (Fa kovih šuma na dolomitnoj litološkoj podlozi najčešće gus sylvatica), dok su čistre smrekove šume uglavnom rijetkost. ograničene na nekoliko izoliranih područja (npr. Lazac U šumskoj vegetaciji Europe poznato je nekoliko u Gorskom kotaru, Veliki lom i Štirovača u Velebitu). smrekovih zajednica koje se razvijaju na dolomitima Manje površine smrekovih šuma razvijaju se na dnu (usp. npr. Seibert 1992, Wallnöfer 1993). U Hr vatskoj je takve šume prvi proučavao Horvat (1958) * Prof. dr. sc. Ivo Trinajstić, Dunjevac 2, HR-10000 Zagreb na Maloj Kapeli i tom prigodom opisao posebnu ** Dr. sc. Zvonimir Pelcer, Vidikovac 22, HR-51000 Rijeka |